NBA SEZONA počela je prije samo 10 dana, a najbolja košarkaška liga svijeta već se suočava s problemom koji bi joj mogao obilježiti cijelu godinu. Svakodnevno stižu vijesti o ozljedama, operacijama i višemjesečnim izbivanjima, a sve je više zvijezda koje će veliki dio sezone provesti izvan terena. Nekima je ona već završila.

U trenutku pisanja ovog teksta, čak 96 NBA igrača nalazi se na popisima ozlijeđenih, bolesnih ili upitnih za nastup. To je približno 19 posto lige, odnosno gotovo svaki peti igrač. To nije normalno. Među njima su Ivica Zubac, Anthony Edwards, Jalen Williams, Paolo Banchero, Kawhi Leonard, Tyrese Haliburton, Ja Morant, Jalen Duren, Jaren Jackson Jr. i brojni drugi košarkaši oko kojih njihove momčadi grade igru.

Naravno, nisu se svi ozlijedili tijekom prvih 10 dana. Dio igrača još se oporavlja od prošle sezone, neki su stradali tijekom priprema, a kod pojedinaca je riječ o manjim problemima. Ipak, činjenica da je toliko košarkaša nedostupno na početku sezone otvara pitanje koliko je današnja NBA košarka postala zahtjevna za ljudsko tijelo.

Košarkaši nikada nisu imali kvalitetniju prehranu, preciznije programe treninga te toliko analitičara i liječnika koji prate njihovo opterećenje. Paradoksalno, čini se da sve teže podnose zahtjeve sporta.

Ozljede su raznolike

Najteži udarac zasad je pretrpjela momčad Oklahoma City Thunder, prvak iz 2025. godine. Jalen Williams, jedan od njezinih najvažnijih igrača, zadobio je užasnu ozljedu lijeve noge. Ako zaista želite, možete ju pogledati OVDJE.

Slomio je fibulu, iščašio gležanj i oštetio ligamente, zbog čega je morao na operaciju. Oklahoma City će njegovo stanje ponovno procijeniti tek pred kraj regularne sezone, pa nije isključeno da ove godine više neće igrati. U istoj utakmici teško se ozlijedio i Cason Wallace, kojemu je puknuo labrum lijevog ramena. I on mora na operaciju i čeka ga višemjesečni oporavak.

Minnesota je ostala bez Anthonyja Edwardsa, jedne od najvećih mladih zvijezda NBA lige. Nakon problema s desnim koljenom morat će na artroskopski zahvat, a očekuje se da će izbivati do dva mjeseca. Ta informacija stigla je samo nekoliko sati nakon što je utrpao 47 poena u porazu od Cleveland Cavaliersa.

Među ozlijeđenima je ponovno i Kawhi Leonard. Njegovi problemi s koljenom već su opjevani, a sada će zbog istih propustiti nekoliko tjedana. Orlando je izgubio Paola Banchera, prvog izbora drafta 2022. godine, zbog ozljede gležnja koja će ga udaljiti s parketa četiri do šest tjedana, dok njegov suigrač Jalen Suggs također ima problema s koljenom i neće igrati najmanje dva tjedna.

Indiana je ponovno izgubila Tyresea Haliburtona, koji se tek vratio nakon puknuća Ahilove tetive zbog kojeg je propustio cijelu prošlu sezonu. Ovoga puta ozlijedio je zadnju ložu i očekuje ga najmanje dva tjedna pauze. Njegov suigrač i hrvatski centar Ivica Zubac ima problema s gležnjem nakon što je poslije uhvaćene lopte doskočio tako što je slučajno nagazio suigrača Kellyja Oubrea.

Ja Morant posljednji je u nizu ovog grozomornog popisa ozlijeđenih na početku sezone. Točno u trenutku završavanja pisanja ovog teksta stigla je vijest kako će bek Portland Trail Blazersa propustiti najmanje četiri tjedna zbog ozljede zadnje lože.

Popis postaje dosta duži kada se u obzir uzmu ozljede koje su se dogodile tijekom priprema i prije početka sezone, kao i one ozljede iz prošle sezone. Ben Simmons, Brandon Ingram, Mark Williams i Shaedon Sharpe neki su od igrača koji su se ozlijedili prije nego što je prva utakmica sezone odigrana, dok se Jimmy Butler još oporavlja od prošlosezonskog puknuća prednjeg križnog ligamenta.

Važno je razlikovati ozbiljne strukturne ozljede od istegnuća mišića ili drugih blažih ozljeda. Puknuće Ahilove tetive, prednjih križnih ligamenata ili ozbiljan prijelom noge može zahtijevati godinu dana rehabilitacije. Istezanje zadnje lože ili lista može proći za nekoliko tjedana.

NBA košarka nikad nije bila ovako zahtjevna

NBA košarka sve je brža. U sezoni 2023./24. prosječan broj posjeda po momčadi iznosio je 98.5 na 48 minuta, sezonu kasnije 98.8, a prošle sezone 99.4. U uvodnom dijelu aktualne sezone prosjek je porastao na 100.9 posjeda po utakmici, što znači da se tempo igre ponovno povećava.

Mnogi bi shodno tome pomislili da se danas igra najbrža košarka u povijesti. To nije točno. Kada bi se ove brojke zadržale, ova sezona bi zauzimala tek 13. mjesto po "paceu", odnosno broju posjeda po utakmici. Na 14 od prvih 15 mjesta nalaze se sezone između rekordne 1974./75. (107.8 posjeda po ekipi) i 1987./88. (100.8).

Bez obzira na to, današnja košarka je značajno fizički zahtjevnija. Košarka sedamdesetih igrala se prema drukčijim pravilima. Suđenje koraka i nepravilnog vođenja lopte bilo je strože, pa igrači nisu imali slobodu s loptom kakvu danas imaju najbolji NBA bekovi.

Nije postojala ni linija za tri poena, koja je uvedena tek 1979. godine. Obrambeni igrači tada nisu bili prisiljeni pokrivati toliko velik prostor kao danas jer sada svaka ekipa ima nekoliko vrhunskih šutera koji mogu pogoditi i s 10 metara. Centri izlaze na perimetar i preuzimaju bekove, bekovi se neprestano probijaju prema obruču, a obrane moraju reagirati na brze promjene strane, blokove i utrčavanja.

Današnji igrači fizički su razvijeniji, snažniji i eksplozivniji nego prije nekoliko desetljeća. Njihove mišiće moguće je trenirati do nevjerojatne razine, ali ligamenti, tetive i zglobovi imaju vlastita biološka ograničenja. Posebno su zahtjevne situacije u kojima se igrač mora zaustaviti nakon sprinta, promijeniti smjer pod opterećenjem ili doskočiti nakon kontakta. Upravo se tada pojavljuju ozljede koljena, gležnjeva i mišića koje gledamo svakog dana na početku sezone.

Gdje se kriju problemi?

Jedan od mogućih razloga za veliki broj ozljeda krije se u načinu na koji NBA organizira pripreme za sezonu. Liga je proteklih godina značajno skratila predsezonu nakon što su se treneri i igrači žalili na preveliki broj "nebitnih" pripremnih utakmica. Prije toga su ekipe mogle odigrati i do osam pripremnih utakmica, a novim pravilima broj je smanjen na pet ili šest, dok su mnogi klubovi igrali samo četiri susreta.

U isto vrijeme je početak regularnog dijela pomaknut na raniji datum kako bi se 82 utakmice mogle rasporediti na dulje razdoblje i tako smanjiti broj "back to back" utakmica, koje su, kada se govori o ozljedama, jedna od prvih tema. Riječ je o susretima koje ekipe igraju dva dana zaredom.

Sada bi bilo pogrešno njih proglasiti glavnim razlogom za ozljede ove sezone s obzirom na to da se odigrao jako mali broj takvih utakmica, ali dugoročno gledano, sigurno je da te utakmice stvaraju problem igračima. Nije jednako odigrati dvije utakmice u dva dana kod kuće ili nakon leta preko nekoliko vremenskih zona. Važni su prethodna minutaža, san, individualni zdravstveni problemi, putovanja i ukupno opterećenje.

Ideja je imala smisla. Manje pripremnih susreta znači manje nebitnih utakmica, a raniji početak sezone omogućuje dodatne dane odmora tijekom sezone. Problem je što je takva promjena smanjila vrijeme dostupno trenerima za uigravanje momčadi i postupno privikavanje igrača na natjecateljski intenzitet.

Jason Kidd je prije gotovo 10 godina upozoravao da su tri tjedna priprema premalo te da se veliki broj ozljeda pojavljuje upravo zbog intenzivnog prijelaza u regularni dio sezone. Pred početak ove sezone većina NBA ekipa otvorila je trening-kamp 29. rujna, dok je prva utakmica odigrana 20. listopada.

Naravno, današnji igrači rade tijekom ljeta, imaju individualne trenere i ne dolaze na pripreme fizički nespremni, ali nijedan trening ne može u potpunosti replicirati kaotičnost utakmice, nepredvidive kontakte, reakcije na protivničke kretnje i promjene smjera pri maksimalnoj brzini.

Jedan od većih problema koji šira publika zanemaruje jest taj da se današnji košarkaši sve ranije specijaliziraju za samo jedan sport. Mnogi već u osnovnoj školi treniraju gotovo isključivo košarku, sudjeluju na brojnim turnirima i tijekom cijele godine igraju utakmice.

Američki sustav mladenačke košarke posebno je zahtjevan zbog natjecanja srednjih škola, AAU turnira, ljetnih kampova i putovanja diljem zemlje. Talentirani dječaci pritom često igraju za više različitih momčadi tijekom jedne godine. Broj utakmica i treninga koje odrade prije punoljetnosti može biti iznimno visok.

Problem nije samo u ukupnom broju minuta, nego i u tome što se stalno ponavljaju gotovo identični obrasci kretanja. Isti mišići, tetive i zglobovi izloženi su istim opterećenjima tijekom razdoblja u kojem se tijelo još razvija. Istraživanja pokazuju da takva rana specijalizacija može imati dugoročne posljedice.

Košarkaš koji je u djetinjstvu igrao nogomet, tenis, atletiku ili neki drugi sport možda je razvio širu motoričku bazu nego njegov vršnjak koji je od desete godine gotovo svaki dan radio iste košarkaške pokrete. Tako novaci u NBA stižu s 19, 20 godina, a njihova "kilometraža" je puno veća.

NBA ostaje bez svojih najvećih zvijezda, a time gubi i navijače

Problem ozljeda nije samo zdravstveni i sportski, nego i poslovni. NBA liga temelji golem dio svoje popularnosti na najvećim zvijezdama. Ljudi kupuju skupe ulaznice kako bi gledali LeBrona Jamesa, Stephena Curryja, Luku Dončića, Nikolu Jokića, Giannisa Antetokounmpa i druge najbolje igrače svijeta. Kada takav igrač ne nastupi, utakmica za velik broj navijača gubi veliki dio svoje vrijednosti.

Posebno je značajan utjecaj igrača poput LeBrona i Curryja na gostujućim utakmicama, kada navijači često imaju samo jednu ili dvije prilike godišnje gledati ih uživo, a njih dvojica ulaze u posljednje sezone svojih karijera. Jednako tako, pada i broj gledatelja pred TV ekranima.

Izostanci najboljih igrača tako izravno utječu na vrijednost proizvoda koji NBA prodaje. Dugoročno nitko ne može biti zadovoljan proizvodom u kojem velik broj najvećih zvijezda redovito propušta značajan dio sezone. Prošle sezone je čak 13 All-Star igrača propustilo 15 ili više utakmica.

NBA treba odustati od 82 utakmice

NBA ima 30 franšiza, a svaka ekipa tijekom regularnog dijela sezone odigra 82 utakmice. To znači ukupno 1230 utakmica, bez doigravanja. Taj raspored desetljećima je temelj poslovnog modela najjače košarkaške lige svijeta. Toliki broj utakmica omogućuje goleme prihode od televizijskih prava, ulaznica, reklama i sponzorstava, ali taj model bi se trebao preispitati.

Smanjenje broja utakmica regularnog dijela na 60-70 značilo bi povećanje broja bitnih utakmica, a ako bi se pritom zadržalo slično trajanje sezone, NBA bi mogla u potpunosti eliminirati "back to back" utakmice i tako omogućiti igračima više vremena za oporavak, trening i putovanja.

U NBA ligi se 82 utakmice u regularnom dijelu sezone igraju još od sezone 1967./68., kada se natjecanje proširilo s deset na 12 klubova. Prethodno su ekipe igrale 81 utakmicu, a od tada je brojka 82 postala gotovo nedodirljiva. Iznimke su bile sezone 1998./99. i 2011./12., skraćene zbog prekida rada uslijed sporova između vlasnika i igrača, te sezone 2019./20. i 2020./21., na koje je utjecala pandemija koronavirusa.

Jedan od najglasnijih zagovornika promjena je trener Golden State Warriorsa Steve Kerr, koji je u ožujku 2026. ponovno zatražio smanjenje broja utakmica s 82 na 72. "Znam da ovo neće biti popularno mišljenje u vodstvu lige, ali nastavit ću to govoriti jer je očito da moramo igrati manje utakmica. Moramo maknuti deset utakmica iz rasporeda", izjavio je Kerr, dodavši da bi liga tako postala kvalitetnija i zdravija za igrače.

LeBron James i Dirk Nowitzki su još 2014. godine predlagali slično. "Nisu problem minute, nego utakmice. Mi igrači smatramo da je utakmica previše. 82 utakmice u sezoni zaista su puno", govorio je James, s kojim se složio i Nijemac: "Mislim da nam ne trebaju 82 utakmice da bismo odredili osam najboljih momčadi u svakoj konferenciji. To se može napraviti puno brže, ali razumijem da je sve povezano s novcem i da svaka izgubljena utakmica znači izgubljenu zaradu."

Time bi se smanjio broj i onih manjih ozljedica, koje su dovoljno velike da igrači propuste manje važne utakmice, a franšize imaju dovoljan razlog za pravdanje kako bi izbjegle velike kazne jer je odnedavno zabranjeno namjerno odmaranje igrača.

Naravno da ni takve promjene ne bi spriječile sve ozljede jer ozljedi Jalena Williamsa ne pomaže ništa. Puknuće ligamenata pri nezgodnom doskoku ili prijelom noge nakon kontakta mogu se dogoditi u prvoj utakmici sezone (vidi pod Gordon Hayward protiv Clevelanda 2017. godine).

Najveća prepreka takvim promjenama nije sportska, nego financijska. Manji broj utakmica znači manje termina za televizijske kuće, manje prodanih ulaznica i potencijalno manje prihode za klubove i igrače. No, NBA bi se trebala zapitati što je dugoročno vrjednije. Imati 1230 utakmica tijekom kojih velik broj najboljih igrača nedostaje ili manji broj utakmica, ali kvalitetnijih u kojima su najveće zvijezde češće na parketu?