U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Odmah ćemo vas razočarati: Modrić nije potomak plemena Hrvata, kao ni Salah antičkih Egipćana.

Suprotno prevladavajućem mišljenju, nacija nije drevni ili prirodni fenomen, nego društvena, politička, ekonomska i kulturna konstrukcija nastala ljudskim djelovanjem tijekom 19. i 20. st., kako elita tako i puka. Najprikladnije ju možda možemo opisati izrazom ''zamišljena zajednica'' koja, svjesna svog postojanja, posjeduje ili traži svoja politička i društvena prava te kontrolu određenog područja.

Upravo je nogometna reprezentacija vrlo važna za konstruiranje nacionalnog identiteta. Osim što oblikuje svijest o pripadnost i razlikovanju od ''drugih'', jasno odvajajući ''nas'' od ''njih'', zamišljena zajednica sačinjena od milijuna ljudi čini se stvarnija kada je predstavlja jedanaest osoba s imenima. Istovremeno, boje njene sportske opreme i grb na prsima obično su izvedeni iz elemenata nacionalne zastave ili nacionalnoga grba koji, uz himnu, predstavljaju tri temeljna simbola kojima nacija objavljuje svoj identitet. Tekst koji slijedi nije samo priča o simbolici dresa, grba i himne kao takvih. Stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su nastali, nudi se sažet prikaz povijesti svake nacije i nacionalne države kao konstrukcije modernog doba.

Orijentalci prije Urugvajaca

Urugvajska himna poznata je i po svom prvom stihu ''Orientales, la Patria o la Tumba'' (Orijentalci, domovina ili grob). Termin ''Oriental'' veže se za područje današnjeg Urugvaja još od kolonijalnih početaka u 16. st. Istražujući estuarij Rija de la Plate u prvoj polovici 16. st., Španjolci su područje istočno od rijeke Urugvaj, jedne od rijeka što tvore spomenuti estuarij, nazvali Banda Oriental del Rio Uruguay (''Istočna obala rijeke Urugvaj''). Sam naziv rijeke je, pak, preuzet od domorodačkoga stanovništva Guarani, iako nije jasno jesu li je oni tako zvali zbog tamošnjih riječnih ptica (urú + guay (hrv. rijeka)) ili riječnog puža uruguá.

Godine 1680. Portugalci su nasuprot Buenos Airesa na estuariju Rio de la Plate utemeljili koloniju Sacramento, odakle su krijumčarili robu španjolskim doseljenicima. Španjolske su vlasti reagirale tako da su u blizini Sacramenta podigle utvrđeni grad Montevideo iz kojeg su zatim napadali Koloniju, koja je pak otada nekoliko puta mijenjala vrhovnu vlast pa je u konačnici bila pripojena Španjolskoj (1777.). Montevideo je s vremenom postao glavna španjolska luka na južnom Atlantiku. Godine 1776. područje Bande Oriental se našlo unutar Potkraljevstva Rio de la Plate s glavnim gradom Buenos Airesom, ali je Montevideu svejedno bilo dopušteno slanje pošiljaka brodovima izravno u Španjolsku. Gotovo istovremeno, nakon desetljeća razmirica oko teritorija, Portugal i Španjolska su se sporazumjeli oko podjele Bande Oriental: sjeverni dio su dobili Portugalci, a južni Španjolci. Upravo će iz potonjeg dijela u 19. st. izrasti nezavisna država Urugvaj.

Revolucionarni ustanci su nakon 1810. godine počeli izbijati u mnogim mjestima Potkraljevstva Rio de la Plate, u početku tek protiv lokalne kolonijalne vlasti, ne i same lojalnosti španjolskom kralju, ali zatim ubrzo i za potpunu nezavisnost od Španjolske. U unutrašnjosti Bande Oriental borbe protiv Španjolaca je od 1811. vodio Jose Gervasio Artigas. Njegovu su malu vojsku, u koju je ubrzo bio uključen i bataljun oslobođenih afričkih robova, podržavali ruralni stanovnici, antirojalistički vođe Montevideo i vojska iz Buenos Airesa. Nakon pobjeda u unutrašnjosti i Montevideu Banda je kao Provincija Oriental postala dio Ujedinjenih Provincija Rio de la Plate. Artigas je javno podržavao labavu konfederaciju provincija la Plate, ali je istovremeno razmišljao i o formiranju suparničke konfederacije sa sjedištem u Montevideu. Ovakvi planovi, zajedno s njegovom rastućom snagom i egalitarističkim politikama, učinili su ga prijetnjom elitama u i Bandi i među centralistima u Buenos Airesu, koji su pristali kada su portugalske brazilske snage preuzele Banda Oriental 1820. godine, a Artigas je prebačen u progonstvo. Stoga su se oni prešutno složili da brazilske snage zauzmu Bandu 1820., a samog Artigasa natjeraju u izgnanstvo.

Plave i bijele linije na grbu urugvajske reprezentacije jednake su onima s urugvajske zastave (bez sunca, naravno). Ona je nastala i bila prihvaćena kao nacionalna zastava 1828. godine kada je novostvorena država Urugvaj dobila priznanje od susjednog Brazila i Argentine (bivše Ujedinjene Provincije), država što su prethodnih godina pretendirale za teritorijem Bande Oriental. Portugalci su zauzeli Bandu Oriental 1817. te je preimenovali u Provincija Cisplatina. Ona će ubrzo postati dio Brazilskog Carstva, nastalog osamostaljivanjem od Lisabona 1822. Međutim, otpor brazilizaciji je dolazio kako iznutra tako i iz egzila. Također, i Ujedinjene provincije s Buenos Airesom su osjećale prijetnju zbog brazilske blizine, stoga je njihova vlada osjetila sve više prijeteću brazilsku nazočnost, pa je bila prisiljena podržati Juana Antonija Lavalleja, jednog od Atijasovih prognanih časnika, i njegovih "trideset i tri orijentalista", kada su prešli rijeku kako bi oslobodili svoju domovinu 1825.

Njih trideset i tri. Plus Velika Britanija

Iste su godine proglasili nezavisnost Provincije Oriental. Naravno, Brazil nije namjeravao Provinciju predati bez borbe, stoga je uslijedio trogodišnji Cisplatinski rat (1825.-1828.), koji je u konačnici ipak rezultirao formiranjem države pod nazivom Orijentalna republika Urugvaj, ubuduće poznatu samo kao Urugvaj. Osim vojne pomoći argentinskih snaga, Orijentalisti su na svojoj strani imali i Veliku Britaniju. Urugvajska strateški važna lokacija služila je njenim interesima time što je jamčila da će estuarij Rio de la Plate ostati u međunarodnim vodama, dok je sam Urugvaj postao tampon-država između Argentine i Brazila.

Prva dva desetljeća nezavisnosti su prošla u znaku građanskog rata stranke Blanco, koja je kontrolirala unutrašnjost, i stranke Colorado u Montevideu. Borbe će završiti 1851., a obje stranke će i otada nastaviti dominirati urugvajskom političkom scenom.

Tijekom rata stvorena je i današnja urugvajska himna - "Orientales, la Patria o la Tumba" (Orientals, the Fatherland or the grave), koju su prihvatile obje strane, sredinom 19. st. Unatoč žestokom ratu, dvije su strane postigle dogovor oko toga da će temelj urugvajskog kolektivnog identiteta biti građanska demokracija. Paradoksalno, parlamentarnu vlast su oblikovale tradicionalne snage koje su dugo percipirane štetnima za napredak i promjenu. Urugvajski politički sistem je rođen u građanskom ratu između dvaju populističkih kaudiljističkih (caudillo - general diktator) stranaka što su imale vrlo slične programe nacionalne organizacije te su bili formirane na sličnoj društvenoj osnovi. Dakle, stvaranje demokracije u Urugvaju nije bio rezultat trijumfa stranke civilizacije protiv tradicije, ili obrnuto, nego dvaju stranaka što su udružile modernizaciju i tradicionalne elite.

Bez miješanja s Argentincima, molim. Iliti narcizam malih razlika

Urugvajska nogometna reprezentacija je prepoznatljiva po svojim svijetloplavim dresovima, po kojima je dobila i nadimak La Celeste (The Sky Blue). Kao takvi, oni se ne vežu ni za kakvo državno obilježje nego su jednostavno odabrani, umjesto dotadašnjih bijelih, na inicijativu predsjednika urugvajskog kluba Montevideo Wanderers 1910. prije susreta protiv Argentine.

Urugvajski identitet počiva na negaciji tj. razlikovanju od argentinskog nacionalnog identiteta. Politička povijest tih susjednih zemlja Rio de la Plate je pošla različitim smjerovima od osnutka države Urugvaj, a stvari su mogle biti ispasti potpuno drugačije samo da Orijentalna elita nije odbila biti dio Ujedinjenih Provincija (koje će se kasnije preimenovati u Argentinu). Ali, naravno, nijedna nova nacija neće prihvatiti da je se predstavlja kao izvedenicu neke druge nacije. U urugvajskom slučaju riječ je o tzv. narcizmu malih razlika, kada pojedinac ili skupina svoj identitet temelji na različitosti od druge skupine, iako s njom ima više sličnosti.

Urugvajska i argentinska nacija imaju istu religiju; gotovo da se ne mogu pronaći razlike u njihovim varijantama španjolskog jezika; one su jedine latinoameričke države čije je stanovništvo većinski sačinjeno od doseljenika, uglavnom iz Španjolske i Italije; niti jedna od njih nije imala veliku domorodačku radnu snagu u poljoprivrednom ili industrijskom sektoru. Također, kao i u većini latinoameričkih zemalja, urugvajske i argentinske republičke elite nisu uopće mogle pojmiti naciju prije nezavisnosti od Španjolske.

I dok u Argentini svaka regija ima vlastitu kulturu, mali Urugvaj je u biti zemlja pampasa, a čak i na reprezentativnom grbu je vidljiva pampas trava. Povezano s tim, objema je tradicija veličanja gauča, konjanika i rančera na pampasu, važan element u slikarstvu, književnosti i folkloru. Gaučova borbena sposobnost, kao i njegova hrabrost i samostalnost, postala je korisna pri njegovoj idealizaciji kao simbola slobode, nacionalnog ponosa i postignuća.

S druge strane, u Urugvaju je konstruiranje nacionalnog identiteta i uspostavljanje političke demokracije prošlo kroz različiti proces. Budući da je bila teritorijalno mala te jezično gotovo homogena zemlja, urugvajska povijest nije bila obilježena regionalnim i gradskim suparništvima kao u većini Latinske Amerike. Potpuna hegemonija glavnog grada i činjenica da su se u ruralnim područjima koalicije zemljoposjednika i njihove stalne međusobne borbe za prevlast otežale razvoj snažne reakcionarne koalicije protiv demokratske vlasti. Za razliku od Argentine, Urugvaj je konsolidirao demokratsku građansku kulturu i razvio se u velikoj mjeri kao poliarhija 1940-ih. Argentinska je politička povijest, pak, od 1916. godine, za razliku od nje, obilježena političkom tradicijom neprijateljski raspoloženoj prema demokraciji. 

Urugvajci se osobito ponose karnevalom za koji su Urugvajci, za razliku od Argentinaca, snažnije vezani. Karnevali u Buenos Airesu i Montevideu su doživjeli slične transformacije u eri modernizacije pri čemu je glavni cilj vladajućih elita s popularnim proslavama bio održavati javni red i potaknuti konzumerizam. Ipak, svaki je kroz taj proces prošao drugačije. Karneval u Buenos Airesu prešao je s gradskih ulica u kazališta, dok se otvoreni karneval u Montevideu nastavio razvijati. Karneval u Buenos Airesu izblijedio je zbog, prije svega, stroge ideologije njene elite koja je nastojala poticati svoje građane da 'zađu na pravi, civilizirani put, pokušajima kontroliranja karnevalskih užitaka. U Montevideu, pak, vladini propisi služe za dogovor s gradskim stanovništvom oko svrhovitosti održavanja karnevala.

Nogomet definitivno nije sporedna stvar u Urugvaju

Zanimljivo, kao nigdje drugdje u svijetu, nogometna reprezentacija je imala veliku ulogu u kreiranju i jačanju urugvajskog nacionalnog identiteta. I u Argentini i u Urugvaju se nogomet pokazao kao mjesto kreiranja zajedničkog identitetima među stanovništvom koje su činili uglavnom europski doseljenici. Urugvaj se postepeno transformirao iz mješavine različitih etničkih grupa u naciju koja dijeli zajedničke kulturne običaje i simbole, te, prije svega, snažnu nogometnu reprezentaciju. Uspjesi La Celeste (prvo mjesto na OI-u 1924., 1928. i SP-u 1930.) bili su svojevrsni dokaz postajanja male urugvajske nacije i pokazatelj kako država Urugvaj nije bila pogreška. Nogomet je ovu malu državu izvukao iz sjene sveopće anonimnosti.

Kao drugo, popularno je mišljenje kako su Urugvaj kao naciju izgradili dvojica Varela. Prvi, predsjednik Jose Pedro Varela (1868.-1875.), postavio je temelje izgradnji općeg obrazovanja koje je zatim pripremalo građane za viša radna mjesta. Međutim, Urugvaj je svejedno trebao herojsku figuru i epski trenutak koji bi utjecao na napredak i samopouzdanje kod kuće te na njegovo značenje na međunarodnoj sceni. Pojava drugog Varele, Obdulija, kapetana urugvajske reprezentacije na finalu Svjetskog prvenstva 1950. u Brazilu, popunila je ovaj jaz. Imao je centralnu ulogu u epskoj pobjedi protiv Brazila, utakmici koja je imala simboličko značenje za urugvajski identitet. Ne samo što je urugvajska reprezentacija iznenađujuće trijumfirala protiv favorita nego je hrabra izvedba Varele postala oličenje dubokog osjećaja vjere u naciju i nacionalnog samoopredjeljenja. Njegova prepirka sa sucem je postala gotovo mitski trenutak, metonim za novi Urugvaj i ključna slika u oblikovanju kolektivne memorije unutar nacije. Prije turnira, Urugvajci su možda još uvijek bili viđeni kao cjelina različitih etničkih grupa s relativno bezličnim osjećajem za zajednički identitet. Sam Varela je, pak, bio mješavina afro i latino Urugvajca s grčkim porijeklom. Nerazvijena slika Mi je iznenada postala snažna zahvaljujući karizmatičnom pobjedničkom kapetanu urugvajske reprezentacije. Otada se na Urugvaj i u svijetu svijetu gledati kao na ozbiljnu nacionalnu cjelinu.
 

O AUTORU: 

Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda. 

Literatura

Ondina Fachel Leal, The Gauchos: Male Culure and Identity in the Pampas, Federal University Rio Grande do Sul, 1980.

Richard Giulianotti. ''Built by the two Varelas: The rise and fall of football culture and national identity in Uruguay'' Sport in Society, Volume 2, 1999 - Issue 3: , 134-154

Kristen McCleary (2010) Ethnic identity and elite idyll: a comparison of carnival in Buenos Aires, Argentina and Montevideo, Uruguay, 1900–1920, Social Identities: Journal for the Study of Race, Nation and Culture, 16:4, 497-517

Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Hrvatski identitet : trajnost i fluidnost - usporedba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006., 139

Victor Roudometof, Collective Memory, National Identity, and Ethnic Conflict: Greece, Bulgaria, and the Macedonian Questio, Praeger Publisher, 2002., 66

Alberto Spektorowski. ''Nationalism and democratic construction: the origins of Argentina and Uruguay's political cultures in comparative perspective''. Bulletin of Latin American Research 19 (2000)

''Asociación Uruguaya de Fútbol'' https://es.wikipedia.org/wiki/Asociaci%C3%B3n_Uruguaya_de_F%C3%BAtbol#Escudo

''Banda Oriental'', https://en.wikipedia.org/wiki/Banda_Oriental

''Flag of Uruguay'', https://www.britannica.com/topic/flag-of-Uruguay

''Legacy of the thirty three orientals'', https://beagleproject.wordpress.com/2012/08/11/legacy-of-the-thirty-three-orientals/

''National Anthem of Uruguay'', https://en.wikipedia.org/wiki/National_Anthem_of_Uruguay

''Uruguay: Etymology'', https://en.wikipedia.org/wiki/Uruguay#Etymology

''Uruguay: Sports and recreation'', https://www.britannica.com/place/Uruguay/Sports-and-recreation#ref407712

''Uruguay: the struggle ofr national identity'', https://www.britannica.com/place/Uruguay/The-struggle-for-national-identity

''Wanderers y La Celeste'', https://mwfc.com.uy/wanderers-y-la-celeste/Tim Vickery, ''Football’s Greatest Rivalries: Argentina v Uruguay''

http://www.worldsoccer.com/features/footballs-greatest-rivalries-argentina-v-uruguay-366678#K6w23Ie87ioSYpQs.99