NA ZAGREBAČKOM Mirogoju obitelj, prijatelji, kolege i poklonici posljednji put su se oprostili od omiljenog Zagrepčanina Zlatana Saračevića.

Velikan hrvatskog sporta i svjetskog rukometa umro je u nedjelju u 60. godini od zatajenja srca. 

Galerija

Na posljednjem ispraćaju prerano preminule legende okupilo se nekoliko stotina ljudi. Pogreb se održao u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Ispred grada Zagreba došli su gradonačelnik Milan Bandić te pročelnik Ivica Lovrić. Uz Saračev lijes bili su njegovi suigrači i članovi prve zlatne olimpijske rukometne generacije iz Atlante 1996. godine - Bruno Gudelj, Pako Ćavar, Alvaro Načinović, Valter Matošević i brojni drugi. Posljednji pozdrav Saraču od ekipe iz Atlante pročitao je Zoran Mikulić koji mu je bio i prva zamjena u reprezentaciji na povijesnim olimpijskim igrama za hrvatski rukomet. 

"Imao je srce poput Sljemena" 

Mikulić se na kraju emotivnog govora rasplakao čitajući govor prijatelju i kako ga je nazvao, suborcu. 

"Srce mi se steže od svake riječi, a moram se u ime prijatelja oprostiti od našeg dragog Sarača. Ovo je naša najteža utakmica, ali moramo pobijediti kao što je to napravio Sarač u nedjelju i bezbroj puta. Statistike znaju sve o njemu, ali ja želim reći da smo izgubili dobrog čovjeka i duha koji nas je sve spajao. Njegovo srce bilo je veliko kao Sljeme, a duša kao ravnica Slavonije. Nikad nije uputio krivi pogled, samo osmijeh i beskrajna dobrota", rekao je Mikulić i zaključio da čovjek kao Sarač ne može umrijeti.

"Može li umrijeti čovjek kojem se toliki raduju? Mislim da ne, ovaj gore ga je pozvao da objasni kako se radi skok-šut, možda je to bio Kljun, njegov trener, ili njegov prijatelj Žoga, Iztok Puc, nemam pojma. Ja znam samo da naš Sarač nigdje nije otišao. Beskrajno smo tužni, ali i ponosni jer smo te poznavali. Neka ti je laka hrvatska zemlja", završio je Mikulić uz suze i stegnuto grlo.

Uz generaciju iz Atlante bili su tu i pripadnici svih drugih generacija, od Pere Metličića i Vlade Šole do mlađih koji su prošli kroz Saračeve ruke. Stigao je i trener Dinama Zoran Mamić koji večeras igra utakmicu u Europa ligi. Na sprovod je došao i kompletan vrh HRS-a, Zoran Gobac i direktor Igor Vori. Stigli su Vedran Zrnić, Mirza Džomba i mnogi drugi prvaci. Rukometašice Podravke svom treneru za oproštaj su donijele crvene ruže i ostavile mu jedan crveni šal za put. 

Tko je bio Zlatko Saračević?

Zlatko Saračević rođen je 5. srpnja 1961. godine u Banjoj Luci.

Profesionalnu karijeru rukometaša započeo je u klubu Borac iz Banje Luke i već se tamo istaknuo kao jedan od najboljih igrača Jugoslavije 80-ih godina 20. stoljeća.

Za Borac igrao je deset godina i nakon toga se 1987. godine preselio u RK Medveščak. Za Medveščak je igrao tri godine i osvojio Kup Jugoslavije 1989. i 1990. godine.

Nakon Medveščaka igrao je u Nimesu, Bordeauxu, Istresu i Creteilu. Francusku ligu je osvojio dva puta i tri puta je bio proglašen za najboljeg strijelca.

Godine 1997. vratio se u Zagreb i igrao je za Badel. U zadnje dvije sezone dok je igrao, dva puta je proglašen najboljim strijelcem u EHF Ligi prvaka. Godine 2000. odlazi u Fotex Veszprem gdje je igrao dvije sezone, a 2002. godine zaigrao je za Zamet Crotek. U tom je klubu završio igračku karijeru i počeo raditi kao trener.

Saračević je 2003. godine preuzeo klupu RK Zameta, ali nakon loše sezone smijenjen je 22. ožujka 2004. godine. Kratko vrijeme radio je kao pomoćni trener RK Zagreba.

Olimpijski pobjednik u Atlanti

Zlatko Saračević je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio zlatnu medalju u Švicarskoj na Svjetskom prvenstvu koje se održalo 1986. godine i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu.

S reprezentacijom Hrvatske nastavio je nizati velike rezultate pa je tako 1993. godine osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Languedoc-Roussillonu. S reprezentacijom je na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. godine osvojio brončanu medalju.

Godine 1995. Zlatko je s reprezentacijom postao svjetski doprvak na Svjetskom prvenstvu na Islandu, a 1996. godine olimpijski pobjednik u Atlanti. Iste je godine dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".