IVAN LEKO u utorak je sa svojim Club Bruggeom pobijedio Inter 4:3 na San Siru, u jednoj od najvećih senzacija ovogodišnje Lige prvaka. Nekoliko sati ranije Valdas Dambrauskas ostvario je povijesnu pobjedu sa Sabahom. Azerbajdžanski klub, koji postoji tek devet godina, srušio je prašku Slaviju 2:0 i prvi put pobijedio u najjačem europskom klupskom natjecanju.

Naizgled dvije nepovezane nogometne priče imaju jednu važnu zajedničku točku. I Leko i Dambrauskas bili su treneri Hajduka. Obojica su osvojila Hrvatski kup, obojica su trebala predstavljati početak ozbiljnijeg projekta, a obojica su s Poljuda otišla nakon samo desetak mjeseci, bez prilike da dovrše sezonu koju su započela.

Dambrauskas je vratio trofej i otišao nakon deset mjeseci

Valdas Dambrauskas stigao je u Hajduk početkom studenog 2021. godine. Litavski stručnjak već je imao vrlo dobar životopis. Osvajao je naslove prvaka Litve sa Žalgirisom, vodio Goricu i osvojio prvenstvo Bugarske s Ludogorecom.

U Splitu je naslijedio Jensa Gustafssona i vrlo brzo promijenio atmosferu oko momčadi. Hajduk je završio drugi u prvenstvu, a u svibnju 2022. pobijedio Rijeku 3:1 u finalu Hrvatskog kupa. Bio je to prvi trofej splitskog kluba nakon devet godina.

Činilo se da je Hajduk dobio trenera oko kojeg može graditi momčad, ali već početkom sljedeće sezone stvari su se počele raspadati. Nakon ispadanja od Villarreala u kvalifikacijama Konferencijske lige i nekoliko lošijih rezultata u prvenstvu, pritisak je rastao. Hajduk je teško poražen od Dinama u Maksimiru, a remi sa Šibenikom pokazao se posljednjom utakmicom Litavca na klupi.

Dambrauskas je smijenjen 12. rujna 2022., nakon samo deset mjeseci na Poljudu. U 38 službenih utakmica ostvario je 23 pobjede, osam remija i sedam poraza. U prvenstvu je osvajao 71,1 posto mogućih bodova.

Tadašnji predsjednik Lukša Jakobušić priznao je da je Dambrauskas donio rezultat, atmosferu i trofej, ali je odlazak objasnio time što se pozitivna energija s kraja prethodne sezone nije prenijela na početak nove. Naglasio je i da Hajduk ne smije biti zadovoljan drugim mjestom.

Leko je došao kao veliko ime. I on je otišao nakon deset mjeseci

Samo nekoliko mjeseci kasnije Hajduk je predstavio Ivana Leku. Nekadašnji igrač splitskog kluba vratio se na Poljud s reputacijom jednog od najboljih hrvatskih trenera svoje generacije. Iza sebe je imao naslov prvaka Belgije s Club Bruggeom i osvojen belgijski kup s Antwerpom.

Lekin početak bio je težak. Pokušavao je uspostaviti zahtjevan sustav igre, često s trojicom stopera, ali izvedbe nisu bile uvjerljive. Njegove taktičke ideje nisu uvijek odgovarale karakteristikama kadra kojim je raspolagao, a u javnosti se raspravljalo o tome treba li se trener prilagoditi igračima ili klub mora dovesti igrače za njegov sustav.

Unatoč problemima, Leko je u svibnju 2023. osvojio Hrvatski kup pobjedom protiv Šibenika 2:0. Bio je to drugi uzastopni trofej za Hajduk. Početkom sljedeće sezone Bijeli su nanizali pobjede i zasjeli na vrh HNL-a. Leko je dvaput pobijedio Dinamo u prvenstvu, a Hajduk je ponovno izgledao kao ozbiljan kandidat za naslov prvaka.

No uslijedila je kriza. Četiri poraza u šest prvenstvenih utakmica, uz samo tri postignuta pogotka u tom razdoblju, potpuno su promijenila raspoloženje. Nakon domaćeg poraza od Osijeka 2:0, 22. listopada, postalo je jasno da je Lekin položaj ozbiljno ugrožen. Već sljedećeg dana dobio je otkaz.

U 37 službenih utakmica vodio je Hajduk do 22 pobjede, četiri remija i 11 poraza. Osvojio je kup, ali nije dobio priliku dovršiti prvenstvenu sezonu u kojoj je njegova momčad, unatoč lošem nizu, još uvijek bila u borbi za naslov.

Hajduk pod Lekom često nije igrao dobro, napadački problemi bili su očiti, a ni trenerove odluke nisu uvijek pomagale momčadi. Ipak, nakon deset mjeseci rada teško je govoriti o dovršenom projektu.

Leko je opet prvak Belgije. Sada je srušio i Inter

Nakon odlaska iz Hajduka Leko je u siječnju 2024. preuzeo Standard iz Liègea, klub opterećen financijskim i organizacijskim problemima. Ondje je proveo godinu i pol, a potom otišao u Gent. U prosincu 2025. vratio se u Club Brugge, s kojim je već osvojio belgijsko prvenstvo u sezoni 2017./2018.

U drugom mandatu ponovno je stigao do naslova prvaka. Brugge je u svibnju 2026. osvojio 20. naslov u povijesti kluba, a Leko je opet pokazao da zna voditi momčad u borbi za trofeje. Sada je na San Siru pobijedio Inter 4:3, uz tri pogotka 22-godišnjeg Nicolòa Tresoldija.

Leko je s Bruggeom već prošle sezone ostvario nekoliko velikih rezultata u Ligi prvaka. U siječnju 2026. pobijedio je Kairat 4:1 u gostima, a zatim na domaćem terenu razbio Marseille 3:0 i osigurao plasman u nokaut-fazu.

Posebno se istaknuo remi 3:3 protiv Atlético Madrida u veljači, u prvoj utakmici doigravanja za osminu finala. Brugge je dvaput nadoknađivao zaostatak, no u uzvratu je Atlético slavio 4:1 i izbacio belgijsku momčad.

Dambrauskas je stvorio povijest s klubom koji donedavno nije ni postojao

Put Valdasa Dambrauskasa nakon Hajduka bio je drukčiji. Vodio je grčki OFI, ciparsku Omoniju i mađarski Diósgyőr prije nego što je u ljeto 2025. preuzeo Sabah. Riječ je o klubu osnovanom 2017. godine, koji do njegova dolaska nikada nije osvojio azerbajdžansko prvenstvo.

Već u prvoj sezoni Litavac je napravio povijesni posao. Sabah je osvojio prvenstvo i kup Azerbajdžana, završivši ligašku sezonu s devet bodova prednosti ispred Qarabağa, tradicionalno najjačeg tamošnjeg kluba. Njegova momčad pritom je ostvarila niz od 33 utakmice bez poraza.

No Dambrauskas se nije zaustavio na domaćim trofejima. Ove je jeseni odveo Sabah u ligašku fazu Lige prvaka, čime je klub postao najmlađi u povijesti koji je izborio nastup u tom dijelu natjecanja.

U utorak je stigla još jedna povijesna večer. Sabah je pobijedio prašku Slaviju 2:0 pogocima Kaheema Parrisa i Joy-Lancea Mickelsa. Za klub koji je osnovan prije devet godina to je rezultat nezamisliv još prije nekoliko sezona.

Što njihovi uspjesi govore o Hajduku?

Uspjesi Leke i Dambrauskasa izvan Hrvatske ne znače automatski da bi s Hajdukom osvojili prvenstvo. Obojica su na Poljudu griješila, imala loše utakmice i opravdano bila izložena kritikama. No njihovi kasniji rezultati pokazuju da problem nije nužno bio u njihovoj kvaliteti, nego i u okolnostima u kojima su radili.

Hajduk je dvojicu ozbiljnih stručnjaka doveo s velikim očekivanjima, s obojicom osvojio trofej, a zatim ih smijenio čim su rezultati počeli padati. Umjesto da im pruži vrijeme za razvoj momčadi i provedbu vlastitih ideja, klub se ponovno odlučio za promjenu trenera.

Ipak, treba priznati da se u Hajduku nešto u međuvremenu promijenilo. Gonzalo Garcia dobio je više vremena i kontinuitet kakav njegovi prethodnici često nisu imali, a to je donijelo i prvi konkretniji europski rezultat, plasman u ligašku fazu Konferencijske lige. Upravo takvog strpljenja nedostajalo je u mandatima Leke i Dambrauskasa.

Njihovi današnji uspjesi ne dokazuju da bi s Hajdukom sigurno bili prvaci, ali otvaraju pitanje koliko je kvalitetnih trenera splitski klub prerano potrošio. U Splitu su Leko i Dambrauskas u jednom trenutku postali problem. Negdje drugdje pokazali su da mogu biti rješenje.