U PETAK je započelo veslačko natjecanje Olimpijskih igara u Tokiju na stazi Sea Forest, a hrvatska zlatna braća Valent i Martin Sinković u kvalifikacijskoj regati uvjerljivo ušli u polufinale s gotovo pet sekundi prednosti ispred Danaca.

U svojoj kvalifikacijskoj skupini natjecat će se protiv čamaca iz Bjelorusije, Kanade i Danske, a prve tri posade osigurat će nastup u polufinalu.

Sinkovići su u karijeri osvojili sve, ali dalje su apsolutni favoriti za zlato u dvojcu bez kormilara. Nekoliko sati prije prve utrke razgovarali smo s Valentom Sinkovićem koji nam je iz prve ruke ispričao kakva je situacija u Tokiju, objasnio nam je zbog čega on ne vidi da postoji neka drastična razlika između ovih Igara i nekih prethodnih te nam je otkrio zbog čega se smatra favoritom za zlato.

Također, saznali smo koja bi posada trebala biti najveći konkurent hrvatskoj i do kada se Sinkovići namjeravaju baviti veslanjem.

Kad ste stigli u Japan?

Prije desetak dana smo došli, najprije smo bili pet dana u jednom mjestu blizu planine Fuji, a prošlu subotu smo stigli u Tokio.

Kakva je situacija s mjerama opreza? Puno sportaša se buni na drastične restrikcije, danski rukometaši tvrde da Igre u ovim uvjetima nemaju smisla. 

Ne znam. Meni je ok. Što se tiče boravka u olimpijskom selu, sve je kao i prije osim što moramo nositi maske i što u kantini postoji zaštitni pleksiglas. Iskreno, nemam s tim mjerama nekih prevelikih problema, jedino je šteta što ne možemo izlaziti izvan sela. Organizatori ne dopuštaju da se sportaši miješaju s ostalim građanima, dok u selu nema nikakvog ograničavanja kretanja. Čak sam i mislio da bi moglo biti i to zabranjeno, no na sreću nije. Tako da nemam nekih velikih problema što se tiče uvjeta. Ionako samo treniramo i fokusirani smo na naš nastup.

Slažeš li se s tvrdnjom mnogih da će ove Igre biti najčudnije u povijesti?

Kad budemo nastupali pred praznim tribinama, vjerojatno će biti čudan osjećaj, no u selu zaista postoji dojam da su Igre kao i svake druge do sada. Sve vrvi sportašima, muving je uobičajen, družimo se, jedino je malo čudno što moramo stalno nositi maske, ali i na to smo se već naviknuli.

Kako provodite dane s obzirom na to da ste stalno u sobama?

Treniramo, nekoliko puta dnevno idemo jesti u kantinu, malo se družimo s našim sportašima, pred večer belu odigramo. Ma, kažem vam, nemam dojam da je nešto puno drugačije nego što je bilo u Riju, tako da mi nije jasno baš zašto se mnogi bune.

Jeste li gledali Damira Martina?

Naravno. Odličan je bio. Čini mi se da se vratio u formu u kakvoj je bio u Riju i vjerujem da može doći do medalje. 

U kakvoj ste vi formi?

Vidjet ćemo ubrzo, ali mislim da je sve u redu. Treniramo odlično, nismo imali nikakvih problema s ozljedama, tako da nema bojazni. Spremni smo i jedva čekamo da krene.

Cijeli svijet vas smatra glavnim favoritima za zlato. Osjećate li se i vi favoritima?

Ne bih glumio neku lažnu skromnost i previše petljao. Da, smatramo da smo glavni favoriti za zlato, ali znamo da nam ništa neće biti poklonjeno i da se svaka greška skupo plaća. Smatram da možemo uzeti zlato, a već na prvoj utrci vidjet će se tko nam je najveća konkurencija. Kako zbog pandemije neke posade izvan Europe nisu dolazile na svjetske kupove, teško mi je sad reći tko nam je najveća prijetnja, ali već noćas stvari će biti puno jasnije. Ipak, ako moram sad reći, na neviđeno, rekao bih da su to Australci i Srbi. 

Postoji li kod vas pritisak i teret zbog činjenice da ste apsolutni favoriti?

Naravno da postoji, ali već smo se naučili živjeti s tim. Od 2010. smo uvijek favoriti, bili smo favoriti u Londonu, bili smo favoriti i u Riju, tako da smo se navikli živjeti s tim i ne bih rekao da nas to ometa. Do sad nas to nije nikad zakočilo, uvijek smo davali maksimum i siguran sam da će i ovaj put biti tako. Došli smo po zlato i idemo ga uzeti.

Kako objašnjavate da je vaša dominacija rijetko viđena u sportu općenito, ne samo u veslanju?

Iskreno, i ja se često pitam zbog čega je to tako. Teško mi je dati odgovor na ovo pitanje. Nema tu jednog i egzaktnog objašnjenja zbog čega smo toliko toga osvojili. Volimo trenirati, puno treniramo, imamo odličnog trenera, imamo očito dobru genetiku i sve se to na neki način sklopilo.

Osvojili ste sve što se može osvojiti. Koliko imate više motiva za dalje? Što vas gura naprijed?

Nakon Rija smo rekli da smo osvojili sve. Europsko, svjetsko i olimpijsko zlato. Međutim, i dalje imam tremu prije svakog natjecanja. I dalje mi svaki nastup nešto znači i to je to što nas tjera da idemo još. Upravo to mi govori da kod nas postoje motiv i želja za pobjedom. Volimo ovaj sport, volimo to što radimo, volimo se natjecati i siguran sam da smo do sada osvojili i deset olimpijskih medalja i dalje bi nam bio gušt to veslati.

Do kad se mislite natjecati na vrhunskom nivou?

To je dobro pitanje. Do Pariza sigurno. E sad, nemoguće je reći hoćemo li i za tri godine biti na vrhunskom nivou, mogu se dogoditi ozljede ili neke nepredviđene stvari. Također, za očekivati je da će i godine uzeti danak pa da ćemo polako početi padati. Tako da je nemoguće precizno odgovoriti na ovo pitanje, ali vjerujem da ćemo u Parizu sigurno biti na top nivou da budemo u igri za zlato.

U Riju ste uzeli zlato u dvojcu na pariće, sad ste favoriti u dvojcu bez. Hoćete li i u Parizu nešto mijenjati?

Ne znam, još nismo sto posto odlučili. Razmišljali jesmo što ćemo, ali tek nakon Tokija ćemo odlučiti što napraviti.