Ova Dinamova generacija prva je koja je od 1970. godine osigurala famozno europsko proljeće. To nije uspjelo ni puno jačim generacijama od ove koju vodi Nenad Bjelica. U tjednima koji će, uvjereni smo, rezultirati velikim Dinamovim uspjehom, razgovaramo s akterima i članovima nekih prošlih Dinamovih momčadi koji su se za Index prisjetili svojih europskih dana u Maksimiru.

KAD IH pitate tko im je najdraži igrač, Dinamovi navijači imat će razne favorite. Oni stariji će pamtiti Lamzu, Čerčeka i Roru, oni nešto mlađi Cicu Kranjčara i Marka Mlinarića, a mi koji smo se Dinamom zarazili u devedesetima najviše smo voljeli Marića, Prosinečkog ili Tomu Šokotu.

No rijetko koji igrač je među svim generacijama dinamovaca bio omiljen kao Edin Mujčin. Legendarni Deda je za Dinamo odigrao 288 utakmica, zabio je 41 gol, a osvojio je čak 11 trofeja. Bio je dio svih onih velikih generacija zagrebačkog kluba koje su godinama sanjale fantomsko europsko proljeće.

Mujčin ga nije uspio uhvatiti, a tek su Olmo, Hajrović i Gavranović pod vodstvom Nenada Bjelice uspjeli s Dinamom preživjeti jesen i ući u nokaut fazu u kojoj će u četvrtak u Plzenu protiv Viktorije igrati prvu utakmicu 1/16 finala.

Ovaj Dinamo bi mogao igrati i u Ligi prvaka

"Ma nek su oni bar uspjeli, ja sam presretan zbog njih. Koliko god da Plzen izgleda kao jako nezgodna ekipa, ja vjerujem da će Dinamo proći. Izgleda mi jako dobro, odlično igraju i vidi se da je Bjelica to sjajno posložio", kaže današnji pomoćni trener Lokomotive.

"U zadnje vrijeme se često priča da je Dinamu bolje da igra Europa ligu nego Ligu prvaka, ali ja se s tim ne bih složio. Ovakav Dinamo bi se u Ligi prvaka, ovisno o skupini, mogao boriti za 3. mjesto. Vjerujem da bi osvojio barem četiri ili pet bodova i sigurno se ne bi onako sramotio kao prijašnjih godina", dodao je 49-godišnji Mujčin.

U Dinamo je došao 1995. godine iz Marsonije i ostao je sve do 2001. kad je otišao u japanski JEF United. Već sljedeće godine vratio se u Maksimir i ostao do 2005. i do završetka karijere 2011. godine više nije odlazio iz Hrvatske.

"Najviše ću pamtiti 1997. godinu i utakmicu s Partizanom. Ta utakmica je bila posebna zbog svega što je značila Dinamovim navijačima. Bilo je velikih susreta i pobjeda, ali ta se ne može mjeriti s ostalima. Nikad to neću zaboraviti, ali cijela ta sezona je bila luda", rekao nam je Mujčin.

Nezaboravna jesen. Nakon razbijanja Partizana, u 2. pretkolu Lige prvaka na red je došao veliki Newcastle koji je Premiership završio na drugom mjestu. U Engleskoj je bilo 2:1, istim rezultatom završio je uzvrat, ali Englezi su prošli golom Temurija Ketsbaije u 120. minuti. Dinamo je europski put nastavio u Kupu UEFA gdje je u 1. kolu igrao protiv vrlo jakog švicarskog Grasshoppera. U jednoj od najluđih europskih utakmica na Maksimiru, u prvom susretu bilo je 4:4.

"Jao, kad se toga sjetim… Siguran sam da je ljudima to bilo spektakularno gledati, ali mislim da je trenerima bila muka. Gubili smo 1:0, pa okrenuli na 3:1 i onda sami sebe zeznuli. Završilo je 4:4, ali mi smo nekako vjerovali da ćemo proći", prisjetio se Mujčin.

Nije znao rezultat

Strašni Dinamo je pregazio Švicarce u uzvratu. Cvitanović je zabio prva dva gola, u 25. i 33. minuti, a u posljednje tri minute Dinamo je utrpao još tri gola i slavio 5:0. Švicarcima nije pomogao ni crveni karton Srđana Mladinića u 60. minuti. Hrvatski prvak bio je sjajan.

"Odmah na početku utakmice sam okrenuo lakat i znao sam da nije dobro. Izašao sam u 23. minuti kad je bilo još 0:0. Kad su mi rekli da je završilo 5:0, mislio sam da me zajebavaju. Stvarno nisam mogao vjerovati. Eto, ispalo je da sam im pomogao što sam izašao", kaže Deda.

"Trener je bio Marijan Vlak i obećao nam je da, ako prođemo, poslije utakmice idemo na Oktoberfest. Ja bio sav sretan da idemo u München, ali ništa od toga. Samo su mi javili da idemo odmah u Zagreb pa sam direktno iz bolnice išao kući", dodao je Mujčin.

Nakon Grasshoppera u 3. kolu Kupa UEFA Dinamo je igrao sa slavnim Atleticom. U Maksimiru je bilo 1:1, a Španjolci su u uzvratu dobili 1:0 i prošli.

"Protiv Newcastlea smo bili odlični, ali mislim da je najbolja utakmica koju je ta generacija odigrala bila ta domaća protiv Atletica. Prvo poluvrijeme smo odigrali kao iz bajke. Poveli smo već u 2. minuti, ja sam dao gol, ali smo ih potpuno nadigrali. Šteta da je završilo 1:1 jer smo slabo odigrali u Madridu i ispali, no u Zagrebu smo bili fantastični", prisjetio se Mujčin.

Čudo na Old Traffordu

Ono što Dinamu nije uspjelo te sezone uspjelo je sljedeće. Tadašnja Croatia je preko Celtica ušla u Ligu prvaka gdje je u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom osvojila čak osam bodova. No to je bila jedna od samo dvije sezone Lige prvaka u kojima su samo pobjednici skupina i dvije najbolje drugoplasirane momčadi išli dalje.

Dinamo je i sljedeće sezone ušao u Ligu prvaka i to u skupinu sa Sturmom, Marseilleom i aktualnim europskim prvakom Manchester Unitedom. U 1. kolu Dinamo je 14. rujna 1999. godine gostovao na kultnom Old Traffordu i senzacionalno odigrao 0:0.

"Izlazimo mi iz tunela, a ja gledam oko sebe... Jebote, pa ti igraš na Old Traffordu. Moram sam se doslovno uštipnuti da shvatim da je to istina", kaže Mujčin.

United je igrao u kombiniranom sastavu, ali i dalje je to bila strašna momčad. Englezi su vidno podcijenili Dinamo koji se junački držao, a Ladić je na golu radio čuda. U jednom od rijetkih prelazaka centra Mujčin i društvo mogli su i zabiti da je Bišćan malo bolje reagirao sredinom drugog poluvremena.

Fora s malog nogometa

"Točno se sjećam te akcije. Bišćan je prošao po desnoj strani, ja stojim sam pred golom, ali mi nije odigrao dobru loptu. Imate onu foru s malog nogometa kad dođete do gol-aut linije i onda kroz noge protivniku gurnete u sredinu. Joj, da je to napravio, mi bismo dobili Manchester United. Pred kraj su nas strašno stisnuli, jedva smo izdržali, ali uspjeli smo. Sigurno jedna od najvećih utakmica u karijeri", rekao je Mujčin.

U sljedećem kolu Dinamo je izgubio kod kuće od Marseillea, onda osvojio tri boda u dvije utakmice protiv Sturma te u predzadnjem kolu izgubio kod kuće od Uniteda 2:1. Za treće mjesto i Kup UEFA trebalo je dobiti Marseille u gostima. Dinamo je poveo Mujčinovim golom u 42. minuti. Bakayoko je izjednačio u 53., a Mikić je 12 minuta prije kraja vratio Dinamo u vodstvo. Ipak, Francuzi su se spasili golom Diaware minutu prije kraja.

"Bili smo već otpisani, ali smo na Velodromeu odigrali jako dobro. Baš smo glupo primili taj zadnji gol, a tako smo bili blizu. Velike su to bile utakmice i stvarno sam ponosan da sam bio dio toga", kaže.

Kad se Robert Prosinečki vratio u Dinamo, govorilo se da će zbog njega Mujčin manje igrati i manje dolaziti do izražaja.

"Kakve su to gluposti bile. Pa kako možeš manje doći do izražaja kraj Žutog? Ljudi govore da bih ja bio bolji da njega nije bilo. Njega stalno čuvaju dvojica ili trojica, a Mujčin, hop, iz drugog plana i trpa. Uz njega sam samo imao veću karijeru. On je sigurno najbolji igrač s kojim sam igrao, ali bilo je lijepo i s Mlinarićem jer mi je on bio jedan od idola", objasnio nam je Mujčin.

Legenda na terenu i izvan njega

Izvan terena bio je jedan od najvećih zafrkanata. Dinamo je tad u svlačionici imao spoj starijih i mladih igrača koji su, poput Mihaela Mikića, uživali u njegovom društvu.

"Ja i stariji dečki smo klince vodili van, jako puno smo se družili. Jednom su malo zaružili i drugi dan u svlačionici Otto Barić kaže da se svi trebaju ugledati na Mujčina jer je najmirniji i najodgovorniji. Svi su se pogledali i onda prasnuli u smijeh. Bila su to odlična vremena jer je lakše bilo provoditi se nego danas. Mogli smo se opustiti kako treba, zapiti se i zarundati, pa čak i popeti se na stolove ako je trebalo. Danas to nogometaši ne mogu jer ih svi vide, svi ih snimaju i nije im lako", prisjetio se Edin.

Danas je nogomet, kaže, puno drukčiji nego u njegovo vrijeme.

"Je. Igra se puno više na snagu i motoriku, ali mislim da su onda igrači bili bolji. Igralo se s puno više vica i kreacije. Ne dam ja na svoju generaciju!" zaključio je legendarni Dinamov veznjak.

Ostale tekstove iz serijala "Moj europski Dinamo" pročitajte OVDJE.