Foto: Hina

TURSKA i dalje ne zna za pobjedu nad Hrvatskom. 1:1 u Maksimiru rezultat je s kojim će s obzirom na broj šansi gosti biti itekako zadovoljni. Hrvatska nije igrala naročito dominantno, ali i takva je trebala ispratiti Tursku s hendikepom iz Zagreba.

Teretan start

Turska je prvih desetak minuta bila znatno bolja ekipa. Najveći problem u igri hrvatske reprezentacije bila je kasna reakcija veznjaka jednom kada bi se lopta osvojila. Statičnost Modrića i Badelja koji bi stajali u liniji olakšavala je Turcima visoki pritisak na naše stopere koji bi u pomanjkanju rješenja bili prisiljeni šiljiti duge lopte prema Mandžukiću. Eventualno rješenje bilo bi vraćanje lopte Kaliniću dok se ostatak ekipe ne bi bolje posložio i raširio, ali Hajdukov golman jednostavno je slab u igri nogom. Nakon početne pomutnje, stvari su izgledale dosta bolje kada bi se Badelj duboko spustio po loptu, a Modrić dobio više prostora za ordinirati i prenijeti loptu. Turci ofenzivno nisu igrali pretjerano dojmljivo, izuzev dugih lopti iz prekida tijekom kojih bi cijelu momčad stavili na suparničku polovicu, plan igre bio je jednostavan – što brže dostaviti loptu do Mora dok Striniću ne stigne pomoć, i puno previše puta je hrvatski bek izgubio jedna na jedan duel protiv direktnog suparnika.

Nedostatak konačne kontrole

Hrvatska je pokazala dosta problema u efektivnom vođenju tempa utakmice. Generalno je ipak bila bez dileme bolji suparnik, ali osim jednog dijela drugog poluvremena, nikako nisu do kraja uspjeli staviti loptu pod svoju kontrolu. Razloga za to je više, a vjerojatno glavni je igra trojice veznih igrača koji se premalo rotiraju i igraju dosta statično bez lopte, što je olakšalo turskim veznjacima da dubokim izlaskom na Badelja i Modrića faulom ili tjeranjem u grešku onemoguće hrvatske veznjake u organizaciji igre. Perišić je igrao dosta izoliran uz liniju i jedini igrač koji se konstantno spuštao u centralnu zonu i nudio kao višak bio je Pjaca, ali on i Vrsaljko međusobno nisu na dobroj frekvenciji. Premalo puta ga je Vrsaljko "pretrčao" i ponudio se uz liniju čime bi za sobom barem malo povukao turski blok. Ovako, turski bek se zalijepio za Pjacu bez straha od utrčavanja iza svojih leđa. Ako je Srna i u poznim godinama nešto stalno donosio svojoj ekipi, to su dolasci naprijed gdje bi često poslužio kao ventil kada igrači u sredini terena više nisu imali mjesta. Dobar dio razloga za takve probleme je i period sezone, niti jedan igrač (s obje strane) nije izgledao kao da je u optimalnoj formi.

Terimova promjena na poluvremenu

Terim je uskoro promijenio i sustav igre, prebacio se na igru s trojicom, odnosno petoricom u zadnjoj liniji. Time je vjerojatno htio dobiti bolji i brži blok ispred hrvatskih krilnih igrača, budući da je Mandžo ostajao u krilu stopera, a nijedan vezni nije dolazio u završnicu na efikasan način da bi im stvarao probleme. Premda je izvukao pozitivan rezultat i u teoriji ideja i nije loša, treba reći kako je u periodu od 20-ak minuta totalno prepustio igru suparniku. Igra s tri nazad trebala je i u posjedu poslužiti za opciju više u zadnjoj liniji što im je olakšavalo zadržati loptu i usporiti tempo, bez prevelike potrebe za guranjem lopte naprijed. Ostavivši Mora široko, čekali su grešku sa suprotne strane koja nije stigla.

Babacan i greda spasili goste

Treba reći kako je Hrvatska imala barem šest ili sedam sjajnih šansi. Ponešto zahvaljujući turskom vrataru, a još više vlastitom nesmotrenošću u završnici, Hrvatska je izgubila dva boda koja su joj po stvorenim šansama apsolutno pripala. U najavi utakmice pisao sam o opasnoj Turskoj, ali opasnoj Turskoj koja ipak jako kratko i malo igra zajedno. Pokazalo se to i danas – loši u niskom bloku, kriva komunikacija i sitne greške u zadnjoj liniji koje su otvorile Hrvatskoj brdo šansi ipak su prošle nekažnjeno.

Rakitić i Mandžukić

Rakitić može odigrati "desetku", odličan je igrač i često će samo na konto kvalitete odigrati vrlo dobru ili barem solidnu utakmicu. Ipak, nevjerojatno je kako već treći izbornik u nizu ne može maksimizirati njegove kapacitete. Idealna ideja guranja njega više na teren je opasnost po suparnički gol, ali tu je Čačić učinio elementarnu logičku grešku – blizina golu je sekundarna, posljedica onoga što on najbolje radi. Ono što je bitno je u kakvim situacijama dobiva ili uopće može dobiti loptu. Daleko je najbolji licem prema golu, a ova rola u kojima se gura u najprometniji dio suparničke obrane jednostavno mu ne leži.

Današnje "desetke" redom su sitni igrači niskog težišta, okretni tipovi kojima je metar prostora dovoljan. Rakitić je teretniji igrač i pod pritiskom suparnika s leđa ne reagira dobro – sedam direktno i još barem toliko indirektno (kada je suigrača stavio u nemoguću situaciju) izgubljenih lopti samo su logična posljedica guranja dobrog igrača van njegove komfor zone. U Barceloni on ima puno više prostora zbog prednjeg trojca koji navlači obranu na sebe, igra dublje na terenu a i tada se često izvlači sasvim na bok kako bi primio loptu i mogao ju dalje distribuirati s malo više prostora ispred sebe.

Mandžukić već dulje vremena uzima mjesto igračima koji mogu dati više od njega i to se treba jasno reći. Ne treba biti posebno kritičan prema njemu, on daje svoj maksimum, voljni moment nikada nije upitan, ali njegove skromne navike u pomaganju u samoj igri čine ga korisnim „samo“ u završnici. A ako ga tamo ne ide, kao danas, onda ispada da je Hrvatska igrala s igračem manje. Budući da je Čačićeva Hrvatska ona koja će igrati s većim fokusom na krilima koja stvaraju višak, umjesto dolazaka bekova koji centriraju, njegova igra glavom što mu je i najveća snaga, sve manje dolazi do izražaja. Ne smije biti svetih krava, izbornik se mora voditi logikom, a ne zaslugama i mirom u kući.

Treba bolje

Bez obzira na rezultat koji nipošto ne odražava vjerno stanje stvari na terenu, ne smiju se zaboraviti svi problemi u igri koje Hrvatska realno ima. Postojao je niz kvalifikacijskih utakmica u kojima su se manifestirali na isti način, ali bi Hrvatska iz puno manje šansi nego danas dobila utakmicu, pa bi se pisalo o "rutinskoj i suverenoj" pobjedi. Turska je i prije i za vrijeme utakmice bila zrela za otvoriti ciklus pobjedom. Pozitivni su ostali rezultati u skupini i međusobno čerupanje bodova koje bi moglo postati obilježje ove skupine u kojoj će većina utakmica biti "na jednu loptu", a format kvalifikacija mnogo je brutalniji od onog prethodnog i ovakve šanse se jednostavno moraju uzeti. Čačić nije riješio kadrovsku križaljku, jer je pitanje oko barem tri pozicije, uloge i što od njih želi i dalje neriješeno. Hoće li iskoristiti ciklus za njihovo rješavanje ili će se šlepati što je bio lajtmotiv dosadašnjih mandata na toj poziciji, znat ćemo tek kroz neko vrijeme.