SVJETSKO rukometno prvenstvo u Hrvatskoj završilo je, 16-dnevni cirkus gotov je i bolje da je tako, jer mnogi su dosad već shvatili sve trikove kojima je nacija hranjena.

Vrijeme je da zaokružimo priču i priznamo da je sjajno srebro Hrvatske vjerojatno jedino što će se upisati u povijest, dok će se sve ostalo vrlo brzo zaboraviti. Doći će novi problemi, nova natjecanja i novi cirkusi...

Zaboravit će se tako splitsko ruganje političarima i popularnom Mustafi na otvaranju prvenstva, Balićeva misteriozna ljutnja i urušavanje Spaladium arene na mjestu "gdje su sjedila djeca predsjednika Hajduka Mate Peroša".

Zaboravit će se i uklanjanje zastava sa središnjeg zadarskog trga pa prijetnje srpskim rukometašima, paljenje hrvatske zastave u Poreču i kvar na semaforu u Areni Zagreb već prvoga dana. Zaboravit će se i, doduše možda malo teže, prijetnje Heinera Branda i Igora Vorija sucima, to opjevano podizanje podloge i ta neočekivana sudačka šamarčina...., taj jednom riječju, cirkus.

S druge strane ostat će emocije koje Lino Červar tako spretno naglašava, ta zarazna povezanost splitske publike i rukometaša i morska vila, svakako. Ostat će možda i to upečatljivo francusko silovanje nacije, tih 15 tisuća frustriranih gledatelja i još stotine tisuća pred malim ekranima koji ni frenetičnim slanjem pozitivne kozmičke energije nisu utjecali na konačni ishod...

Video sa finalne utakmice pogledajte na Video Indexu.

Vedran Buble
Foto: Pixsell