SRPSKE odbojkašice osvojile su brončanu medalju na Europskom prvenstvu i tako obogatile svoju već impresivnu riznicu odličja s velikih natjecanja. Nakon poraza od Turske u polufinalu, u utakmici za treće mjesto nadigrale su Poljsku. Ipak, umjesto sportskog uspjeha, u središte pozornosti javnosti dospio je njihov prijem kod predsjednika Aleksandra Vučića, koji je uslijedio po povratku u Srbiju.

Jedva su čekale otići

Naime, dok je Vučić držao govor, kamere su zabilježile vidno neraspoložena lica sportašica, koja nisu ni pokušavale sakriti svoje osjećaje nelagode, pa i gađenja što su pored Vučića. Snimke njihovih izraza lica masovno su se proširile društvenim mrežama, a mnogi su ih prozvali heroinama jer su u Vučićevoj prisutnosti ostale potpuno hladnokrvne.

Činilo se kao da odbojkašice samo čekaju da sve što prije završi. To se i pokazalo točnim jer su se pokupile odmah iza Vučićevog govora. Vladara Srbije zapanjilo je što su mu tako okrenule leđa, što se vidi na snimci:

Lavina reakcija na društvenim mrežama

"Drage naše zlatne odbojkašice, koje nam već šesti put zaredom donosite medalju", započeo je Vučić svoje obraćanje, no upravo su reakcije sportašica pokrenule lavinu komentara na društvenim mrežama. Među najglasnijima bio je bivši košarkaš Vladimir Štimac.

"Djevojkama čestitam od svega srca. One su ponos nacije. Jasno se vidi da ih je netko prisilio da odu tamo kako bi nepomenik mogao nešto reći i možda dobiti koji politički poen. Nema ništa od toga", napisao je Štimac. Uz njegovu objavu, nizali su se i drugi komentari poput: "Vučiću, odlazi, nitko te ne voli".

Pisac Stefan Simić: "Njihov stav veći je od medalje"

Prijem za odbojkašice postao je viralan i izvan granica Srbije, a detaljnu analizu ponudio je srpski pisac Stefan Simić, koji je u svojoj objavi bio potpuno izravan.Simić navodi kako ga je zapanjilo koliko je odbojkašicama bilo neugodno tijekom Vučićevog govora.

Njihov govor tijela, spuštene glave i potpuni izostanak osmijeha, smatra on, više su nalikovali komemoraciji nego proslavi. Istaknuo je kako je to jasan pokazatelj odnosa dijela mladih prema Vučiću i politici koju on predstavlja. Prema njegovim riječima, sportaši koji su upoznali drugačije kulture i društva teže prihvaćaju atmosferu u kojoj se domoljublje poistovjećuje s podjelama, mržnjom i stalnim sukobima.

Simić posebno naglašava da su sportašice kroz međunarodna natjecanja naučile cijeniti suradnju i poštovanje protivnika. Na terenu se bore jedna protiv druge, ali nakon utakmice si pružaju ruku bez etiketiranja i mržnje. Upravo zato, tvrdi, teško im je prihvatiti političku klimu u kojoj se neistomišljenike često prikazuje kao neprijatelje.

U nastavku objave autor kritizira Vučićev način vladanja, tvrdeći da se on ponaša kao da bez njega nema države. Smatra da se prava veličina ogleda u miru, skromnosti i spremnosti da se uspjesi prepuste i drugima, a ne u stvaranju društva u kojem ima previše poslušnosti, a premalo ljudi spremnih javno iznijeti vlastiti stav.

Na kraju, pisac poručuje da su odbojkašice svojim držanjem pokazale da ne pristaju na pritiske i političke utjecaje. Zbog toga njihov stav i dostojanstvo smatra većim uspjehom od same medalje, jer se sportski rezultati s vremenom mogu zaboraviti, dok se, kako kaže, "puno duže pamti tko je ostao čovjek i pokazao svoj stav onda kada je to bilo potrebno".