OSTALO je još točno 17 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Prvi susret Hrvatska igra 12. lipnja na Parku prinčeva u Parizu protiv Turske, slijedi dvoboj sa Češkom u St. Etienneu 17. lipnja, a zadnji susret  Hrvatska igra sa Španjolcima 21. lipnja u Bordeauxu.

 

S Turcima je hrvatska reprezentacija imala i lijepih i gorkih trenutaka. S njima je Hrvatska odigrala šest utakmica, no uz dvije prijateljske ostale četiri su bile toliko bitne, da je i danas teško procijeniti koja je od njih bila važnija.

 

Vlaović pobjegao poštenom Alpayu i zabio prvi gol za Hrvatsku na velikim natjecanjima

 

S Turcima je momčad Ćire Blaževića odigrala prvu utakmicu na jednom velikom natjecanju. Bilo je to na otvaranju EP u Engleskoj, a teška i u posljednjim trenucima izborena pobjeda bila je presudna za plasman Vatrenih na tom natjecanju.

 

Hrvatska je nesumnjivo bila bolja momčad, po igračima puno kvalitetnija, no na terenu osim prividne inicijative nikakvu značajnu prednost nije ostvarivala. Igra je bila poprilično siromašna i nesadržajna, a Turci su grubošću nadoknađivali tehničku limitiranost.

 

I, kad se su svi očekivali remi, Aljoša Asanović poslao je jednu od onih svojih lopti s očima, izbacio je Vlaovića koji se sjurio pokraj Alpaya, koji ga je mogao rušiti. Naravno, Turčin bi za taj prekršaj dobio crveni karton, a Hrvatska bi ostala bez sjajne prilike za pobjedu. Ipak, pošteni Alpay je pustio Vlaovića, a ovaj zaobilazi vratara Rusta i zabija povijesni gol za Hrvatsku.

 

 

Međutim, nakon silne sreće, dvanaest godina potom, baš protiv Turaka, hrvatski nogomet pogodila je jedna od najvećih sportskih tragedija u njegovoj povijesti.

 

 

Hrvatska i Turska su u Beču igrale četvrtfinale Eura, a momčad koju je vodio Slaven Bilić bila prema prikazanim igrama na turniru apsolutni favorit. Međutim, Slaven Bilić te je večeri očajno vodio svoju momčad, preplašivši se prosječne turske momčadi i potpuno je otupio hrvatski napad, koji je do te utakmice djelovao savršeno učinkovito.

 

Osim jedne slučajne prečke Ivice Olića, punih 119. minuta gledali smo negledljiv nogomet, no onda, kad su svi očekivali kako će se protivnik odlučiti ruletom s bijele točke događa se neviđeno ludilo.

 

Luka Modrić uzeo je jednu loptu u kaznenom prostoru ispred istrčalog Rüstüa u 119. minuti, ubacio u sredinu za Ivana Klasnića, koji je glavom sprema u mrežu za 1:0. Najljepša priča bila je već napisana.

 

No, onda šok nad šokovima. U posljednjim sekundama drugog produžetka, kad smo već mogli "namirisati" Basel i polufinale te kad su Bilić i igrači već počeli slaviti,  Rüstü je izbio jednu loptu pred naš kazneni prostor, Senturk ju ju snažno dočekao na volej i smjestio pod Pletikosinu gredu. Nešto nevjerojatno. Naravno da momčad koja je  na jedan ovakav način izgubila dobiveno, nije imala šanse u raspucavanju. Turci, koji su bili u transu bili su nepogrešivi dok su vidno potreseni Hrvati promašivali u nizovima. Šteta, jer je Hrvatskoj bio otvoren put do polufinala.

 

 

Unatoč propuštenom SP u Južnoafričkoj Republici, Slaven Bilić dobio je još jednu priliku na klupi reprezentacije. No, ovaj put nije smjelo biti pogreške i Hrvatska je morala otići na EURO u Poljsku i Ukrajinu. Međutim, Hrvatska je te kvalifikacije odigrala jako loše i put na EURO morala je tražiti ponovno u baražu, a tamo su Vatrene čekale njihove stare mušterije Turci.

 

Rana s Pratera još se nije osušila i hrvatski nogometaši tražili su osvetu. A upravo se to i dogodilo, dobili su je na najljepši mogući način, i to u paklu Istanbula.

 

 

Otvaranje utakmice u bilo je kao iz snova. Tek nešto više od minute i pol igrači su bili na travnjaku, kad je Ćorluka predriblao Gönüla na lijevoj strani i ubacio paralelu u peterac, Volkan je loptu samo malo skrenuo, ali Ivica Olić bio je na pravom mjestu i spremio je u mrežu za rano hrvatsko vodstvo.

 Kad se činilo da turski pritisak raste stigao je novi šok za Turk Telekom Arenu. Najprije je u 32. minuti Olić omogućio Modriću sjajnu poziciju za udarac na 11 metara, ali stigli su to Turci blokirati u zadnji tren. U nastavku akcije Srna je ubacio na drugu vratnicu prema Mariju Mandžukiću koji je nadskočio svog čuvara i glavom poslao loptu u mrežu za novu radost Hrvatske.

 

Vjerojatno najbolju partiju u dresu reprezentacije Vedran Ćorluka zaključio je trećim golom, kad je s prve vratnice zakucao loptu za konačnih i nevjerojatnih 0:3.

 

Uzvrat u Zagrebu bio je čista formalnost i s 0:0 Hrvatska je preko Turske izborila Europsko prvenstvo.