Ne vidim Dalićevu ideju. Kramarić mora igrati
GORAN VLAOVIĆ, proslavljeni bivši napadač i strijelac povijesnih golova za hrvatsku reprezentaciju, Indexov je stručni komentator za Euro 2020. Vlaović će nakon utakmica Hrvatske u Indexovom studiju komentirati igru reprezentacije i ideje Zlatka Dalića, a uoči početka turnira za Index je analizirao ono što su dosad pokazali u pripremnim utakmicama s Armenijom i Belgijom.
Da sam na mjestu Zlatka Dalića, pet dana prije početka Eura bih definitivno bio zabrinut. Nije katastrofa izgubiti u pripremnoj utakmici od momčadi koja je prva na FIFA-inoj ljestvici, ali kada se tome pridoda neriješen ishod iz susreta sa slabašnom Armenijom, jasno nam je da je stanje zabrinjavajuće, a nezadovoljstvo pojedinim segmentima u igri ne skriva ni hrvatski izbornik.
Dalić uoči susreta s Armenijom i Belgijom nije propustio naglasiti da mu je rezultat važan, iako je riječ o prijateljskim ogledima. No Hrvatska nije odigrala dovoljno dobro da postigne željeni rezultat. Kad se ne postigne rezultat u jednoj utakmici, može se gledati umjetnički dojam i vjerovati da će na temelju dobre igre rezultat doći. Obično se to i dogodi. No kad nema rezultata u nizu utakmica ili ciklusa, onda umjetnički dojam više nije toliko bitan. Loši rezultati ne mogu stvoriti ni pozitivnu atmosferu u momčadi i Dalić to jako dobro zna.
Nismo stvorili ozbiljnu šansu i to me jako brine
Izbornik za početak mora stvoriti ideju naše igre - što je ono što želimo i kako Hrvatska želi igrati. Na terenu se mora vidjeti koje su to najbolje karakteristike hrvatske reprezentacije i zašto ih želimo forsirati. Jasno je zašto Dalić pokušava posložiti Hrvatsku u formaciji 4-3-3, bez obzira na to kako se postavlja naš protivnik. Dosad smo igrali u formaciji 4-2-3-1, ali Hrvatska je ranije imala drugu špicu ili napadački orijentiranog igrača koji je često bio najveća opasnost za protivnika. Promjena sustava pokazala je da su stvari dosta problematične, jer Hrvatska tijekom utakmice nije stvorila nijednu ozbiljnu šansu, osim pokušaja u zadnjim minutama utakmice. Mogli smo takve pokušaje izraditi i puno ranije, bez obzira na sustav u kojem igramo i to me jako brine.
S obzirom na kvalitetu naših veznih igrača, brine me što smo u napadu bili bez ikakve učinkovitosti. Dogodilo nam se da igru vodi zadnji vezni Marcelo Brozović, koji igra u vrhunskoj formi, ali nije bila ideja da on igra tu ulogu. Hrvatska je bila bezopasna u napadu, predaleko od cilja, uz puno krivih paseva prilikom dodavanja na 30 metara od protivničkog gola, dok smo istovremeno u našem šesnaestercu ostavljali protivniku puno mogućnosti da nas kazni. Hrvatska ima vrhunske igrače i mora prebaciti igru na protivničku polovicu. S kojim sustavom i s kojim igračima ćemo to postići - to je posao za hrvatskog izbornika, ali mi moramo biti puno bliže golu protivnika. Bude li se naša igra svodila na to da Brozović razigrava bočne igrače ili da razigrava sa stoperima, teško ćemo stvarati ozbiljne šanse i zabijati golove. Vratit ću se na ideju - poanta je da Hrvatska mora znati što želi u igri. Je li to prebacivanje igre na bokove, gdje ćemo duplirati igrače koji imaju kapacitet da probiju protivnika pa da u završnicu dođemo s jednim ili dvojicom igrača unutar 16 metara ili s dva igrača izvan 16 metara, koji će te šanse potom realizirati? Ili je ideja da igramo s centralnim napadačem, uz veznjake koji se priključuju i zabijaju unutra na paseve? Nisam to shvatio i Hrvatska mi je izgledala nedefinirano u ovom trenutku.
Predivno je gledati Gvardiola
Ideja je ključna za stvaranje stila. Izbornik ima nekoliko igrača za koje mora odlučiti hoće li igrati ili ne. Imamo kvalitetne igrače na svim pozicijama i ključno je da izbornik pronađe one koji su najadekvatniji za željeni rezultat i u odnosu na određenog protivnika, a da oni koji ne igraju u isto vrijeme ne budu vidno razočarani jer u tom slučaju Hrvatska od njih nema koristi.
Što se obrambenog dijela tiče, deficitarni smo jer imamo problem s Dejanom Lovrenom koji još uvijek nije spreman i ne znam kada će se potpuno oporaviti od ozljede. Ostali smo s jednim zamjenskim stoperom i Joškom Gvardiolom, za kojeg moram naglasiti da tu igra fenomenalno, iako je cijelu sezonu proveo na poziciji lijevog beka. Ja bih ga radije koristio na toj poziciji, iako je i ulogu stopera odigrao toliko samouvjereno i opušteno da je to bilo predivno za vidjeti. Zaista je užitak gledati tako mladog igrača koji svoje emocionalno i psihofizičko stanje transformira na teren bez ikakvih problema. To je veliki zalog za budućnost. No u ovom trenutku Hrvatska može lako upasti u probleme ako Lovren ne bude spreman, ako bude igrao načet ili ako nam se dogodi crveni karton ili još jedna ozljeda. Nadam se ipak da će taj problem biti riješen povratkom Lovrena.
Treba istaknuti da ne možemo analizirati obranu kroz jedan segment - u svakoj fazi igre sudjeluje cijela momčad, a to se najbolje vidjelo u situaciji kad je jedna duga lopta ušla u naš šesnaesterac, da bi Ivan Perišić, iako igra polušpicu na boku, reagirao kao lijevi bek i izbio loptu glavom. To je pokazatelj da u obrani sudjeluju svi. Šime Vrsaljko je u drugom poluvremenu igrao puno bolje nego u prvom, posebno kad je riječ o ulascima na poludistancu, na 30-40 metara od gola, odakle se upućuju po gol opasni centaršutevi. Tako je Hrvatska, uostalom, stvorila i najljepšu šansu, kada je Vrsaljko ubacio na peterac, a Petkoviću je nedostajalo nekoliko centimetara za realizaciju.
Kad čujem igrače koji nakon utakmice govore da to nije njihova pozicija, znam da je to alibi
Osvrnuo bih se na temu o kojoj se često priča oko reprezentacije, a tiče se pozicija koje reprezentativci igraju u svojim klubovima. Kad čujem da igrači nakon utakmice reprezentacije govore da nisu igrali na svojoj poziciji, to je najčešće izgovor za lošu partiju. Jer da su odigrali dobro, nakon utakmice bi govorili kako je sve super, bez obzira na to što nisu igrali na prirodnoj poziciji. To je najbolji pokazatelj da je riječ o alibiju. Nije dobro da igrači kroz svoje izjave i komunikaciju s novinarima govore da to nisu njihove pozicije, jer većina njih u klubovima također često ne igra uloge na koje su naviknuti. Perišić je veći dio sezone igrao na poziciji beka jer Inter igra s tri igrača u obrani i odradio je to fenomenalno, iako mu je prirodna pozicija krilo.
Igrači se moraju prilagoditi trenerovim zamislima, ali prije toga se trener ipak mora prilagoditi igračima i pronaći najbolji sustav za ono što ima. To će uvijek izlaziti na vidjelo kad nema rezultata i kad je utakmica loša.
Uvjeren sam da će utakmica protiv Engleske biti jedna od boljih utakmica Hrvatske u skupini. Sigurno je da će nam bolje odgovarati momčad koja želi pobijediti, koja je samouvjerena, pa čak i bahata, nego momčad koja je svjesna da je inferiornija i zatvara prostor te ne dopušta Hrvatskoj da razvije igru, već nas gura u veliku nervozu. Ne bojim se za rezultat u utakmici s Engleskom, u toj utakmici možemo i izgubiti, ali bojim se kako će izgledati naša igra.
Razumijem Kramarića. Ja bih 700 puta utrčavao u prazan prostor, samo da bi Šuker zabio
Ponovit ću ono što smatram ključnim, a to je da Hrvatska mora iskoristiti kvalitetu svojih igrača.. O tome sam govorio prije SP-a 2014. godine, kada smo na lijevom boku imali fenomenalnog Perišića, a tu ga imamo i danas. Govorio sam to u smislu da ga moramo više vidjeti i tražiti, pružiti mu šansu da prođe 1 na 1 i sa svake pozicije što prije ići na to da on dobije loptu i lomi svog čuvara. On je u Brazilu bio nezadrživ i na kraju je bio naš najbolji igrač na turniru. Takve igrače Hrvatska ima i danas, to su kvalitete koje moramo iskoristiti.
Ako igramo protiv ekipa koje su zatvorene, onda su u našem napadu puno bolja rješenja igrači koji igraju na malom prostoru, kratkim dodavanjima, otvaranjima i sprintevima, dakle, igrači poput Vlašića i Kramarića. Izbornik je tu da stvori momčad koja je prilagodljiva, moramo tako reagirati i timski i pojedinačno. Treba nam ideja u igri, moramo znati kako želimo napasti i kako želimo stvarati šanse za gol.
Moram istaknuti da razumijem nervozu Kramarića, koji je prošle sezone zabio 20 golova i trenutno je naš najbolji golgeter. On mora pronaći svoje mjesto u momčadi. Dat ću vam jedan primjer, jer jednom sam i ja bio igrač od kojeg se očekuje da zabija golove na utakmici. Igrao sam pored Davora Šukera i to saznanje uvijek mi je olakšavalo situaciju, znao sam da će ga on ni iz čega ćušnuti u mrežu. Zato mi nije bio problem ni 700 puta utrčati u prazan prostor, samo da bi on zabio gol. Takvog igrača treba njegovati i smatram da je njegova forma naš veliki dobitak.
Zašto su svi zadovoljni s prvih 15 minuta protiv Belgije? Posjed bez gola je bezvrijedan
Treba razumjeti da je Hrvatska trenutno u fazi smjene generacije i da nismo u situaciji u kakvoj smo bili prije Rusije, kada smo imali fenomenalno spremne igrače i sastavljenu momčad. Rezultat iz Rusije u tom pogledu nije bio slučajnost. Rekao bih da je rezultat iz Francuske 2016. godine bila slučajnost, jer tada smo imali daleko najbolju situaciju u momčadi i sve važne karike igrale su važnu ulogu u svojim klubovima. Iako nismo postigli rezultat adekvatan kvaliteti, moramo biti iskreni i kazati da igračima na tom turniru ne možemo puno toga zamjeriti. Tamo smo naučili neke važne stvari koje su bile pokazatelj za sljedeće utakmice i velika natjecanja, a to smo najbolje vidjeli na rezultatu u Rusiji. Igrači koji igraju u dobroj formi moraju biti unutra, oni jednostavno moraju igrati. Ima istine u tome da Kramarić ponekad ide na silu, ali on zato i zabija.
Vidim da su mnogi danas zadovoljni načinom na koji je Hrvatska igrala u prvih 15 minuta protiv Belgije, ali ja, iskreno rečeno, nisam zadovoljan. Držali smo ih u ševi, ali što smo od toga dobili? Vrtjeli smo ih i vrtjeli, ali to je provaljena igra, kao što je nekad provaljena bila i Barcelona, a bila je najbolja na svijetu. Danas to najbolje radi Bayern, koji je u stanju dugo razigravati, ali kad treba biti brz u reakciji, oni silovito ulaze u završnicu. Čuvanje lopte bez prave završnice je potpuno nebitno, to smo u nogometu sto puta vidjeli. Hrvatska je držala posjed 85:15, ali nije stvorila nijednu šansu. Za mene je to potpuno bezvrijedno. Zanima me zašto u toj kontroli igre nismo nijednom došli blizu gola i zašto nismo bili opasni. Nije važno ni tko su mladi igrači, a tko senatori u momčadi. Nastup na Euru nije prilika, već na turniru moraju igrati najbolji i najspremniji. Na tome izbornik mora graditi ideju i na terenu se jasno mora vidjeti što želimo postići.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati