DINAMOVO europsko proljeće konačno je stiglo. Viktoria Plzen stoji na putu do osmine finala Europa lige, premda se ne radi o najatraktivnijoj momčadi na svijetu, Česi su sve samo ne lagan zalogaj. Ovo su ključne stvari koje morate znati o tom dvoboju i ključni aspekti igre koje Dinamo mora uspješno apsolvirati kako bi ostvario dobar rezultat u prvom susretu.

Nepoznata forma i dva mega-pojačanja na zimskom roku

Viktoria Plzen trenutačno se nalazi na drugom mjestu češkog prvenstva s 46 bodova iz 20 kola. To znači da im prvoplasirana praška Slavija bježi šest bodova. Češko prvenstvo tek je nastavljeno nakon zimske pauze, a u jedinom dosad odigranom susretu tog dijela Viktoria je upisala remi (1:1) u gostima kod neuvjerljive i slabašne Mlade Boleslavi. Vjerojatno najteži udarac čitave sezone stigao je u vidu teške ozljede Michaela Krmnečika, prvog napadača i najvrjednijeg igrača ekipe koji će zbog rupture ligamenata propustiti cijelu sezonu. Viktoria Plzen bila je aktivna na zimskom prijelaznom roku i dovela dva pojačanja za koje domaći mediji procjenjuju kako bi mogli postati (ili već jesu) ključni igrači ekipe.

Prvi je Joel Kayamba, krilni igrač koji je pristigao iz Opave. Drugi je stasiti napadač Jean-David Beauguel, 26-godišnji francusko-češki napadač koji je sa svojih 196 centimetara visine idealan targetman, za što Viktoria obično i koristi svoje napadače. Iza njega je sjajna polusezona u Zlinu u kojem je zabio devet golova (uz jedan u Viktoriji) i trenutačno je treći strijelac lige. Pojačanja su donijela nužnu kvalitetu u prednjem dijelu ekipe, ali to je potencijalno mač s dvije oštrice – teško je očekivati da je neophodna uigranost s ostatkom na potrebnom nivou i tek treba vidjeti hoće li ih kultni trener Pavel Vrba poslati od prve minute u igru.

Od poznatijih igrača, na lijevom beku su prekaljeni bivši reprezentativac David Limberský, slovački defenzivni veznjak Patrik Hrosovsky te povremeni reprezentativci Tomáš Hořava i lijevo krilo Jan Kopic. Najčešće igraju u 4-2-3-1 formaciji s ulogama koje generalno pašu Dinamovoj ekipi, ali mu stilski mogu biti velika prepreka.

Strategija koja ne paše Dinamu

Dinamo je ove sezone u Europi svoje najveće plodove ubrao kao tranzicijska momčad. Bjeličini igrači besprijekorno su kažnjavale greške suparnika u posjedu koji je ostavljao puno prostora iza svojih leđa ili koji bi nekoordinirano izašao visoko u Dinamovo polje i ostavio svoju obranu izloženom. Protiv Čeha će biti mnogo manje šansi za takvo nešto.

Prvi razlog je taj što u svakoj fazi napada ostavljaju dva centralna veznjaka blizu svoje obrane kao zaštitu od suparničke kontre. Drugi je taj da, izuzev prvih 10–15 minuta, u kojima znaju odigrati visoki presing, ostatak utakmice igraju strpljivo, na momente izrazito pasivnu i nisku zonu, čime mogu bitno spustiti ritam utakmice. Stoga bi do izražaja, posebno u slučaju da Česi uspostave povoljan rezultat, mogla stići igra Bjeličine ekipe u posjedu i eventualni napredak u tom segmentu.

Dinamo će, češće nego u dosadašnjim susretima, morati puno više graditi napad od samog početka, bez "preskakanja" koraka i grešaka koje mu suparnik ponudi. Nije slučajno da se u utakmicama u skupini tijekom igre mučio najviše baš sa Spartakom koji njeguje donekle sličan stil. 

U fazi napada Česi igraju dosta jednostavan i direktan nogomet, s jako kratkotrajnim zadržavanjem lopte u sredini terena i brzom distribucijom na stranu ili prema naprijed (na "sidruna"), gdje onda usko postavljena krila napadaju odbijene, druge lopte. Postoji jedna bitna specifičnost koju je Dinamov stručni stožer morao registrirati. Bekovi se vrlo često dižu visoko prema naprijed, čime pokušavaju opteretiti suparničke bekove i omogućiti svojim krilima da traže loptu bliže središnjici terena i u takvoj rotaciji (gdje središnji veznjaci ostaju iza kao osigurači) znaju napraviti ključnu pozicijsku prednost. Stoga će komunikacija Dinamovih bekova i najbližih veznih igrača, ali i odgovorna igra krila prema nazad biti bitan faktor.

Dinamo je dosad pokazao kako to može i zna braniti, ali s obzirom na to da nema Hajrovića, a potencijalno ni Ademija, prilagodba i rošada sastava mogu biti jako osjetljive na greške koje se sada skupo plaćaju i za koje ima mnogo manje vremena da se isprave. 

Velika Dinamova prednost i ključ susreta

Najveći problem Viktoriji suparnici rade, a pokazale su to sve tri utakmice, na pozicijama "osmica", odnosno bočnih veznih igrača ili eventualno krilnih igrača koji ulaze u sredinu terena, jer su krilni igrači Plzena u zoni orijentirani prema suparničkim bekovima. To znači da ih hrabrim i visokim postavljanjem Stojanović i Leovac mogu odvući duboko u teren, što onda ostavlja ogromne rupe oko centralnih veznjaka češke ekipe. I baš je to prostor koji Dinamo mora iskorištavati i baš tu ima svoje najjače adute – Olma, Gojaka i Moru. Sva su trojica bitno okretniji i moćniji "1 na 1" igrači koji mogu stvoriti ključnu Dinamovu prednost u fazi napada.

U utakmici u Moskvi protiv CSKA-a, koju je Viktoria dobila sretnim preokretom u drugom dijelu, Nikola Vlašić je baš u takvoj ulozi odigrao poluvrijeme života i realan rezultat trebao je biti barem tri razlike za domaću momčad. Dinamo ima jednostavno preveliku kvalitativnu razliku u tom dijelu terena da ne bi riskirao u onoj mjeri u kojoj će baš njima omogućiti najviše efikasnog prostora za igru i optimalne uvjete.

Uđe li Dinamo u nesustavno nabijanje lopte s jedne na drugu stranu, izgubit će faktor prednosti i utakmica će ući u sferu ruleta u kojem će greška ili slučajan gol odlučiti susret. Bitno je da Dinamo ne dozvoli domaćinu da spusti ritam na frekvenciju koja mu odgovara i da ih ne tjera s loptom tamo gdje se najlakše brane – na bočne pozicije. Ako Dinamo uspije dovoljno dugo zadržati posjed, Viktoria vrlo često defenzivno puca i otvaraju se rupe. Ako Real Madrid nije dovoljno reprezentativan dokaz za takvu tvrdnju, petarda primljena od neuvjerljive Rome i utakmice s CSKA-om, u kojoj ih je sreća poslužila u ogromnoj mjeri, četiri gola primljena od praške Slavije ili tri od Jabloneca mogu poslužiti kao indikatori nestabilnosti. 

I konačno, ova utakmica traje barem 180 minuta. Pohrliti prema naprijed ili se zabetonirati ispred svojega gola zbog pozitivnog/negativnog rezultata s puno vremena do kraja obično je sjajan recept za prosipanje dobrog dijela šansi u dvomeču. Dinamo mora imati jasnu viziju svih 90 minuta u Češkoj i voditi se samo konačnim ciljem, onim koji može ostvariti tek nakon posljednjeg sudačkog zvižduka u Maksimiru.

Nakon utakmice s Istrom sam Bjelica priznao je kako su "glavom" već svi u Češkoj i stoga njegov zadatak pred utakmicu nije nimalo lagan. Mora ne samo analizirati suparnika i ponuditi najefikasnije rješenje za njegove slabosti već i pobrinuti se da svlačionica ne izgori u utakmici koja nije bila ovako žudno očekivana vjerojatno još od onog epskog okršaja s Werderom. S obzirom na ždrijeb, atmosferu oko kluba koja je doživjela uzlet i dosadašnju razinu izvedbe, Dinamova bajka mora živjeti i nakon ovoga kola.