HRVATSKI NOGOMETAŠI

Vođa, kapetan, humanitarac i emotivac

Vođa, kapetan, humanitarac i emotivac
Screenshot: BBC

DARIJO SRNA objavio je danas na konferenciji za medije održanoj u Kijevu da završava nogometnu karijeru te da će rad u nogometu nastaviti kao pomoćni trener ukrajinskog Šahtara, čija je klupska legenda. 

Srna je 2003. godine iz Hajduka otišao u Šahtar, a u klubu iz Donjecka zadržao se čak 15 godina te postao ljubimac navijača i klupskog predsjednika Rinata Ahmetova. Klupski je rekorder s 536 odigranih utakmica, a može se pohvaliti da je za tih 15 godina u klubu osvojio čak 26 trofeja.

Bio je najbolji igrač finala Kupa UEFA u kojem je osvojio jedini europski trofej sa Šahtarom, a za taj trofej dobio je i orden heroja koji izvanrednim individualcima uručuje predsjednik Ukrajine. Iza Srne je u Šahtaru ostao trag toliko dubok da je postao prvi nogometaš čiji je dres Šahtar umirovio pa tako više nikad nitko tko zaigra za njih neće nositi broj 33. 

Pokušao je biti uz Ukrajince i kad im je bilo najteže

Dok su mnogi nakon granatiranja Donjecka glavom bez obzira bježali iz Ukrajine, hrvatski je reprezentativac i tih dana bio sasvim jasan:

"Ne, ne želim sada, poput mnogih stranaca, bježati iz Ukrajine. Vraćam se u Donjeck, pa makar sa šljemom", poručio je Darijo Srna u ožujku 2014. godine po završetku jedne reprezentativne akcije u vrijeme kada su nemiri harali Ukrajinom. No on se nije bojao (za razliku od brojnih Brazilaca), nego se unatoč granatiranju vratio u Donjeck i tako pokupio simpatije cijele Ukrajine.

Nije mogao utjecati na previše toga, ali je zato odlučio donirati 20 tona mandarina za djecu u Donjecku. Mandarine je Srna kupio u svojem rodnom Metkoviću, a njima se počastilo 23.143 djece, a uz mandarine poslao je i posebne razglednice za svako dijete.

Embed from Getty Images

"Kao dijete u Hrvatskoj i ja sam prolazio kroz teško razdoblje i bila mi je potrebna pomoć. Jako je važno da postoje ljudi koji vam pružaju pomoć u teškim situacijama. Donbas i Donjeck dali su mi jako puno. A ovo voće samo je mali dar koji mogu vratiti natrag. Jako poštujem Donjeck. To je moj grad. Grad u kojem mi je pružana podrška 11 godina, u kojem sam sazrio kao nogometaš i kao osoba. Moji roditelji, klub i predsjednik Šahtara naučili su me da trebam pomagati ljudima u teškim situacijama! To je sad moj životni princip", rekao je tada Srna pa nakon toga pojasnio i zašto je to napravio:

"Ideja mi je na pamet pala prije puno vremena. Samo mi je trebala pomoć da prevezem mandarine iz Hrvatske u Donjeck. Ne treba mi da netko kaže: 'Bravo, Darijo!' Ovo dolazi iz mojeg srca i duše. Pokušat ću pomoći svima kojima je to potrebno. Što više ljudi, to bolje. Predsjednik našeg kluba je jedina osoba koja pomaže Donbasu svaki dan. Znam da i on to radi iz srca. I zato i mi igrači radimo sve što možemo da pomažemo ljudima. U prosincu ću poslati još jednu humanitarnu pošiljku Donjecku. Siguran sam da će svi problemi uskoro doći svome kraju i da ćemo slaviti nogometne pobjede sa svojim navijačima na našem stadionu."

Kazao je tada i da mu nedostaje igranje na stadionu i da svaki dan prati što se događa: "Nakon svake utakmice kažem dečkima da su svi golovi, sve pobjede, naš dar Donbasu, Donjecku, navijačima Šahtara, kojima je trenutno teško", zaključio je Srna. 

Nesebično pomaže potrebitima

Poznat je po donacijama koje je nesebično dijelio potrebitima, a posebno je ostala zapamćena donacija Dječjem domu u Nazorovoj ulici u Zagrebu, čijim je stanarima na Badnjak 2014. godine osobno došao uručiti poklone kojima im je uljepšao Božić. 

"Gospodin Srna i njegova obitelj donirali su opremu za Majčinski odjel koji trenutno uređujemo, uključujući 11 krevetića za djecu s opremom, pa onda slatkiše, igračke i poklone za najmlađe, bonove za one malo starije, kao i sportsku odjeću i obuću za naše srednjoškolce. Ovo nam je vrlo važna i vrijedna donacija koja će jako razveseliti djecu", izjavila je tada ravnateljica Dječjeg doma Jasna Ćurković Kelava.

Osjetljivost prema djeci kod Srne se razvila zbog obiteljske situacije u kojoj je odrastao. Naime, posebna Darijeva priča je stariji brat Igor, s kojim je provodio sate i sate jer iako je bio dijete shvaćao je da bratu s blagim oblikom Downova sindroma mora pomagati. Izgradilo ga je to kao čovjeka, ali i bratu pomagalo da se što lakše socijalizira, pa i danas uživaju u zajedničkim druženjima. Dokaz Darijeve povezanosti s bratom Igorom jest i tetovaža njegova imena na prsima.

"Moj otac i moja obitelj znače mi sve. Nikad neću zaboraviti koliko su se žrtvovali dok su pokušavali nekako skupiti novac za mene dok sam bio u Hajduku. Moj otac je imao strašno težak život i jako sam ponosan što sada može živjeti mirno, bez stresa. Znam da je nemoguće vratiti mu za sve što je napravio za mene. Ali kupio sam mu auto i dao sam mu dovoljno novca da živi normalno, sada kad je star. To je najmanje što mogu", rekao je prije nekoliko godina Srna koji je za oca Uzeira, koji ga je nakon izgubljene borbe s opakom bolešću napustio u ljeto 2016., bio jako vezan. On mu je bio životni uzor i zvijezda vodilja.

Kad mu je bilo najteže, kapetanski je ostao uz reprezentaciju

Srna se od reprezentativnog dresa oprostio na Euru 2016. godine u Francuskoj s ukupno 134 nastupa, a svoju posljednju utakmicu u nacionalnom dresu neće pamtiti po dobru jer je sa suigračima doživio poraz od Portugala u osmini finala. 

Dok je igrao za Hrvatsku na Euru doznao je da mu je umro otac i odmah je otišao u Hrvatsku. Pokopao je oca, ali se nakon toga odmah vratio u reprezentaciju i kao kapetan nastavio voditi svoje suigrače do remija s Česima i pobjede nad braniteljem naslova Španjolskom te do plasmana u drugi krug i dvoboja s budućim vlasnikom naslova Portugalom.

Embed from Getty Images

"Sve što je imao uložio je u mene i bez njega ja ne bih bio ovdje. To je bila njegova želja, s ocem sam se posljednji put vidio nakon utakmice sa San Marinom. Razgovarao sam sa svojom obitelji i nakon sprovoda donio odluku da se vratim jer i moj je otac najsretniji kada sam na nogometnom terenu, u hrvatskom dresu", objasnio je tada Darijo Srna.

Po povratku su ga savladale emocije, prije utakmice s Češkom rasplakao se prije intoniranja himne te tako pokazao da je on i dalje samo čovjek koji je bez obzira na sve ostao na raspolaganju reprezentaciji. 

Godinu dana kasnije pokušao ga je hrvatski izbornik Ante Čačić nagovoriti da se opet stavi na dispoziciju reprezentaciji, no njegov je stav ostao nepromijenjen.

Oproštaj Darija Srne mogli ste gledati ekskluzivno na Indexu. 

 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara