lige petice

Vraća se klub bez tradicije i trofeja za koji su igrali genijalci i legende

Vraća se klub bez tradicije i trofeja za koji su igrali genijalci i legende
Foto: Epa

NAKON osam godina Brescia se vraća u Serie A. Klub osnovan hajdučke 1911., u svojoj povijesti nikad nije imao zapaženijih rezultata i trofeja. Brescia je prvi put zaigrala u najjačoj talijanskoj ligi 1929., a u periodu od 1947. do 1965. postavila je rekord od 18 uzastopnih sezona u Serie B. Također, ovaj vječni drugoligaš drži i rekord s ukupno 52 sezone provedene u drugoj talijanskoj ligi.

Mali klub bez trofeja i rezultata u prvu ligu vratio je "novi Pirlo"

Brescia se ne može pohvaliti ni nekim velikim uspjesima i tradicijom. U 108 godina postojanja, klub iz Lombardije može se pohvaliti tek osvajanjem Anglo-talijanskog kupa 1994. te nastupom u finalu Intertoto kupa prije 18 godina.

Ove sezone Brescia je nekoliko kola prije kraja osigurala povratak u elitu, a s obzirom na kvalitetu momčadi, do pravog podviga vodilo ju je talijansko 18-godišnje čudo od djeteta Sandro Tonali.

Novi Pirlo, kako mu tepaju u Italiji, ima reputaciju najvećeg talenta talijanskog nogometa, a prema Transfermarktu, vrijednost mu je već sad preko 15 milijuna eura. Tonalija žele svi talijanski velikani, a njegovo je ime debelo podcrtano i u bilježnicama skauta Chelseaja, Manchester Uniteda, Liverpoola, Cityja…

Nevjerojatna je sličnost između Pirla i Tonalija. Za početak, obojica potječu iz istih krajeva – Tonali dolazi iz lombardijskog grada Lodija, udaljenog 81 kilometar od Pirlova Flera. Kao i Pirlo, Tonali je profesionalnu karijeru počeo u Brescii, a i fizička sličnost je impresivna. Također, igra na poziciji povučenog playmakera koja je proslavila Pirla, a i nogometni putevi ovog dvojca jako su slični.

Za ovaj vječni drugoligaš su igrali karizmatici, genijalci i legende

Međutim, u ovom tekstu se nećemo baviti Tonalijem ni ovom sadašnjom Bresciom. Naime, pročačkali smo povijest kluba i zaključili da su za ovaj klub bez rezultata i trofeja igrali nogometni genijalci, karizmatici i legende. Možda Brescia i nema slavnu prošlost, ali malo se koji klub može pohvaliti da su za njega igrali likovi kao što su Roberto Baggio, Andrea Pirlo, Gheorghe Hagi, Pep Guardiola, Albert Brülls, Evaristo Beccalossi, Alessandro Altobelli , Mario Rigamonti, Ioan Sabău, Luca Toni, Andrea Caracciolo, Dario Hubner, Luigi di Biagio, Jonathan Bachini…. Naravno, svaki u svoje doba. Velikani sa Zlatnom loptom i igrači koji su obilježili nogomet. Njegovu prošlost i njegovu budućnost.

Andrea Pirlo je dijete Brescije. Jedan od najboljih veznih igrača modernog doba i čovjek čije su noge bolje čuvale loptu od sefa bilo koje banke, karijeru je počeo u ovom lombardijskom klubu 1995.

Pirlo, dijete kluba i učenik velikog Roberta

Pirlo je počeo svoj nogometni put kao polušpica, a ključni trenutak njegove karijere dogodio se kada se kao igrač Intera vratio na posudbu u Bresciju. Tamo je njegovu poziciju okupirao legendarni Roberto Baggio pa je Carlo Mazzone povukao Pirla na dublju poziciju, vjerojatno i ne sluteći da je tim potezom stvorio legendu.

Roberto Baggio i slavna 2001.

Nakon nesretne dvogodišnje avanture u Interu, Roberto Baggio je zbog sukoba s trenerom Marcelom Lippijem odbio produljiti ugovor i s 33 godine je kao slobodan igrač 2000. prešao u Bresciju. U to vrijeme Baggio je mogao birati u koji klub će otići, tražio ga je Napoli, veliki novac nudili su engleski velikani, a ponudu je poslala i Barcelona. Ipak, zbog poštovanja prema Carlu Mazzoneu, Zlatna lopta i najbolji igrač svijeta 1993. odlučio je otići u mali lombardijski klub. Osim prijateljstva s Mazzoneom, osnovni cilj Zlatnog Repića bila je misija spašavanja Brescije od ispadanja te ostanak u Serie A kako bi dobrim igrama izborio poziv na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Baggio je odmah dobio desetku i kapetansku vrpcu, a fantastičnim igrama odveo je Bresciju do sedmog mjesta u prvenstvu, što je bio najbolji plasman kluba od ponovnog uspostavljanja Serie A 1946. Baggio je vodio klub i do četvrtfinala kupa, u kojem je Brescia poražena od kasnijeg osvajača Fiorentine, te do finala Intertoto kupa, u kojem je bio bolji PSG. Te je sezone Baggio igrao skoro kao u najboljim danima, u Brescii je pronašao novu nogometnu mladost i izborio se za nominaciju za Zlatnu loptu 2001.

Nakon Pepa - Pirlo

Kako je Pirlo tada još bio u Interu, klub je trebao još jednog vrhunskog veznjaka, a dobio ga je u Pepu Guardioli. Legenda Barce u klub je stigla 2001., no u Lombardiji se nije dugo zadržala. Pirlo se vratio, a ideja kluba je bila forsirati jednog od najtalentiranijih veznjaka na svijetu koji je u Baggiju imao najboljeg mogućeg mentora. Guardiola je shvatio da neće biti u prvom planu i otišao je u Romu. Ni ondje se nije naigrao jer je bio optužen za doping. Pao je na testu za nandrolon. Pep je otišao iz Italije u Katar, a zatim u Meksiko, gdje je i okončao igračku karijeru. Danas je za mnoge najbolji trener na svijetu, nogometni karizmatik i vizionar te jedini legitimni nasljednik Johana Cruyffa.

Napad za Nogometne ikone - Luca Toni i jedan i jedini, Dario Hubner

Ta generacija Brescije bila je jako zanimljiva jer je za golove bio zadužen Luca Toni. Čovjek koji je u karijeri dva puta bio prvi topnik Serie A, jednom Bundeslige i svjetski prvak s Italijom 2006., u klub je stigao iste sezone kad i Guardiola. Došao je iz Vicenze, a devetku je naslijedio od ikone talijanskog nogometa i jednog od najboljih napadača u povijesti Serie A, Darija Hubnera. Ikonetina Dario je za Bresciju igrao od 1997. do 2001., a u 129 nastupa postigao je 75 golova. Hubner je bio jedna od posljednjih ikona romantičnih nogometnih devedesetih. Čovjek je oduševljavao golovima, ali i briljirao ekscentričnim ponašanjem dok je s klupe čekao priliku. Naime, često je na klupi znao zapaliti, a nerijetko je potezao bočicu u kojoj je bila grappa, poznata talijanska rakija s više od 50 posto alkohola.

Maradona s Karpata je u klub došao iz Reala, a iz njega je otišao u Barcelonu

Za Bresciju su nekad igrali i velikani kao što su Albert Brülls, legendarni veznjak Zapadne Njemačke i član Elfa na SP-u 1962., Alessandro Altobelli, čuveni talijanski napadač i prvak svijeta 1982. (zabio je jedan gol u finalu protiv zapadne Njemačke u pobjedi 3:1) i neponovljivi Gheorghe Hagi. Zanimljivo, Maradona s Karpata u Bresciju je stigao 1992. iz Reala, a iz Brescije je nakon dvije godine otišao na Camp Nou.

Dres Brescije u povijesti su oblačili još neki zanimljivi i dobri igrači, no ''Baggiova generacija'' iz 2001. bila je posebna. Bit će zanimljivo vidjeti može li ova Sandra Tonalija ponoviti ono što su za mali klub bez tradicije i trofeja napravili Zlatni Repić i njegovi učenici.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara