ROGER FEDERER osvojio je najviše Grand Slam turnira u povijesti muškog tenisa, ali već postoje uvjerljivi argumenti koji sugeriraju da je najveći tenisač svih vremena Novak Đoković, za eurosport.com piše Desmond Kane.

Ponekad srce vidi ono što je oku nevidljivo. Rogera Federera svijet obožava i poštuje kao sportskog sveca. Gledano kroz usku prizmu popularnosti, on je najveći tenisač svih vremena. Ne samo zbog onoga što je osvojio nego i načina na koji je to osvojio.

Federer je tenisu dao duhovnu dimenziju, osjećaj većeg značenja. On je ljudima omogućio da sanjaju, da postanu emocionalno uključeni u tenis otkako je prvi put sišao na zemlju i zaplakao na središnjem terenu u Wimbledonu nakon pobjede protiv Marka Philippoussisa u tri seta prije 16 godina. Mnogo će suza biti javno proliveno kad jednom osjeti da više ne može igrati. On je miljenik svijeta.

Suočavanje sa stvarnošću

Iako je Federer svom sportu darovao narativ, izvanredno iskustvo gledanja i dugovječnost njegove izvrsnosti koja možda nikad neće biti dostignuta, nekima neće biti jednostavno suočiti se sa stvarnošću da će se Švicarac umiroviti, a da pritom neće biti najveći tenisač svih vremena.

Federerova estetika čini da ga je lako voljeti. On je izvanredan i slavljen zbog svoje odvažnosti i dražesnosti. Čini se kao da on ne igra tenis, nego ga izvodi. U dobi od 37 godina on je najplodniji pobjednik na vrhunskoj razini svih vremena. Ostatak njegova nasljeđa pitanje je za raspravu, koja će ostati u zraku duže nego loptice u Melbourne Parku. Radi se o fluidnom razgovoru koji kao da dobiva novi zamah nakon svakog Grand Slama.

Pokušaj da se pruži istinska analiza o tome tko je najveći u povijesti u ovom trenutku mogao bi propustiti sagledati kompletnu tenisku sliku. U ovoj priči moguć je preokret koji ni Banksy ne bi mogao oslikati.

Presudan udarac

Kad je Federer prošle godine na Australian Openu osvojio svoj 20. Grand Slam naslov, smatralo se da ga može prestići jedino njegov stari suparnik Rafael Nadal, koji ima 17 naslova. Novaka Đokovića u osmini finala Australian Opena izbacio je Chung Hyeon, a dok se mučio s ozljedom teniskog lakta, u istoj fazi natjecanja na French Openu izgubio je Marca Cecchinata. Oporavak beogradskog čudovišta nakon poniženja u Rod Laver Areni bio je zaista izvanredan i zadaje potencijalno presudan udarac tome kako će ga povijest prisjećati.

Tri Grand Slam naslova osvojena u Wimbledonu, US Openu i Australian Openu za samo sedam mjeseci dovela su ga na 15 titula. Odjednom je mogao vidjeti vrh ne samo njegove ere, nego i svih vremena. Njegova pobjeda 6:3, 6:2 i 6:3 protiv Rafaela Nadala u finalu Australian Opena 2019. u nedjelju bila je brutalna demonstracija njegove nesvakidašnje veličine – osvojio je 56 od 59 servis-poena, ubacio 34 winnera i napravio samo devet neiznuđenih pogrešaka. Bilo je to tenisko krvoproliće jer Nadalov je duh razasut po Rod Laver Areni.

Da je Federer učinio takvo nešto Nadalu na istom mjestu, bio bi dočekan s lovorikama i vijencima za najboljeg tenisača u povijesti. Ali nekako se Đokovića nikad nije smatralo karakterom koji je jednostavno voljeti. Svakako ne toliko kao Federera. Ili njegov tenis. Takav je profesionalni sport. Javnost voli karaktere i osobnosti, ali ne baš sve. Ako je Đoković drugi najbolji kad je u pitanju stil na terenu i izvan njega, on je itekako blizu najboljeg kad se radi o suštini.

Armije neprijateljskih sljedbenika

Nakon što se Đoković uglavnom poigravao s Federerom u svojoj pobjedi u polufinalu u Melbourneu 2016. godine, prisjećamo se razgovora s bivšim britanskim Davis Cup reprezentativcem i Eurosportovim komentatorom Milesom Maclaganom o najvažnijih trenucima dvoboja. Maclagan je ispravno ukazao da Đokovićev arsenal izuzetnih winnera nema istu umjetničku vrlinu kao Federerov i zbog toga ga se pogrešno smatra manje vrijednim. Iako su Đokovićevi udarci u istoj razini svjetske klase.

Tenis privlači armije neprijateljskih sljedbenika koji nisu korektni prema svima. Kad je u pitanju racionalni diskurs, Đokovićevi, Federerovi i Nadalovi navijači postaju vrlo sektaški raspoloženi. Đoković može odigrati svaki udarac iz Federerova arsenala, može osvojiti teške poene isto kao Federer, a krasi ga i atletizam koji u tenisu još nije viđen. Također je čvrsto u utrci za Federerom i Nadalom u broju Grand Slam titula.

Tada 20-godišnji Đoković prvi put je u finalu Grand Slam turnira nastupio 2007. godine u US Openu, kad ga je u tri seta pobijedio Federer. Švicarski je tenisač u tom finalu osvojio 12. Grand Slam naslov, ali njegove su velike pobjede nakon tog trenutka postale rjeđe. Ne zbog godina ili nespremnosti, jer mu je tada bilo tek 26 godina, nego zbog uspona Đokovića, Nadala, Andyja Murrayja i kasnije Stanislasa Wawrinke kao serijskih Grand Slam pobjednika.

Nije nam namjera omalovažiti suparnike kao što su Marat Safin, Andy Roddick i Lleyton Hewitt, ali oni su bili iznimno limitirani u odnosu na žestinu s kojom se Federer suočio u drugom dijelu karijere. Natjecanje se intenziviralo nakon 2008. godine. Federer je 2014. i 2015. godine izgubio tri Grand Slama protiv Đokovića, dvaput u Wimbledonu i jednom u US Openu, kad pristrana i bučna publika nije uspjela omesti Đokovićevu igru.

Ovise jedan o drugom

Da nije dosadnog Đokovića, Federer bi danas već uistinu bio proglašen najboljim tenisačem svih vremena. To se nije dogodilo zbog Đokovićeva odbijanja da se tome prilagodi. Đoković vodi u međusobnim mečevima protiv Federera 25-22, s time da je u posljednjih 20 dvoboja postigao 14 pobjeda. Đokovićev učinak protiv Nadala je 28-25, a posljednji put je izvan zemljanih terena izgubio prije šest godina. U dvobojima protiv Andyja Murrayja vodi 25-11. U tim nemilosrdnim vremenima velike četvorke Đoković je jedini tenisač s pozitivnim omjerom protiv ostale trojice.

Đoković je prvi tenisač u povijesti koji je triput zaredom osvojio tri Grand Slama, pobijedivši na Wimbledonu i US Openu 2011., a potom i Australian Open 2012. Postao je prvi tenisač nakon Rods Lavera koji je istodobno držao sva četiri Grand Slam naslova, jer je 2015. godine osvojio Wimbledon i US Open, a godinu kasnije Australian Open i French Open.

Sve to i još mnogo više postigao je u najbrutalnijoj eri muškog tenisa, a vjerojatno će osvojiti i više od sadašnjih sedam Australian Opena, četiri Wimbledona, tri US Opena i jednog Roland Garrosa. Još jedna kaznena ekspedicija mu je nadohvat ruke, baš kao i prije tri godine kad se doimalo da je izgubio svaki svoj osjećaj za smisao sporta. Može se pretpostaviti da neće i drugi put izgubiti fokus kad ga povijest pozove. Kad je jasno „zašto“, onda „kako“ nije problem. Đoković želi sve.

Đokovićev posljednji izazov

Ako ga zdravlje posluži, moguće je da će Federerovih 20 naslova za Đokovića biti samo pitanje vremena. Wimbledonski pobjednik iz 1987. godine Pat Cash ponudio je svoje viđenje o ovome: „Nije popularno pokrenuti raspravu o tome je li Novak boljih od svih. Ali moramo se suočiti s činjenicama, ovaj momak mogao bi biti bolji od većine ostalih. Mogli bismo to pitanje postaviti svaki put kad netko osvoji titulu tako uvjerljivo, ali dobro je voditi takve rasprave“.

Đoković možda nije slavljen poput Federera, ali to nas ne bi trebalo zaslijepiti. Federer je osvojio četiri Grand Slama nakon dobi od 30 godina, ali Đoković je to izjednačio do dobi od 31 godine. Federerov posljednji teniski cilj vjerojatno je zlatna olimpijska medalja, potom postati najstarijim osvajačem Grand Slam turnira i završiti kao najveći Grand Slam šampion. Nije loše ostvariti dva od tri cilja, ali treći bi mogao biti preveliki izazov čak i za njega.

Đokovićev posljednji izazov je sustići i prestići Federera. Federer je sigurno prekrasan i očaravajući tenisač za svakog čovjeka, ali titula najboljeg sve je bliža Đokoviću.