ZORAN VULIĆ od danas više nije trener Hajduka, a klupu prve momčadi preuzet će Siniša Oreščanin, trener koji je do sada vodio Hajduk II, objavljeno je u utorak na službenim klupskim stranicama.

"Hajduk se zahvaljuje gospodinu Vuliću na svemu učinjenom za Hajduk, želimo mu puno sreće, zdravlja i sportskog uspjeha u budućnosti", dodaje se u priopćenju.

Prvu utakmicu na klupi Bijelih trener Oreščanin vodit će u subotu protiv Rudeša.

U ovom mandatu trener Vulić vodio je 11 prvenstvenih i Kup utakmica, pritom je ostvario pet pobjeda, četiri remija i dva poraza. Sveukupno je Vulić kao trener Bijelih vodio 167 utakmica upisavši 106 pobjeda, 30 remija i 31 poraz.

Vulić za Index: ''Šokiran sam''

Odmah nakon što je saznao da je smijenjen, Vulić se javio Indexu. Iznenađen razvojem događaja, nije bio od velikih riječi, no priznao je da ga je otkaz šokirao.

''Ne znam što bih rekao. Vjerojatno si i ti šokiran, a kako neću ja. Najprije moramo obaviti raskid ugovora tako da ti ne bih sad rekao što mislim o svemu, ali čim se to riješi, pitaj me sve što želiš i reći ću ti'', kratak je bio Vulić.

Hajduk je u sezonu ušao s puno očekivanja, iz kluba su čak najavljivali pohod na oba nacionalna trofeja, no standardna srpanjska euforija u Splitu ispuhala se prije nego što je sezona praktički i počela. U Europi su Bijeli ispali u trećem pretkolu od slabašne Steaue, a u prvenstvu je Kopić u osam uvodnih kola uzeo bijedna četiri boda. Hajduk je izgledao zbunjeno, nemoćno i preplašeno, uzimao mu je bodove tko god je stigao, a izgubljeni Željko Kopić najprije je zbog problema sa srcem završio u bolnici, a potom je smijenjen zbog ''pogrešnog'' odabira ljudi s kojima je pio kavu. U tom trenutku, kad je kaos u klubu bio na vrhuncu i na Poljudu se doslovce nije znalo tko pije, a tko plaća, nitko ozbiljan nije želio sjesti na klupu posrnulog velikana. Na to je pristao samo vojnik kluba – Zoran Vulić. No nakon samo dva i pol mjeseca, i on je morao otići.

Vulić je bio igračka legenda Hajduka

Igračku karijeru započeo je i završio u splitskom Hajduku gdje je kasnije imao zapažene rezultate kao trener. Za Hajduk je odigrao 417 utakmica i postigao 84 pogotka. Nastupao je i u francuskom Nantesu, a igrao je na svim pozicijama - od libera do centarfora. Najvažniji gol u karijeri mu je onaj iz slobodnjaka s 35 metara u Kranjčevićevoj kad je Hajduk u ključnom dvoboju za naslov prvaka 1994. pobijedio Zagreb 1:0. Hajduk je sljedeće sezone igrao povijesno četvrtfinale Lige prvaka.

Vojnik kluba

Nastupio je 25 puta za reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju od 1985. do 1991. godine te zabilježio jedan pogodak. Prvi put je za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije nastupio 1986. godine protiv Brazila (2:4) u Recifeu, a posljednji put 1990. godine protiv Poljske (0:0) u Łódźu. Bio je standardan na SP-u u Italiji 1990. Dres hrvatske nogometne reprezentacije odjenuo je tri puta, uključujući i nastup 17. listopada 1990. u Zagrebu protiv reprezentacije SAD-a, u prvoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1.

Prvi put je na mjesto trenera splitskoga Hajduka sjeo u sezoni 1997./98., i to kao treći trener Hajduka te sezone, ali otišao je nakon zadnjeg kola. Opet je postao trener Hajduka tri godine poslije te nakon pet godina vladavine zagrebačke Croatije, donio Hajduku naslov prvaka za sezonu 2000./01. Nije ostao trener, a naslijedio ga je Nenad Gračan. Ubrzo se opet vratio i u klubu proveo čitavu sezonu 2002./2003. osvojivši 2. mjesto u ligi i Hrvatski kup, dok je sljedeće godine u Kupu UEFA-e nesretno ispao od talijanske Rome. I te je sezone uspješno vodio splitske Bile, ali je tri kola prije kraja otišao iz kluba zbog neslaganja s upravom. Nasljednik Petar Nadoveza samo je dovršio posao osvajanja prvenstva. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio pa i danas kada mu netko spomene da je osvojio samo jedan naslov prvaka, govori da mu je to bilo "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".

Mamić ga je želio u Dinamu, a bio je i izbornik mlade Hrvatske

Zabilježena je kratka avantura u HNK Segesti iz Siska koju je vodio tek jednu utakmicu. Ostatak vremena provodio je većinom čekajući angažman u Hajduku. Jednom ga je i Zdravko Mamić poželio na klupi Dinama. Prije četiri godine bio je i izbornik mlade hrvatske reprezentacije.

Pet puta se vraćao kući

Krajem te Hajdukove iznimno neuspješne sezone - 2006. godine postao je šef omladinskog pogona kluba, no neočekivanom ostavkom trenera seniora Luke Bonačića četvrti put sjeo je za kormilo splitskoga kluba. Vulić je uspio preporoditi momčad koja je postala kompaktnija i karakternija. Ponajviše zahvaljujući desetki Kranjčaru (otišao nakon 5. kola), igrao se ljepši nogomet. Nakon rekordnih sedam pobjeda u prvih sedam kola, Vuliću je na Poljudu počela skandirati inače vrlo zahtjevna splitska publika, čime je postao jedan od rijetkih s takvim priznanjem. Međutim, do sredine drugog dijela sezone forma je padala, a ta ista publika zamjerila mu je očajne igre s Dinamom te nedavanje više prilika mlađim igračima poput Drage Gabrića, pa je nakon prvog domaćeg poraza u sezoni (NK Pula 0:1 ), na sam Uskrs 8. travnja, Vulić podnio ostavku. Nakon toga trebao je dobiti posao šefa omladinskog pogona Hajduka, no kasnije su mu ponudili samo vođenje jedne od momčadi u omladinskoj školi, što je odbio. Na početku 2008. godine preuzeo je mjesto trenera ruskog prvoligaša Luč-Energije iz Vladivostoka. Od 22. rujna 2009. godine bio je trener hrvatskoga prvoligaša HNK Rijeke, u kojoj se zadržao samo do 10. studenoga iste godine. Njegov sljedeći klub postala je NK Istra 1961, koju je vodio od veljače 2010. do ožujka 2011. godine. Nakon toga Vulić je još dva puta trenirao RNK Split. Vodio je Luč Energiju iz Vladivostoka, moldavski Šerif, kazahstansku Atyrau, a zadnji angažman mu je bio na klupi grčkog Apollona koji je napustio prošle godine.