WEST HAM je u prethodne tri sezone dva puta vodio borbu za ostanak. Radio je čudne poteze u odabiru glavnog trenera i rušio rekorde prilikom dovođenja novih igrača pa ih prodavao za dvostruko manje iznose ili slao na posudbe.

U ovoj sezoni osvojio je samo dva boda u sedam ogleda protiv Arsenala, Chelseaja, Manchester Uniteda, Manchester Cityja, Liverpoola i Tottenhama. Ali unatoč svim tim nelogičnim potezima i slabim rezultatima protiv engleskih velikana, klub se nalazi na petom mjestu Premiershipa i bori se za plasman u Ligu prvaka.

Rušili su rekorde dovođenjem novih igrača, ali uglavnom se radilo o promašajima

Nije se teško onda zapitati kako je to moguće? Kako jedan klub koji je napravio toliko grešaka može u ovako teškoj sezoni držati tako visoku poziciju ispred klubova poput Chelseaja, Arsenala i Tottenhama?

Klub najviše može biti zahvalan Davidu Moyesu, treneru koji je odlično posložio momčad, ispravio određene pogreške njegovih prethodnika u selektiranju momčadi i podsjetio na najbolje dane svoje trenerske karijere kada je od 2002. do 2013. godine vodio Everton. 

West Hamov put od davljenika do kluba koji ima pravo sanjati o plasmanu u Ligu prvaka može se pratiti od sezone 2017./18. 

Tada je na klupi sjedio Slaven Bilić, a njegovi čelnici odlučili su potrošiti čak 56 milijuna eura na nove igrače, što je bio klupski rekord. West Ham vjerojatno ne bi toliko trošio da od prodaje igrača nije zaradio 69 milijuna eura, ali iako je bio u plusu, bilo je evidentno da se klub odvažio na tržištu.

Marko Arnautović je stigao iz Stoke Cityja za 22.3 milijuna eura, dok je Chicharito stigao iz Bayer Leverkusena za 17.8 milijuna eura. Oni su u to vrijeme bili dva najskuplja pojačanja u povijesti West Hama.

Ipak, Biliću to nije donijelo dobre rezultate pa je nakon samo 11 kola dobio otkaz. Zamijenio ga je Moyes, kojem je jedini zadatak bio ostaviti klub u Premiershipu. Nakon što je uspio u tome, iz West Hama su mu se odlučili zahvaliti. 

Na njegovo mjesto došao je Manuel Pellegrini s kojim je klub želio ići u "uzbudljivu budućnost". Već na ljeto 2018. godine stigli su Felipe Anderson iz Lazija za 38 milijuna eura i Issa Diop iz Toulousea za 25 milijuna eura. To su bila dva nova rekorda za West Ham u još jednom povijesnom prijelaznom roku u kojem je na nove igrače potrošio čak 100 milijuna eura, dok je od prodaje uprihodio tek 14 milijuna eura.

Pellegriniju je to bilo dovoljno za skromno 10. mjesto na tablici, a onda je za iduću sezonu za 50 milijuna eura doveo Sebastiena Hallera iz Frankfurta i za 28 milijuna eura Pabla Fornalsa iz Villarreala. West Ham je usput još jednom odradio povijesni prijelazni rok tako što je na ulazne transfere potrošio 117 milijuna, dok je od prodaje zaradio 54 milijuna eura.

Moyes je od početka imao jasan cilj koji daje rezultate

No, Pellegrini je u prvenstvo krenuo loše i nakon 20 odigranih kola dobio je otkaz. Klub je ponovno pozvao Moyesa koji je opet imao isti zadatak - izboriti ostanak.

Londonska momčad je bila 17. na tablici sa samo bodom više od zone ispadanja po povratku škotskog trenera. Moyes je imao užasne rezultate u prvih 11 utakmica na klupi i ekipa je boravila na istom mjestu u Premiershipu, ali je u posljednjih sedam kola osvojila 12 bodova i ostala u ligi.

Nakon što ga je Moyes i drugi put spasio od ispadanja, West Ham je priznao pogrešku i pružio mu šansu da počne graditi momčad po svom ukusu. Klub mu je dao veće ovlasti prilikom upravljanja transferima i već nakon nešto više od godinu dana rezultati su nevjerojatni.

Moyes je West Hamova dva najskuplja pojačanja u povijesti pustio za mnogo manje iznose, doveo je nekoliko jeftinih igrača i stvorio momčad koja se bori za Ligu prvaka.

U siječnju 2020. godine doveo je Jarroda Bowena iz Hull Cityja za 21.3 milijuna eura, a on mu u ovoj sezoni vraća s pet golova i tri asistencije u 23 ligaška nastupa. Zatim je iz češke Slavije Prag na posudbu doveo veznjaka Tomasa Součeka kojem je prošlog ljeta otkupio ugovor za 16.2 milijuna eura. Čeh je sada s osam golova hit Premiershipa.

Uz ove igrače, Moyes je u ovoj sezoni doveo Saida Benrahmu za 23.1 milijun eura, a i njega je najprije doveo na posudbu kako bi se uvjerio da vrijedi otkupiti njegov ugovor. Iz Slavije Prag je, na Součekovu preporuku, doveo i desnog beka Vladimira Coufala za samo šest milijuna eura, a on je postao neizostavan član prve postave.

"Povećali smo očekivanja nakon što smo doveli Vladimira i Tomasa jer nije lako pronaći takve igrače", kazao je Moyes.

Na posudbu je prošlog ljeta stigao stoper Craig Dawson, a u ovom prijelaznom roku došao je Jesse Lingard iz Manchester Uniteda, također kao posuđeni igrač. Svi su se oni odmah uklopili u momčad i postali važan dio Moyesovog sustava. Primjerice, Lingard je u debiju na gostovanju kod Aston Ville postigao dva pogotka u pobjedi 3:1.

U međuvremenu, Moyes je odlučio da klub za 22.5 milijuna eura proda Hallera u Ajax i da Felipea Andersona pusti na posudbu u Porto. To nije bilo isplativo za klub koji je transfere ovih igrača platio 88 milijuna eura, ali Moyes je takve odluke opravdao sjajnim rezultatima i činjenicom da je West Ham od njegovog dolaska u minusu od 37 milijuna eura na transferima, što uopće nije velik iznos.

Češki veznjak je najveći pogodak

Time je škotski trener ispravio klupske pogreške na tržištu i podsjetio ih da su bespotrebno lutali onih 19 mjeseci tijekom koji je klub umjesto njega vodio Pellegrini. Igrači zbog kojih je West Ham obarao rekorde već su neko vrijeme bili u drugim klubovima u koje su otišli za mnogo manje novca, jer su poput Hallera i Andersona klub ranije napustili i Arnautović (Shanghai SIPG kod Ivana Leke) te Chicharito (LA Galaxy).

Jasno, Moyesov učinak ne može se gledati samo kroz dobru kupovinu i prodaju. Sve odluke trebalo je opravdati dobrim rezultatima, a Moyes je do toga stigao tako što je imao dobitni plan kako momčad treba izgledati i prema tome je planirao transfere.

West Ham pod njegovim vodstvom igra vrlo direktno, posjeduje veliku čvrstinu i agresivnost u obrani, dok se u fazi napada oslanja na brze igrače poput Benrahme, Bowena, Michaila Antonija i tek pristiglog Lingarda.

U srcu veznog reda se nalaze 22-godišnji Declan Rice, kojeg Transfermarkt procjenjuje na 55 milijuna eura, i Souček, koji trenutno vrijedi 30 milijuna eura.

Njih dvojica su fizički dominantni i odlično se snalaze i u obrani i u napadu. Souček sa 192 centimetra puno pomaže momčadi u prijenosu lopte i neodoljivo podsjeća na sve ono što je činio Marouane Fellaini u Evertonu u Moyesovoj eri.

Rice i Souček su, uz obranu koju čine Coufal, Dawson, Angelo Ogbonna i Aaron Cresswell, dio momčadi koji Moyes najmanje mijenja. Minimalne izmjene iz utakmice u utakmicu omogućile su West Hamu da ima stabilnu formu tako da je samo u prva dva kola povezao dva poraza.

Učinak West Hama posebno je interesantan kada se podijeli na rezultate protiv vodeće šestorke engleskog nogometa i ostalih klubova. Moyesova ekipa ima dva osvojena boda u sedam susreta protiv Arsenala, Chelseaja, Manchester Uniteda, Manchester Cityja, Liverpoola i Tottenhama, dok je u 16 utakmica protiv ostalih klubova iz Premiershipa osvojila čak 37 bodova od mogućih 48.

Promatrajući statističke podatke i analizirajući utakmice West Hama u ovoj sezoni, ne može se reći da momčad ima znatno drugačiji pristup kada igra protiv engleskih velikana i klubova iz sredine ili donjeg dijela tablice.

West Ham mora početi pobjeđivati velikane ako želi pisati povijest

U oba slučaja West Ham bilježi vrlo slične ključne brojkee. Primjerice, protiv velike šestorke upućuje 10 udaraca po golu, osvaja 3.3 lopte u posljednjoj trećini, dobiva 48 duela, stvara 1.6 velikih prilika i dopušta 11.6 udaraca protivnicima.

Protiv ostalih momčadi West Ham prosječno po utakmici bilježi 13.3 udaraca prema golu, 3.4 osvojena posjeda u posljednjoj trećini, 52.9 dobivenih duela, stvara 1.9 velikih prilika i dozvoljava 10.7 udaraca.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Značajnija razlika primjetna je samo u posjedu lopte (36 posto protiv velike šestorke u odnosu na 44 posto protiv ostalih), ali ni to ne ukazuje na drastično drugačiji pristup.

U određenim utakmicama protiv engleskih velikana West Hamu je jednostavno nedostajalo sreće. Najbolji primjer za to je bio domaći poraz od Manchester Uniteda (3:1) u 11. kolu kada je londonska momčad vodila 1:0 na poluvremenu i pritom promašila nekoliko sjajnih šansi za povećanje vodstva.

Za sigurniji put ka plasmanu u Ligu prvaka ili Europa ligu, Moyes će morati potražiti način kako da i protiv velikih momčadi krene osvajati više bodova.

On je slične probleme imao i u Evertonu, bio je poznat po tome da ne pobjeđuje na teškim gostovanjima. S Evertonom u 11 godina nije ostvario niti jednu ligašku pobjedu u gostima protiv Arsenala, Chelseaja, Liverpoola ili Manchester Uniteda.

Ako želi s West Hamom napraviti neočekivani iskorak, morat će popraviti učinak protiv najvećih engleskih momčadi. To mu je do sada bila mana, ali u West Hamu mu još uvijek ne zamjeraju. Priroda posla je takva da bi mogli početi kada u klubu apetiti porastu.

Moyes sigurno ima veliki motiv da u West Hamu napravi rezultat koji će se pamtiti, jer je od ljeta 2013. do prosinca 2019. imao najteže razdoblje karijere obilježeno otkazima u Manchester Unitedu i Real Sociedadu te ispadanjem iz Premiershipa sa Sunderlandom.

"Ne mislim da sam lošiji zbog loših iskustava. Ustvari, mislim da su me ona učinila boljim", kazao je 2018. godine.

U West Hamu pokazuje da sir Alex Ferguson nije bez razloga u njemu vidio svog nasljednika, bez obzira na neslavan završetak avanture u Manchester Unitedu.