TOČNO je godinu dana otkako je Xabi Alonso iznenađujuće preuzeo Bayer iz Leverkusena nakon katastrofalnog ulaska Apotekara u sezonu i u kratkom periodu od raspadnute skupine talentiranih nogometaša stvorio jednu od najzanimljivijih momčadi u Europi koja igra najbolji nogomet. Iako sada sve izgleda bajno i trebao bi uživati u ovome što je sagradio, Xabi Alonso se nalazi u neugodnoj situaciji i pred jednom je od najtežih odluka u karijeri.

Početkom prošle sezone Leverkusen se nalazio na pretposljednjoj poziciji u Bundesligi i odlazak trenera Gerarda Seoanea je bio neminovan jer je postalo kristalno jasno da više nije u stanju izvući momčad iz ponora. Sezonu prije završili su na trećoj poziciji igrajući atraktivan nogomet.

Vrijednost mnogih nogometaša je skočila, a pred njima je bila i Liga prvaka. No ozljede prvog topnika Patrika Schicka i vunderkinda Floriana Wirtza dovele su Seoanea u očaj, a izostankom pravovremenih reakcija i kvalitetnog plana B momčad je kliznula u borbu za opstanak.

To je značilo da sportski direktor Simon Rolfes i predsjednik Upravnog odbora Fernando Carro imaju pred sobom najveći izazov do tada i njihov sljedeći potez morao je biti pomno pripremljen i odrađen. 

Leverkusen je, kao što smo naveli, imao već jako dobru momčad čija je vrijednost znatno skočila i loš odabir sljedećeg stručnjaka na klupi te nastavak loših rezultata značili bi osipanje svega što vrijedi u toj ekipi. Ionako su skauti svih velikih klubova kampirali na BayAreni.

Stoga su Rolfes i Carro trebali stručnjaka koji će istog trenutka zaustaviti krizu, donijeti instant rezultat, ali i biti čovjek od znanja i povjerenja za projekt budućnosti, a to je Leverkusen kao osvajač nekog trofeja. Na opće oduševljenje i iznenađenje javnosti to se i dogodilo potpisom i dovođenjem Xabija Alonsa koji je prije toga trenirao mlađe uzraste Real Madrida i B momčad Real Sociedada.

Veliko ime, ali ne bez upitnika u tom trenutku, jer osim renomea svjetske zvijezde koju je stekao igrajući za najveće klubove svijeta, njegov trenerski CV nije bio razlog za sigurnu okladu. Samo godinu dana kasnije, Alonso se nalazi u sjajnoj situaciji jer je odlično nadogradio momčad koju je zatekao u Leverkusenu, sklopio mašineriju koja igra strašan nogomet i trenutno su pred njim dani iskušenja jer mu se nudi posao nasljednika Carla Ancelottija u Real Madridu.

Autoritet i znanje

Istina, Xabi Alonso je i prije sjajno odrađenog posla u Leverkusenu bio u bilježnicama europskih velikana, posebno Bayerna, a svakako i Real Madrida kao njihov bivši proslavljeni igrač. No što je to zapravo on napravio u Bayeru da je u tako kratkom roku momčad počela sjajno napredovati? 

Prije svega to su autoritet i iskustvo koje je automatski donio sa sobom. Uzmimo za primjer Njemačku kao nogometnu zemlju s velikim brojem registriranih profesionalnih nogometaša i uz to pratećih stručnjaka na svim poljima. Tako su u samo zadnjih desetak godina iskočila mnoga imena mladih njemačkih trenera koji su pokazali i prezentirali neupitne ideje i kvalitete.

Ali nisu se svi od njih probili ni do momčadi koje se nalaze ispod razine Bundeslige. Trener može doći s ogromnim znanjem i prezentirati ga, ali ako to njegovi igrači ne prihvate na pravi način i nisu spremni podnijeti žrtve za te ideje i uspjeh, sve to znanje pada u vodu, izostat će rezultat. Xabi Alonso je zbog svoje zvjezdane igračke karijere izgradio autoritet i reputaciju da su igrači u svlačionici Leverkusena trljali ruke radujući se već i samo tome da će s njim provoditi vrijeme.

A potom svakako i njegova, sada još bolje vidimo, neupitna trenerska vještina. Sve je to on već pokazivao dok je bio igrač na terenu kao produžena ruka trenera. Kad je dolazio u Bayern, javnost je imala respekt i pokazala oduševljenje zbog samog imena, ali je bilo itekako puno pitanja o njegovim godinama i zašto se potpisuje izrađena zvijezda koja je došla ugrabiti još koji milijun i dodati s pola muke nekoliko trofeja u riznicu.

Dovoljno je bilo samo nekoliko utakmica da genijalac u veznom redu pokaže koliko je značio i u tim godinama kao bitna karika veznog reda jedne momčadi. Osim toga, mladi igrači dobili su svakodnevno besplatno školovanje od prekaljene zvijezde koja je prošla sve što se u nogometu proći može. Korist je bila obostrana jer nije samo Pep trebao Alonsa, nego je i on trebao Pepa. Već je tada započeo svoj trenerski put učeći od jednog od najboljih stratega svih vremena.

Riješio se Diabyja jer mu je korisniji Hofmann

Dakle, Alonso je samom svojom pojavom automatski donio restart i zaokret u glavama nogometaša Bayera. Ako uz to pridodamo i prirodni šok od dolaska novog trenera, što je statistički provjereno i dokazano na velikom uzorku gdje momčad s novim trenerom prvih 7-8 utakmica igra bar 20-30 posto bolje, dobijemo već predispozicije za uspješan start.

U početku on nije previše mijenjao niti se upuštao u kojekakve eksperimente kojima bi trznuo i razbudio momčad kako neki treneri rade kada preuzmu ekipu koja je potonula duboko ispod svoje razine. I tu je pokazao mudrost pa je prije svega stabilizirao defenzivni dio momčadi jer su bili nekompaktni i primali puno golova. Uz to je, logično, nadovezao brutalnu tranziciju s brzim krilima koja su kontrama po osvojenoj lopti nakon presinga lomila protivnike.

Kako je vrijeme odmicalo, pridodavao je nove mehanizme i uvodio kvalitetniju igru s posjedom proširujući arsenal mogućnosti s kojima bi mogli još dodatno i na drugačije načine pobjeđivati. No kako je sezona odmicala i bližila se svome kraju, u nekim utakmicama poput one s Romom, koja prepušta posjed i parkira autobus pred svoj gol, udarili su u zid jer nije u tom trenutku imao odgovarajući kadar za rješavanje takvih protivnika.

Na primjer, Moussa Diaby je u kontrama na otvorenom prostoru lomio suparnike bez problema, ali na postavljenu igru protivnika koji popuni sav prostor i rupe bio je praktički neiskoristiv. Zato je olako i pušten jer nije bio idealan igrač za sustave kakve je Xabi želio postaviti u Leverkusenu. Stoga je doveden Jonas Hofmann, a to je izazvalo sumnje i podsmijeh javnosti, što zbog renomea, što zbog godina, ali taj čovjek je u rotaciji mnogo bitniji faktor za Alonsa od Diabyja. 

Ono što je radio Diaby svakako može raditi i neuhvatljivi Frimpong jer njegova brzina i dribling su puno iskoristljiviji i, gledajući širu sliku, jednostavno je upotrebljiviji. Hofmann je donio još novih mogućnosti i smanjio predvidljivost ekipe, kao i sve prinove Leverkusena ovog ljeta. Tu se Alonso dodatno pokazao kao najbolji mogući izbor u datom trenutku za Apotekare.

Silna pojačanja nikad ne bi stigla u Bayer da nije bilo Alonsa

Simon Rolfes u većini stvari radi odličan posao u Leverkusenu, ali teško bi sam doveo sva sjajna pojačanja koja su momčad podigla na sljedeći nivo. Ponovno je glavnu ulogu u tome odigrala veličina trenera koji je uspio uvjeriti Grimalda, Bonifacea, Xhaku i još neke talentirane klince da potpišu baš za Leverkusen iako su imali na stolu ponude renomiranijih klubova. 

Pa i sam transfer spomenutog Hofmanna se ne bi dogodio da nije bilo Alonsa jer ne bi Hofmann prešao tako lako u Bayer iz Borussije MG u kojoj je postao legenda i omiljeni igrač. Odlaskom u jednog od rivala riskirao je da postane izdajnik Gladbacha i razočarenje velike navijačke baze. A sve je to ipak učinio samo radi Alonsa. Dakako, nije zanemarivo imati bolja primanja, ali već i prije je imao unosne ponude unutar lige pa nije otišao.

Xabi Alonso je zapravo u Bayer stigao kao izvanredan paket. Donio je neupitno znanje koje iz kola u kolo pokazuje te konstantno uvodi novosti i nadograđuje momčad. Iako, često voli i sam podcrtati kako je proces i dalje tu i kako su jako daleko od onoga gdje bi on želio da budu u smislu igre.

Donio je već toliko spomenuti autoritet i ime pred kojim svlačionica ima najveći mogući respekt, što je za Leverkusen itekako bitno u cijelom ovom projektu. Bez njega bi morali pristati na neke kompromise pa bi Rolfes umjesto sjajnog Grimalda, koji je mogao birati bar 2-3 veća kluba, morao dovesti nekoga niže kvalitete. Teško je pronaći klubove koji nemaju problema s bekovima jer najbolji završe kod najvećih, a ostalima ostaju mrvice i prilagodbe. S Alonsom, Bayer je na tržištu mogao igrati kao veliki igrač.

Nagovorio zvijezde da potpišu nove ugovore u korist kluba

Važan je i marketinški potencijal koji je sa sobom donio Alonso. Tribine ponekad nisu ispunjene do posljednjeg mjesta, iako je stadion tek od 30.000 mjesta, ali Bayer nema veliku vojsku navijača, to je mali tvornički klub o kojemu mediji pišu tek otkako je Alonso preuzeo projekt u svoje ruke. Povećao se broj sponzorskih upita, a zanimanje šire javnosti donosi mnogo veće i izdašnije mogućnosti.

Napokon, odličnim igrama i atraktivnim nogometom cijela svlačionica je iz kola u kolo vrjednija na tržištu i teško će ijedan od plejade sjajnih nogometaša Bayera biti prodan ispod cijene, štoviše. Čak su produžili ugovore svim bitnim karikama, osigurali da im ne izmaknu olako i sad su u puno boljoj pregovaračkoj poziciji. Opet je i tu prevagu napravio Alonso uvjeravajući ih da ostanu kako bi napravili zajedno velike stvari.

Uoči sezone su čelnici kluba kazali da je cilj trofej. Je li to domaći kup, Europska liga ili Bundesliga, sasvim je svejedno, ali nagrada za sav do sada odlično odrađen posao bi trebao biti taj jedan trofej koji bi sve okrunio, u potpunosti verificirao.

Kako sada izgledaju, to uopće nije nerealno. Možda bi Bundesliga bila trenutno preveliki izazov jer prvenstvo je duga utrka, a kako god kadar bio dobro popunjen, opet ih samo jedna ozljeda, recimo Xhake, Frimponga, ili Grimalda, oslabljuje za 20-30%. 

To je u prvenstvenoj utrci, maratonu, teže izvedivo. Jer ma koliko se Bayern davio u svojim trenutnim problemima, i dalje je veliki favorit za titulu zbog svojih resursa koji su za ostatak lige nezamislivi. Za očekivati je da će se, kako je i najavio, i Leverkusen dodatno pojačati na zimu, odnosno proširiti rotaciju. No opet je Bayern toliko moćan da može još snažnije stisnuti gas i dovesti elitna pojačanja koja Tuchel nasušno treba.

Trofej kao imperativ?

Ali kup natjecanja u kojima igra Leverkusen ove sezone nisu neosvojiva. DFB pokal se igra samo na jednu utakmicu i tu su do kraja sposobni pobijediti svakoga. U Europskoj ligi ima izrazito jakih momčadi, ali niti jedna od njih nije nepobjediva. Štoviše, mnogi su tužni zbog toga što Leverkusen ne igra ove sezone Ligu prvaka jer bi ovakav itekako imao što pokazati u elitnom natjecanju.          

Priča o jednom trofeju ljetos je možda prošla bez pretjerane reakcije javnosti. Neki su to posve ignorirali, neki dočekali s tek malo podsmijeha, ali otkako je Alonso postao prvo ime na listi želja Real Madrida kao nasljednika Carla Ancelottija, taj trofej postaje u jednu ruku i imperativ, uvjet za sretan kraj. Iako teško može biti sretan kraj ako Španjolac ode, osim ako bi zaista osvojili Bundesligu.

Real Madrid je ozbiljno zagrizao, a kako i ne bi kada se sve odlično uklapa. Sjajni rezultati i demonstracija nogometa s Leverkusenom, bivša zvijezda kluba koja dobro poznaje kako stvari funkcioniraju u Madridu i općenito veliko ime koje cijela javnost respektira i voli. Čisto ime bez mrlje za imidž.

Krajem rujna, kad je Marca objavila vijest da je Alonso prva želja Real Madrida, novinari su ga posljedično zatrpali pitanjima očekujući senzaciju. Uspio je Alonso, govoreći da je “tek rujan i kraj sezone je daleko”, zagolicati maštu navijača Reala. A donekle i nadu Apotekarima da bi možda ipak mogao i ostati.

Ima snagu bitno promijeniti klub, potisnuti “Neverkusen”

Zna on vrlo dobro da je sve ovo do sada samo djelić projekta i da u biti nije ništa napravio ako ostavi nedovršen posao. S druge strane, nudi mu se prilika života kakvu možda kasnije neće više ni dobiti, iako mu se predviđa velika karijera i zaista kotira bolje od većine drugih mladih trenera da se jednog dana dokopa klupe Real Madrida.

Nema sumnje da bi ga i trenutna svlačionica Bernabeua respektirala, ali ipak je to kraljevski klub gdje se svaki igrač osjeća posebno i nije ih lako držati sve sretne i zadovoljne ako ne igraju bitnu ulogu. U Realovoj svlačionici svi misle da moraju igrati u prvih 11 i nije ih briga za sustav jer se tamo sustav prilagođava njima. U Leverkusenu se niti jedan igrač neće požaliti što ne igra sve minute, jer ako protivnik zahtijeva prilagodbe i promjenu sustava, oni će to progutati i čekati sljedeću priliku. 

Teško je odoljeti kraljevskom zovu, ali možda bi bilo pametnije ostati još koju sezonu u Bayeru i postepeno graditi uspjeh. Zato je Alonsu sada, kada bi trebao uživati i živjeti najbolje trenutke jer njegova momčad zaista igra najbolji nogomet, najteže.

U Leverkusenu ima priliku postati osoba koja je klub izdigla iz vječnog prosjeka i napravila ga većim nego što je ikad bio, a to je nešto posebno, nešto što ostaje zlatnim slovima upisano u povijesne knjige. A ako bi to izdizanje značilo osvajanje prvog naslova njemačkog prvaka, to nosi besmrtnost u klubu.

Za Madrid ima vremena, jer Real svakako ne može učiniti većim nego što to je već sada.