Youtuber zarađuje sto puta više od Hrgovića. Je li Paul prevara ili ozbiljan boksač?
JAKE PAUL krajem veljače doživio je prvi poraz u svojoj boksačkoj karijeri. Tommy Fury, polubrat teškaškog prvaka Tysona, ostvario je snove mnogih hejtera, koji su bivšeg youtubera omalovažavali otkako se prihvatio rukavica i zazivali da ga netko prebije onako kako zaslužuje.
Doduše, Fury ga nije prebio, a kamoli nokautirao, nego pobijedio podijeljenom sudačkom odlukom. Prije nego što je sudac proglasio pobjednika, Tyson Fury prišao je Paulu i iskreno mu čestitao: "Vrlo dobra borba, impresioniran sam, svaka čast." Najbolji na svijetu bio je zadovoljan viđenim.
Ali dobrom dijelu boksačkog svijeta i sportske javnosti i dalje je teško prihvatiti da taj američki celebrity novog doba zapravo nije zalutao u ring i da, koliko god bahat, iritantan i ponekad nepodnošljiv bio, tom svijetu pripada.
Paul je u boks ušao prije pet godina i u kratkom vremenu postao izuzetno polarizirajuća figura jer je kao amater već od starta zarađivao više nego većina dugogodišnjih profesionalaca, a pritom se borio protiv drugih youtubera, košarkaša i ocvalih MMA boraca.
Ali to nije problem Jakea Paula, nego samo dokaz sulude posebnosti svijeta profesionalnog boksa, koji se od svih ostalih sportova razlikuje po tome što kvaliteta bez marketabilnosti ne znači ništa, a personality i popularnost vrijede puno više od talenta.
Hrgović je kontraprimjer
Za kontraprimjer ne treba tražiti dalje od Hrvatske. Filip Hrgović od mladosti je predodređen da bude velik boksač, imao je konstantu potporu HOO-a i Grada Zagreba, osvojio je olimpijsku medalju, neporažen je u profesionalnoj karijeri, a o savršenosti njegove tehnike pjevaju se epovi.
Pa opet, još zapravo ne znamo je li Hrgović zaista svjetska klasa i potencijalni prvak jer do posljednjeg meča sa Zhangom Zhileijem u šest godina nije imao ozbiljnog protivnika. Čak ni sada ne može pronaći protivnika iako bi nagrada bila osvajanje IBF-ova pojasa. Ali ona novčana bi bila mizerna u usporedbi s onim što mogu dobiti protiv marketinški isplativijeg boksača.
Zato ni ne čudi da je njegov rovinjski kolega Alen Babić toliko brže napredovao iako nije imao nikakvu amatersku karijeru i ima pedigre običnog uličnog borca te nije ni približno tehnički ni taktički jak kao Hrgović. Ali Babić udara dok netko ne padne, on od iscrpljenosti ili protivnik od batina, galami, maskira se i zabavlja raju.
A raja plaća i dobiva ono što želi vidjeti. Ne želi vidjeti Hrgovića i njegove oprezne i taktički odmjerene udarce, a zasigurno joj nije zanimljiv tip koji djeluje kao da se muči s engleskim jezikom, iako mu je govor prirodno usporen, koji ima personality kornjače i nakon pobjede ne može smisliti ništa bolje od "pogledajte moju suprugu kako je lijepa".
Zato je Hrgoviću 390.000 dolara, koliko je dobio za borbu sa Zhangom, apsolutni rekord karijere, u kojoj je uglavnom boksao za 150 do 200 tisuća, a Jake Paul se hvali da je za okršaj s Furyjem, koji je izgubio, zaradio 30 milijuna.
To je vjerojatno prenapuhana cifra, prema ugovoru imao je oko tri milijuna sigurne zarade, ali meč je prodao više od 500.000 pay-per-view pretplata, od čega Paul ima pravo na 65%, pa bi iznos lako mogao dohvatiti osam znamenki, a tu nisu uračunati vanjski prihodi koje je mogao dobiti od sponzora.
Zašto je Paul ljudima toliko zanimljiv?
Paul je u svijet boksa ušao kad je već imao višemilijunsku vojsku fanova, čime se rijetko mogu pohvaliti i olimpijski šampioni koji ulaze u profesionalce, a kamoli oni koji nemaju bogato amatersko zaleđe.
Još kao 16-godišnjak počeo je objavljivati videe na Vineu, a zatim i na YouTubeu, te se uglavnom radilo običnom tinejdžerskom glupiranju, "prankovima" i hip hop muzici. Sadržaj se širio, kanal je rastao i stekao veliku popularnost, ali i razvio rivalitet s drugim youtuberima, poput KSI-ja. Upravo KSI i njegov brat Deji Olatunji izazvali su Jakea i njegova brata Logana Paula u boksu.
Četvorica youtubera s milijunima fanova dvomeč su promovirali kao najveći događaj u povijesti interneta i naplaćivali 10 dolara za gledanje u SAD-u, dok su se ulaznice za Manchester Arenu kapaciteta 21.000 ljudi razgrabile po cijeni od 30 do čak 495 funti.
Prema nekim neslužbenim procjenama, prihod od eventa iznosio je nevjerojatnih 150 milijuna dolara, što bi bilo u rangu treće najprofitabilnije borbe u povijesti boksa, između Floyda Mayweathera Jr.-a i Canela Alvareza. Ali i da je pet do 10 puta manji, i nakon što se podijeli na četiri dijela, i dalje je to novac o kojem većina boksača može samo sanjati.
Jake Paul na tom je eventu pobijedio Dejija tehničkim nokautom, a borba između Logana i KSI-ja završila je većinski neodlučeno (58:57 za KSI-ja, 57:57, 57:57). I dok su Logan i KSI godinu dana poslije imali još jedan meč, koji je KSI dobio podijeljenom odlukom, a Logan je odradio i ekshibiciju protiv Floyda Mayweathera Jr.-a, samo je Jake ozbiljno ostao u boksu.
Koga je sve Paul pobijedio?
Prvo se obračunao s još jednim youtuberom, AnEsonGibom, i pobijedio ga tehničkim nokautom, da bi zatim brutalno nokautirao bivšu NBA zvijezdu Natea Robinsona. Tada je to i dalje bio celebrity boks, a ne pravi sport, na što nijedan ljubitelj boksa nije propustio upozoriti.
Bahatim izjavama i razmetljivim ponašanjem Paul je povećavao svoju vojsku fanova, ali i hejtera, koji su jedva čekali da ga netko nalupa. Bez obzira na motive, sve je više ljudi željelo gledati njegove mečeve.
Ben Askren u najboljim je danima bio MMA prvak u Bellatoru i ONE-u, a Paul ga je izvukao iz mirovine, navukao mu boksačke rukavice i sredio ga tehničkim nokautom već u prvoj rundi. Tada su počele i optužbe za namještanje, pogotovo jer je Askren borilište napustio sa smiješkom, ali njega je vjerojatno izazvala pomisao da je za dvije minute od Paula zaradio batina praktički koliko u cijeloj MMA karijeri.
Do kraja 2021. Paul je dvaput pobijedio bivšeg UFC-ova prvaka Tyrona Woodleyja, a prema Forbesu, nakon toga mu je zarada samo od boksa dosegnula 40 milijuna dolara. Lani je sredio još jednog bivšeg UFC-ova prvaka, Andersona Silvu, te popravio omjer na 6-0.
No svijet ga i dalje nije priznavao kao pravog boksača, dok god se nije sučelio s drugim pravim boksačem, a ne nasumičnim celebrityjima ili borcima koji su se cijelog života natjecali pod znatno drukčijim pravilima.
Tek je zbog s meča s boksačem, kakav god bio, zavrijedio poštovanje
Konačno se i to dogodilo, protiv Tommyja Furyja, koji je također poznatiji kao reality zvijezda nego boksač te nije ni posebno dobar boksač, ali je boksač. I kao takav imao je posebnu motivaciju da se dokaže protiv Paula. Borba nije bila osobito kvalitetna, ali je bila zabavna, zanimljiva i potrajala je svih osam rundi.
Iako je Paul izgubio od protivnika s puno lošijim borilačkim pedigreom od MMA zvijezda koje je pobjeđivao, pokazao je da pripada tom svijetu koji ga je gledao s toliko omalovažavanja i ljubomore zbog novca koji generira. WBC je već uoči borbe s Furyjem Paulu obećao mjesto na svojoj službenoj rang-listi ako pobijedi.
Iako nije uspio, odlučio je aktivirati klauzulu o revanšu, koji će se održati vjerojatno u srpnju i sigurno pobuditi još veći interes javnosti željne vidjeti kako će Problem Child reagirati nakon prvog poraza.
Hejteri će Paula vjerojatno i dalje posprdno nazivati youtuberom, usprkos tome što je i to danas posao kao i svaki drugi, što god starije generacije mislile. Ne toliko plemenit kao posao vatrogasnog bolničara, kao onaj koji uz UFC karijeru obavlja Stipe Miočić, ali svakako puno unosniji, eksponiraniji i zabavniji.
Što drugi kažu o Paulu?
"On je svoj kanal gradio od 13. godine i ima milijune ljudi koji ga prate, slušaju i podržavaju. Pa ako mu svaki od milijun ljudi da pet kuna, ima pet milijuna kuna. Tako radi pay-per-view. Ja nemam toliko praćenje i publici nije toliko stalo do mene, bez obzira na to što sam bolji borac, ali meni to ne smeta.
On s financijske i poslovne strane ubija i ja ga podržavam. Nemam razloga da ga mrzim", rekao je u starom intervjuu za Index hrvatski kikboksač Antonio Plazibat, koji također redovito stvara sadržaj na YouTubeu za svoje fanove.
Bivši britanski boksač Johnny Nelson smatra da bi boks zapravo trebao učiti od Jakea Paula i njegovog marketinškog uspjeha. U kolumni za Sky Sports podsjetio je da je jedna od borbi na eventu u Saudijskoj Arabiji bila za naslov prvaka, ali da nikog nije bilo briga za nju jer su svi željeli gledati dva novaka.
"Paul možda nije dobar kao drugi dečki, ali drugi je najpopularniji borac na svijetu, iza Floyda Mayweathera, a iznad Tysona Furyja i Canela Alvareza. Znam da se to mnogima ne sviđa, ali zna se upakirati i privlači publiku kakvu još nismo vidjeli. Bez obzira na to sviđa li im se ova situacija ili je preziru, svi su gledali borbu i pričali o njoj.
Borci moraju graditi vlastiti brend, pokazati publici tko su, a ne ostavljati to promotorima koji se brinu o još 20-30 drugih boraca. Jake Paul je genij, zna se boriti, ali je novak. Ima svjetsku pozornost, svjetsku zaradu i uspio je još jednom novaku osigurati svjetsku zaradu. Uz ring su bili Cristiano Ronaldo, Tyson Fury, Mike Tyson i svi su gledali borbu", napisao je Nelson.
Iako je 2018., kad je ušao u ring s Dejijem Olatunjijem, zaista djelovao kao youtuber koji se pokušava tući protiv drugog youtubera, Paul se ozbiljno posvetio boksačkom zanatu i znatno napredovao.
"Respektabilan je u osnovama, razumije važnost udaljenosti i dometa i time se vodi. Sirov je, nema sumnje, ali zna udarati", rekao je Teddy Atlas, svjetski poznati stručnjak koji je trenirao i Mikea Tysona, te je pohvalio Paula zbog napadačkog stila kojim traži blisku borbu.
"Tu je tehnika važna, kako držati ruke i kretati se, ali sve je to gubitak vremena ako nemaš ono najvažnije. Moraš željeti blisku borbu, moraš istinski željeti biti borac, boriti se pred velikom publikom, a on to ima u sebi."
Jesu li MMA prvaci lošiji boksači od onih koje većina prebije na startu karijere?
Konačno, ne treba previše kritizirati Paula ni zbog odabira protivnika. Kao i svaki borac, išao je od lakših, ravnih sebi, prema zahtjevnijima, u ovom slučaju nekad vrhunskim MMA borcima.
Iako ni Woodley ni Silva nisu profesionalni boksači, iako ih je ulovio u poznim godinama, jesu li zaista lošiji boksači i lakši protivnici od onih s kojima su se u prvim profi borbama sučeljavali, recimo, Hrgović ili Babić?
Paulu je 26 godina i ako se želi ozbiljno baviti boksom, pred njim je više od desetljeća karijere, dugačak period u kojem ima vremena za napredak i može doći do puno bolje razine od ove današnje. A onda će ga se moći uspoređivati s onima koji su imali uobičajeni početak borilačkog života.
A ako će mu kroz koju godinu sve ovo dosaditi, moći će reći da se povlači nakon što je zaradio više od većine sportaša koji svom zanatu posvete cijeli život. Samo zato što se znao prodati. A to, na kraju krajeva, nije njegov problem, nego cjelokupnog boksa, koji ni približno ne nagrađuje vrhunsku kvalitetu koliko galamu. Paul je samo to savršeno iskoristio.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati