DA JE ERNO Rubik, tvorac slavne Rubikove kocke, ikad odlučio stvoriti nogometaša, sigurno bi napravio Alena Bokšića. Naizgled blagoslovljenog svim napadačkim talentima potrebnima za vrhunsku igru, Bokšića se nekoć smatralo novim Marcom van Bastenom i europskim odgovorom na Ronalda. Fizički robusnog Bokšića bilo je teško faulirati i probijao se nevjerojatnom brzinom. Imao je snažan šut, dobru kontrolu lopte objema nogama i bio je odličan u skoku, piše Planet Football.

Bio je i majstor loba. Bilo da se radi o situaciji jedan-na-jedan, kad bi prebacio loptu preko prilazećeg vratara, ili izvan kaznenog prostora, uvijek je to činio nevjerojatnom lakoćom, baš kao što je brojne golmane učinio smiješnima. Ipak, samo jednom u karijeri Bokšić je postigao više od 20 golova u sezoni.

Plodna Bokšićeva sezona 1992./1993. u Marseilleu, kad je postigao 23 pogotka u Ligue 1 i šest u Ligi prvaka, pomogavši francuskom klubu da osvoji titule u oba natjecanja, postala je dokaz da bi Bokšićev algoritam mogao dati vrhunske rezultate. Pokazat će se to kao referenca koja je potaknula Juventus i Lazio (dvaput) da angažiraju nogometaša koji je završio četvrti u izboru za Zlatnu loptu 1993. godine, ispred Michaela Laudrupa, Paola Maldinija, Hriste Stoičkova i Ruuda Gullita.

Bokšić u Italiji nikad nije uspio ponoviti formu iz te sezone, ali njegova je vrijednost nadilazila puko postizanje golova. Bio je dijelom novog vala centarfora za koje je Thierry Henry rekao da su 90-ih godina dali novo značenje toj poziciji.

"Ronaldo, Romario i George Weah dali su novo ruho poziciji centarfora. Prvi su se povlačili iz kaznenog prostora i uzimali loptu u sredini terena te se potom prebacivali na bokove kako bi privukli i dezorijentirali središnje braniče svojim prodorima, ubrzanjima i driblinzima", rekao je Henry.

Bokšić će uklapa u taj kalup. Tadašnji treneri shvatili su da će njegov talent njihovim momčadima pružiti raznovrsnost, ponekad čak tolerirajući njegov manjak učinkovitosti ispred gola.

Na pitanje tko je bio bolji napadač, Bokšić ili Davor Šuker, njihov kolega iz reprezentacije Slaven Bilić jednom je odgovorio: "Ne znam tko je bolji. Ako me kao središnjeg braniča pitate kako je igrati protiv Bokšića, reći ću da je on razbijao obrane. Trčanje, dribling, proboji po lijevoj strani. On bi udarao, tukao, što god treba. Ali možda ne bi zabio. A Šuker? Protiv njega biste odigrali dobru utakmicu, a onda bi on zabio dva gola."

U kombinaciji, možda bi Šukerova staloženost profitirala od Bokšićevog omekšavanja obrane. U prilog tome ide i činjenica da je Bokšić postigao samo 17 golova u tri sezone u Laziju od 1993. do 1996. godine, a ipak dobio ponudu Juventusa, s kojim je u jednoj sezoni osvojio Scudetto, talijanski kup, Uefin superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Međutim, možda se Juventus nadao da će iz Bokšića izvući još jednu sezonu poput 1992./1993., pa je unatoč momčadskom uspjehu nakon samo jedne sezone vraćen u Lazio.

U drugom mandatu u rimskom klubu, pomogao je Laziju da osvoji svoj drugi Scudetto u povijesti, te usto i talijanski kup te Kup pobjednika kupova (iako je u njemu malo igrao). Nije slučajno da je bio članom uspješnih momčadi. Međutim, serija ozljeda i pehova urotila se protiv Bokšića kad je trebao dobiti priznanje koje njegov talent zaslužuje. U najvažnijim trenucima njegove karijere nedostajali su potrebni algoritmi.

Jugoslavenski nogometni savez nije ga pustio na Svjetsko prvenstvo za mlade 1987. godine, smatrajući da će bolje napredovati igrajući klupski nogomet kod kuće, a momčad u kojoj su igrali Šuker, Zvonimir Boban, Predrag Mijatović i Robert Prosinečki osvojila je turnir. Kasnije su njegova postignuća kao najboljeg strijelca momčadi Marseillea koja je osvojila Ligu prvaka i francusko prvenstvo 1992. godine bila zasjenjena skandalom oko namještanja utakmica zbog kojeg je Marseilleu oduzeta domaća titula uz izbacivanje iz lige. Bokšić je odmah potom prodan.

Ozljeda glave u prvom poluvremenu prve utakmice hrvatske reprezentacije na Euru 1996. spriječila ga je da se istakne na debitantskom natjecanju nove nacije, a ozljeda ga je zaustavila i u sudjelovanju na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, na kojem je Hrvatska bila treća.

Upravo je Bokšić postigao odlučujući pogodak u doigravanju kvalifikacija protiv Ukrajine, kojim je Hrvatska izborila plasman u završnicu, ali bio je to kraj njegova angažmana u tom ciklusu. Kad se Bokšić napokon riješio ozljeda, u dobi od 32 godine, na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, mnogi su njegovi blistavi suigrači već bili na zalasku karijere. Hrvatska nije bila ni blizu nekadašnje snage i nije ostavila traga. Sreća ponovno nije bila na Bokšićevoj strani.

Nakon uspjeha u Laziju, Bokšić je 2000. godine iznenađujuće prešao u Middlesbrough. Plaća od 65.000 funti tjedno, tada navodno najveća u engleskom nogometu, nesumnjivo je igrala ulogu u transferu, ali u novom klubu ostao je izoliran.

"Osjećao sam da ga momci ne vole i bilo je lako razumjeti zašto", rekao je Gareth Southgate, koji je u drugoj Bokšićevoj sezoni i sam stigao na Riverside.

"U viziji Stevea McClarena svi su radili zajedno i nitko nije tražio poseban tretman. Ali u Middlesbroughu su postojale dvije vrste pravila, jedna za Alena, a druga za sve ostale. Na pripremama, kad bi smatrao da je učinio dovoljno, jednostavno bi se udaljio od grupe i započeo vježbe zagrijavanja. Bilo je nevjerojatno vidjeti taj potpuni nedostatak nelagode i potrebe da se ispriča", rekao je Southgate.

Pričalo se i da Bokšić uopće nije znao protiv koga njegov klub igra i da je znao otići u Hrvatsku bez da ikome išta kaže. Ipak, unatoč upitnoj profesionalnosti u Engleskoj, Bokšić je stajao iza svih najboljih Middlesbroughovih trenutaka dok je bio u klubu, pomogavši mu da ostane u Premier ligi i postigavši odlučujuće pogotke u derbijima i protiv najboljih engleskih klubova, često na izvanredan način.

Naposljetku je njegov mandat u Engleskoj slijedio isti obrazac kao i ostatak karijere. Mogao je biti jedan od najboljih nogometaša 90-ih godina, ali umjesto toga, poput Rubikove kocke, ostat će najviše zapamćen kao zagonetka za koju mnogi ljudi nisu uspjeli pronaći odgovor.