RIJEKA je fantastično otvorila sezonu. Tri utakmice, tri pobjede. Sve tri s identičnih 2:0. U prvenstvu su pali Gorica i Istra, a u Europi Gzira.

Sinoć je momčad Gorana Tomića dominirala od prve minute protiv Istre, u prvih 45 minuta se ispromašivala, u prvom redu Josip Drmić, ali kvaliteta je u nastavku ipak došla do izražaja i Riječani su zabili dva gola za tri zlata vrijedna boda. Golove za pobjedu je zabio upravo Drmić.

Josip Drmić je već drugu sezonu na Rujevici i još jednom je dokazao da je klasa za HNL. Napadač koji je u karijeri igrao u Nürnbergu, Bayeru, Borussiji Mönchengladbach, HSV-u te Norwichu u momčad Gorana Tomića donio je kvalitetu i iskustvo.

Sinoć je to još jednom dokazao.

S bivšim reprezentativcem Švicarske pričali smo o ambicijama Rijeke, o kvaliteti HNL-a u usporedbi s jakim ligama u kojima je igrao, a otkrio nam je i za koga bi navijao da su se na Euru susrele Hrvatska i Švicarska. Također, Drmić nam je priznao tko mu je najdraži hrvatski sportaš.

Rijeka je počela jako dobro. Tri utakmice, tri pobjede. Što kažete?

Start je odličan. Tri puta po 2:0, tri puta sačuvati mrežu čistom je jako važno. To su signali da smo na pravom putu. Tako moramo nastaviti. Ne smijemo se zadovoljiti. Vidim puno stvari koje moramo popraviti, unaprijediti. Svatko tko se ovim zadovoljava, taj griješi. Vidi se da smo spremni, da smo na pravom putu. Međutim, ovo nije još to što želimo i ne smijemo se opustiti jer tek nas sad čekaju teži rivali i za njih se moramo pripremiti.

Protiv Istre ste zabili dva gola, ali u prvom poluvremenu puno toga ste promašili. Kako to komentirate?

Sve je to dio posla napadača. Nalazimo se u stopostotnim šansama, a onda promašujemo takve prilike. Meni se to protiv Istre dogodilo. Znam da neki ljudi ne mogu razumjeti kako neki napadač koji je igrao u vrhunskim klubovima može promašiti zicer, ali svatko tko je igrao nogomet zna da se takve stvari događaju i da je sve to dio posla. Iskreno, nakon niza tih promašaja protiv Istre pao sam u neku apatiju, priznajem da nisam bio najbolje. U svlačionicu sam na poluvremenu ušao s puno negativnih misli i želio sam sve oko sebe porazbijati. Međutim, ekipa i trener su mi dali podršku, bili su uz mene, rekli su mi da dignem glavu gore i da vjerujem kako u sebe tako i u momčad. Poslušao sam ih, ušao sam u nastavak pun entuzijazma i na kraju je sve došlo na svoje. Promašio sam zicere, a zabio sam iz puno težih situacija. Od srca zahvaljujem treneru i suigračima što su za mene podmetnuli svoja leđa i nisu mi dali da potonem. Netko bi rekao: 'Izađi, nije tvoj dan.' Oni su me samo gurali naprijed i davali mi bezrezervnu podršku. Presretan sam što sam im mogao zahvaliti s dva gola. Upravo ti detalji su signali da se u Rijeci stvara prava momčad, skupina prijatelja koji će u svakom trenutku stati jedan za drugoga. Zato sam oduševljen što sam dio ove ekipe.

Pričate o fantastičnoj atmosferi u ekipi i kemiji u momčadi. To je zanimljivo jer je ova momčad Rijeke ove sezone doživjela velike promjene. Puno je igrača otišlo, puno je došlo. Otkud u tako kratko vrijeme takva homogenost?

Trener Tomić je odmah na početku inzistirao na tome da puno treniramo, da odigramo dosta utakmica, da se upoznamo, kako na terenu tako i izvan njega. Taj rad je dao rezultata. Ipak, puno toga još ne štima, ima puno problema i na nama je da u što skorije vrijeme to riješimo. Tomić je u kratko vrijeme posložio puno toga, povezao je neke stvari i, s obzirom na to da je ovo tek početak sezone, jako sam zadovoljan izgledom momčadi. Cijeli klub je dao sve od sebe da se složi stabilna ekipa koja je pokazala da može igrati odličan nogomet.

Rekli ste da je početak sezone rezultatski dobar, ali dodali ste da ste uočili dosta problema. Što Rijeka mora popraviti da bi sve bilo kako treba?

Istina, ovo je ok, ali još nije dobro. Imamo puno toga popraviti, ispraviti, unaprijediti da bismo mogli reći da je situacija dobra. Moramo biti iskusniji, radimo puno grešaka koje se ne smiju raditi. Ipak, tek smo na početku, imamo vremena da bismo to popravili. Nogomet je igra u kojoj se neke stvari ne mogu preko noći riješiti. Iluzorno bi bilo tako nešto misliti. Sezona je tek počela i siguran sam da ćemo svakim danom biti sve bolji i sve sigurniji. Imamo Europu, u HNL-u nas čekaju sad jaka imena i tek ćemo sad vidjeti gdje smo i koliko smo dobri. Na početku sezone je normalno da nije sve uštimano kako bi trebalo biti, čak bih rekao da je tako i dobro. Puno će se toga još promijeniti, i kod nas, ali i kod drugih. Optimist sam jer u ovoj momčadi vidim puno prostora za napredak, a kad vidim da ima potencijala, onda me to vuče da radim što više i što jače. 

Koje su ambicije Rijeke ove sezone?

Iskreno, ne zanimaju me ni Hajduk, ni Dinamo, ni Osijek, zanima me samo Rijeka. Mi samo gledamo sebe i kako biti bolji. Najvažnije je, ajmo reći, što prije ove neke male ciljeve ispuniti, da bismo mogli kasnije hvatati te velike ciljeve. Prerano je sad pričati o nekim konačnim ciljevima i ambicijama. Bilo bi to neozbiljno. Moramo vjerovati u sebe, ali moramo biti oprezni i u svaku utakmicu ući s malo respekta. Sad nas tek čekaju najjači, utakmice su svaka tri dana, tempo je žestok i, tek kad se okušamo s najboljima, možemo dati neku ocjenu gdje smo i što smo.

Igrali ste u jakim ligama, u Bundesligi i u Premiershipu. Kako Vam je bilo doći u HNL i možete li hrvatsku ligu usporediti s ligama Petice?

HNL je nešto totalno novo, nešto drugačije. Svaka liga ima neki svoj stil, svoj karakter. Nemoguće je lige usporediti jednu s drugom. Svaka je posebna na svoj način. HNL je zanimljiva liga, interesantni su protivnici, četiri puta u sezoni igraš s istim rivalom i sve to daje neki šarm hrvatskom klupskom nogometu. Svatko tko se ruga HNL-u, taj griješi. Tu su dobre ekipe, velika imena, sjajni igrači, puno zanimljivih mladih momaka čiji je potencijal golem, a na koncu, pa pogledajte hrvatsku reprezentaciju i njene rezultate. Prije tri godine je Hrvatska bila druga na svijetu, a sad je na Euru odigrala utakmicu za pamćenje protiv Španjolske. Činjenica da je u toj momčadi bilo dosta igrača iz HNL-a najbolji je kompliment ovoj ligi. Ljudi gledaju HNL, ljudi pričaju o HNL-u koji nikako nije liga u kojoj bilo tko može uzeti loptu i prošetati se do gola. Neki misle da je za igranje u HNL-u dovoljno piti kave i onda doći na utakmicu i zabiti tri, četiri gola. Tko god to kaže, taj laže. Poludim kad to čujem. Naravno da su Bundesliga i Premiership na višem nivou, tamo su veće plaće, drugačiji su igrači. Treba biti realan, ali uzmite samo utakmicu protiv Tottenhama i ona će vam biti najbolja razglednica HNL-a.

Malo je nedostajalo da se u četvrtfinalu Eura susretnu Hrvatska i Švicarska. Da se to dogodilo, za koga biste navijali?

Jako dobro i jako teško pitanje. Želio sam da i Hrvatska i Švicarska odu što dalje i navijao sam da se susretnu u četvrtfinalu. Nažalost, to se nije dogodilo iako je malo nedostajalo. Obje ekipe mogu biti ponosne na to što su napravile. Posebice Švicarska koja je izbacila svjetske prvake Francuze, pa je ispala od Španjolske tek nakon penala. Nakon 120 minuta teške borbe, kad staneš pred 40, 50 tisuća ljudi i izvodiš penal, to nije lako i nitko tko se nije našao u toj situaciji, ne može znati koliko je to teško. Ako već moram odgovoriti na pitanje za koga bih navijao, ipak bih rekao za Švicarsku. Navijao sam za obje momčadi, ali iako sam bio malo razočaran jer nisam bio pozvan, ipak je Švicarska moja reprezentacija. S njima sam prošao sve, bio sam dugo dio te ekipe, ali srce bi mi bilo igralo i za Hrvatsku i Lijepu Našu.

Pratite li Olimpijske igre?

Naravno, i navijam za sve hrvatske sportaše, ali najviše za Sandru Perković. Prijatelji smo, znam kakva je sportašica i od srca ću navijati da uzme još jedno zlato.