VIŠE OD deset godina svijet tenisa s nestrpljenjem je čekao nekoga iz nove generacije tko će moći ozbiljno ugroziti sveto trojstvo Đoković - Nadal - Federer. Velike nade polagale su se prvo u Domnica Thiema pa onda u Alexandera Zvereva, Stefanosa Tsitsipasa i brojne druge.

No svi oni pucali su pod pritiskom golemog očekivanja, a ono malo samopouzdanja koje su imali vjerojatno im je ubio Roger Federer. Prije par godina pitali su ga zašto se mlađe generacije ne mogu približiti njima trojici, a Federer je jednostavno odgovorio: "Nisu dovoljno dobri."

Do pojave Carlosa Alcaraza, jedinog klinca koji izgleda kao materijal za osvajanje 15-ak Grand Slamova, teniski fanovi dignuli su ruke od igrača "koji dolaze". Pozornost s Đokovića, Federera i Nadala mogao je skrenuti samo Nick Kyrgios, čovjek kojega ili mrze ili obožavaju.

Kyrgios skrenuo pozornost na sebe jer je drukčiji

U vrijeme mehaničkih tenisača, osobito ovih mlađih koji igraju i ponašaju se uglavnom isto, likovi poput Kyrgiosa su pravo osvježenje iako neki njegovi potezi često ne dolikuju profesionalnim sportašima. 

Kyrgios će pljuvati prema publici, svađati se s njom, tražiti od sudaca da ljude izbace s tribina, a na press-konferencijama će djelovati nezainteresirano, svađat će se s novinarima i ponašati se kao da je sve to normalno. 

To mu je onemogućilo da realizira nevjerojatan talent koji je prema nekim stručnjacima i veći od Federerovog, ali brojni fanovi cijene to što Australac ne glumi i ne želi se mijenjati jer netko misli da bi to trebao učiniti.

Takvih likova, atipičnih tenisača, na Touru je jako malo. Točnije - dvojica. Blaža ili, reći će neki, civiliziranija verzija Kyrgiosa je ništa manje luđi Kazahstanac Aleksandar Bublik, koji je prošlog tjedna osvojio Halle i u tjednu uoči Wimbledona je u sjajnoj formi. U All England Clubu bit će ogromna prijetnja svima pod jednim uvjetom - ako će mu se igrati.

Nahvalio Bublika

I on i Kyrgios imaju isti modus operandi, sa sitnim razlikama. Ne treniraju previše (Kyrgios nema ni trenera), tenis im nije najvažnija stvar na svijetu i nije ih briga što drugi misle o njima. Luđak prepoznaje luđaka.

"Čovjek igra tenis kako ga on želi igrati, a ne kako drugi misle da treba igrati. To puni tribine. Drago mi je da postoji još jedan igrač kao ja koji će vas zabavljati kad jednog dana odem. Nemojte se nadati da će biti mirnije kad ja odem. Imat ćete posla s ovim likom i to me veseli", rekao je Kyrgios na Wimbledonu prije par godina o dvije godine mlađem Bubliku.

Ako ustane na pravu nogu i ako mu se taj dan igra, Bublik može pobijediti svakoga. Pritom će se na terenu smijati, servirati ispod ruke, baš kao i Kyrgios, te oduševljavati nevjerojatnim potezima i zastrašujućim servisom. Baš kao što je slučaj s Kyrgiosom, ni s Bublikom navijači ne znaju što mogu očekivati. Ne zna ni on sam.

"Iskreno, kad bacim lopticu prije servisa, često nemam pojma što ću napraviti. Nekad moraš servirati na sigurno, ali bacim lopticu i vidim da nemam siguran udarac i onda samo raspalim. To vam je kao rulet. Staviš 100 dolara na jedno polje i kad loptica krene, shvatiš da nećeš pogoditi, pa onda staviš tisuću dolara na drugo polje pa što bude. Tako se ja osjećam", rekao je jednom Bublik.

Igra tenis da bi uživao u životu

Brojni treneri koji ga gledaju, baš kao što je i slučaj s Kyrgiosom, komentiraju da je šteta što ne koristi talent koji mu je priroda dala. Pišu se analize o tome kako je s 26 godina morao imati više od samo dva ATP naslova, ali 196 centimetara visoki Saša time se ne zamara.

"Ne mislim da ako igram dobro, mogu pobijediti bilo koga. Iskreno, nije me ni briga. Ja sam na Touru da se zabavljam, da igram tenis, da živim život i uživam u njemu. Ako pobijedim - dobro, ako izgubim - opet dobro. Ja sam uvijek sretan jer su pobjede i porazi dio života.

Dečki koji u karijeri odigraju 500 turnira gube svaki tjedan. Mislim da je te poraze, kao i život općenito, krivo shvaćati ozbiljno. Za mene je to potpuno kriva filozofija. Ja sam tu da uživam i to je moja filozofija i uvijek će biti. Nećete me često vidjeti da se živciram zbog poraza", rekao je Bublik.

Ne često, ali kad se živcira, onda je to spektakularno kao što je bilo u Montpellieru u veljači ove godine. Bublik je došao kao branitelj naslova i izgubio je već u 1. kolu od Gregoirea Barrerea. Kod 0:6 u tie-breaku trećeg seta razbio je reket na sastavne dijelove. Onda je otišao do klupe pa uzeo još dva reketa i polomio ih u nekoliko dijelova.

Tjedan dana kasnije igrao je u Rotterdamu protiv Stana Wawrinke. Gubio je set i 4:3 u drugom te onda u izmjeni strana ušao u raspravu sa sucem, koji mu je rekao da se stalno nešto žali i da se mora malo smiriti.

"Žalim se da je ovaj jebeni sport glup jer je jebeno glup. Glava me boli od igranja tenisa", odgovorio mu je Bublik uz smijeh publike koja je čula njegove izjave. I nije to bilo prvi put da je zabavljao publiku. Briljirao je, recimo, prošle godine u Miamiju.

Dobio poen drškom reketa

U meču protiv Caspera Ruuda dobio je poen nakon što je okrenuo reket i lopticu skratio drškom, na što se zajedno s gledateljima smijao i Ruud. Godinu dana ranije je na istome mjestu nasmijao i Sinnera, koji ga je pobijedio u dva seta.

"Znaš što, ti nisi ljudsko biće. Imaš 15 godina, a igraš ovakav tenis. Sretno ti bilo dalje", rekao je 19-godišnjem Sinneru, koji je prasnuo u smijeh i onda mu je još jednom stisnuo ruku u znak zahvalnosti.

Bublik se rodio u Rusiji, ali je 2016. kao 19-godišnjak uzeo kazahstansko državljanstvo. "Nikoga u Rusiji nije bilo briga za mene i to me boljelo. Kazahstan mi je pružio sve za moju tenisku karijeru i na tome sam mu zahvalan. Ne pada mi na pamet vratiti se pod rusku zastavu", rekao je tada Bublik, koji je kao klinac upoznao Medvedeva s kojim je jako dobar.

"Ekstremno je talentiran, ima nevjerojatnu ruku. Uvijek je pokušavao činiti neke ludorije u mečevima i nije ga bilo briga što će netko reći. Jako puno igrača, uključujući mene, opterećeno je reakcijama društvenih mreža na ono što naprave na terenu. Sašu nije briga, on uvijek uživa", rekao je Medvedev.

Preprodaje satove

Bublik je atipičan i izvan terena. Prije dvije godine dao je intervju za ATP-ovu stranicu u kojem je govorio o navikama izvan terena, o tome što ga opušta i kako provodi vrijeme kad ne igra tenis svaki dan.

"Na sva putovanja na turnire nosim vjenčani prsten i satove. Obožavam satove pa ih stalno kupujem i preprodajem, to me zabavlja. Što se održavanja forme tiče, ne opterećujem se režimima prehrane i svim tim filozofijama.

Možda bih bio bolji da se toga držim, ali ne bih bio sretan, a to mi je najbitnije. Važno mi je da dobro spavam i da popijem par čaša vina. Sa svojom ekipom na turnirima izvan mečeva ne pričam o tenisu", rekao je Bublik i dodao:

"Na odmor idem u Alpe. Živim u Monte Carlu pa mi je to blizu. Ne pada mi na pamet putovati deset ili više sati do recimo Maldiva da bih deset dana ležao na suncu i sreo sve poznate sportaše i tenisače. Volim mir, prirodu i planine. To me opušta."

Wimbledone, čuvaj se. Bublik je u formi

Kad mu se poklope svi planeti i kad se osjeća dobro, Bublik na terenu izgleda fenomenalno. U to su se uvjerili gledatelji u Halleu, u kojem je Bublik prošlog tjedna došao do svojeg drugog naslova u karijeri. Naredao je Ćorića, Struffa, Sinnera, Zvereva i Rubljova serviravši pritom 59 asova i napravivši 33 dvostruke pogreške jer često na drugi servis traži as ili servira ispod ruke. Jer zašto ne?

U finalu protiv Rubljova dobio je 91 posto poena na prvi servis. U gemu u kojem je servirao za meč napravio je tri dvostruke pogreške pa na meč-lopti na drugi servis lupio as od 220 km/h. Protiv Zvereva dobio je 94 posto i izluđivao ga je potezima kao kad mu je prilikom reterna stao gotovo na servis-liniju.

Igra je to koja mu na Wimbledonu daje mogućnost da uz malo sreće u ždrijebu ode daleko. Pod uvjetom da mu se igra, da dobro spava i srkne koju čašu vina navečer.