KAD BRANKO STRUPAR asistira za Belgiju, ili Mark Viduka za Leeds, to je vijest za treću stranicu Sportskih Novosti. Kad tri Hrvata s reprezentacijom BiH dođu do senzacionalne pobjede u Danskoj, to spada u rubriku "ostali rezultati".

Već sama činjenica da je reprezentacija BiH u gostima s 2:0 svladala Dansku zanimljiva je. Zbog činjenice da se radi o velikoj pobjedi naših susjeda vijest je još zanimljivija, a iznimno zanimljiva je jer uz sve navedeno za tu reprezentaciju igraju tri Hrvata, a i izbornik i njegov pomoćnik su Hrvati.

Na jedan segment ovog medijski nepravedno zanemarenog uspjeha reprezentacije naših susjeda komentarom osvrnuo kolumnist Globusa Boris Dežulović.

"Povijesni događaj nije, međutim, bio niti Bolićev gol u 22. ni Barbarezov gol u 29., ni sučev zvižduk u 90. minuti. Historija se dogodila usred drugog poluvremenu u 67. minuti kad je selektor Blaž Baka Slišković odlučio uvesti novog igrača.

Valja taj trenutak detaljno opisati, jer  jednom će djeca to učiti u školi: kod rezultata 2:0 za BiH Marko Hrgović, Hrvat, nogometaš Širokog Brijega izlazi s terena križajući se slijeva nadesno, onako kako su se njegovi katolički preci vazda križali, a u teren ulazi Vladan Grujić, Srbin, fudbaler Borca iz Banja Luke, krsteći se s tri prsta, onako kako su se njegovi pradjedovi od vajkada krstili; susrevši se kod aut-linije na centru, Hrgović i Grujić pozdravljaju se i ljube, onako kako se, zamjenjujući jedan drugog, suigrači kod aut-linije, pozdravljaju i ljube otkako je svijeta i vijeka, ili barem otkako je uvedena institucija rezervnog igrača.

Sve to rade u bijelim majicama s grbom nogometno-fudbalskog saveza BiH, ovacijama ispraćeni od oko tri tisuće bošnjačkih izbjeglica i gastarbajtera u dresovima Želje, Čelika, Sarajeva i ostalih bosanskih klubova."