PONADAO sam se, kao i mnogi, da će Dinamo već u Plzenu praktički osigurati osminu finala Europa lige. U poluvremenu sam, priznajem, već tražio poželjnog suparnika na sljedećoj europskoj stepenici i maštao o dvobojima protiv Chelseaja, Intera, Napolija i Valencije. Međutim, češki me nogomet ošamario i brzo prizvao realnosti, baš kao i Bjeličinu momčad u Plzenu. Odnekud se pojavio stanoviti stoper Ludek Pernica i u utakmici karijere za pola sata zabio dva gola za pobjedu Viktorije.

Dinamo sasvim sigurno nije podcijenio češkog prvaka, barem tako nije ušao u utakmicu. Štoviše, ponovno je funkcionirao kao dobro uhodana mašina, čiji su golovi postali prave male bravure, a suparnik se mora dobro namučiti i pokazati istinsko umijeće kako bi ga zaustavio. Ipak, u Bjeličinom su sastavu iznadprosječne partije na Doosan Areni odigrali samo Petković i Olmo, kreator i realizator jedinog gostujućeg pogotka.

Ostatak Dinamove ekipe ne zaslužuje ni posebne pohvale, ni pokude. No to nije dovoljno za slavlje protiv momčadi koja je u posljednjih nekoliko godina na istom ovom stadionu rušila lisabonski Sporting, Romu, CSKA i Lyon, te koja se u šesnaestinu finala ”spustila” iz skupine ovosezonske Lige prvaka. Dakako, nije Viktoria nikakva kontinentalna elita, ali nije ni ”plitak potok” koji bi Dinamo mogao pregaziti kao što je prilično uspješno gazio kroz svoju skupinu prošle jeseni.

Usput, Dinamo se statistički jako dobro snalazi u Europa ligi. Ovaj neuspjeh u Plzenu označio je kraj njegove serije od 11 utakmica bez poraza u svim fazama vezanim za UEFA-ino sekundarno klupsko natjecanje, započete još u prosincu 2014. godine pobjedom protiv Celtica (4:3) u Maksimiru. U pretkolima i skupinama Lige prvaka, pak, zagrebački klub bilježi pet poraza u posljednjih 10 nastupa.

No nema te statistike i analize koja može predvidjeti da će dosad samozatajni Pernica na pragu 30-ih godina odjednom u sebi pronaći golgetersku crtu. Naučili smo ipak iz ove utakmice da je češki nogomet ozbiljniji nego što smo se nadali i da je jedno slabije poluvrijeme dovoljno da pokopa mnoge velike nade i ambicije. Ja, pak, još uvijek gajim nadu da će jednog dana stotine Bad Blue Boysa doći u neki mirni srednjoeuropski grad i bez ijednog incidenta, uvrede, razbijene čaše i bačenog opuška, pogledati Dinamovu utakmicu i potom se razići kućama.

Znam da je nije lako odoljeti iskušenju i huliganskom porivu kad se jednom nađeš s društvom daleko od domaćih pendreka, nadzora poslodavaca i prijekornih očiju roditelja ili supruga, ali zamislite kakav bi pozitivan šok BBB-i izazvali kad bi umjesto uobičajenih sukoba s policijskom konjicom u gostima, posjetili gradski muzej suvremene umjetnosti, a novac koji su kanili zapiti u pivnicama ostavili lokalnom Crvenom križu. Doduše, velik korak naprijed bio bi već i prihvaćanje spoznaje da pristup stadionskim tribinama jamči samo kupljena ulaznica.

Huliganskih ispada, siguran sam, neće biti u uzvratnoj utakmici s Viktorijom u Maksimiru. Dinamo će još jednom pred punim tribinama jurišati po gol i pobjedu koji vode među 16 najboljih u Europa ligi. Za razliku od hrvatskog prvaka koji je pitanje pobjednika Prve HNL već praktički apsolvirao, Viktoriju u nedjelju čeka možda još važnija utakmica od ovih protiv Dinama. Naime, u Plzen stiže praška Slavia, vodeća u češkom prvenstvu sa šest bodova više od drugoplasirane Viktorije. I trener Pavel Vrba priznao je da mu više znači novi naslov nacionalnog prvaka nego osmina finala Europa lige.

Utakmica na Doosan Areni nije bitno promijenila izglede za prolaz, oni su i dalje podjednaki. Dinamo ovu važnu, ali ne i sudbonosnu utakmicu igra kod kuće, a Viktoria ima gol prednosti. Sve ukazuje na to da nam se sljedeći četvrtak smiješi nogometna večer za uživanje i pamćenje i već zavidim svima koji će je provesti na Maksimiru. Vjerujem Bjelici i želim mu da s iščekivanjem prati ždrijeb osmine finala Europa lige 22. veljače u 13 sati u Nyonu.