S JEDNE STRANE bila je Barcelona, a s druge Juventus. Matthijs De Ligt odabrao je potonje iako je španjolski prvak neosporno bolji i prestižniji od talijanskog, a La Liga jača od Serie A.

Na kraju, ali nikako ne najmanje bitno, Barcelona mu je, pored navedenih natjecateljskih prednosti, nudila i financijsku, godišnje milijun eura više nego što će zarađivati u Juventusu. Ipak, najtraženiji branič na svijetu odlučio se za Juve, i to nakon što su pregovori s Barcom bili u završnoj fazi.

Do utorka je bilo izvjesno da De Ligt prelazi u Barcelonu, ali onda je sve promijenio jedan poziv Mina Raiole

Razlog je novi zakon koji samo što nije izglasan u talijanskom parlamentu i o kojem smo pisali. Po njemu se (bogati) stranci stimuliraju da dolaze živjeti i raditi u Italiju znatno nižim porezima nego što su u toj zemlji bili do sada. I što je za ovu priču ključno, daleko nižim porezom od 30 posto, dok Španjolskoj država uzima 48 posto zarade. 

Sve do utorka bilo je izvjesno da će De Ligt otići u Barcelonu koja je bila sve dogovorila s Ajaxom i De Ligtom, ali jedan poziv Mina Raiole je promijenio sve. Kada je Barceloni objasnio koliko bi morala povisiti ponuđeni iznos za plaću kako bi njegovom štićeniku poništila ono što mu uzima visoki porez u Španjolskoj, dobio je samo "ne".

Italija i Serie A postaju porezni raj u odnosu na Španjolsku i La Ligu

Premda se spomenuti zakon formalno ne odnosi na strance, nego na sve koji, "bez obzira na njihovu nacionalnost, nisu živjeli u Italiji posljednje dvije godine, ali će tamo živjeti iduća 24 mjeseca", jasno je da Italija i Serie A postaju porezni raj u odnosu na Španjolsku i La Ligu.

Novi, niži porez ne pogoduje samo stranim igračima u Italiji nego i bitno rasterećuje tamošnje klubove. S obzirom na to da oni plaćaju poreze na plaće nogometaša koji osobni dohodak dobivaju nakon što je oporezovan, sada će im se znatno smanjiti troškovi u odnosu na klubove iz konkurentskih inozemnih liga. Tako će im ostajati daleko više novca da igračima ponude jače ugovore i tako ih pridobiju da dođu u Italiju i tamo ostanu. 

"Strani nogometaš koji zarađuje milijun eura u Italiji će na to plaćati 45 tisuća eura poreza, dok će u Španjolskoj za isti iznos izdvajati 450 tisuća eura"

Javier Tebas, predsjednik La Lige, ovako je nedavno objasnio razliku koja sada nastupa: "Strani nogometaš koji zarađuje milijun eura u Italiji će na to plaćati 45 tisuća eura poreza, dok će u Španjolskoj za isti iznos izdvajati čak 450 tisuća eura."

Primjećujete li da nešto šteka u ovoj računici u odnosu na spomenutih 30 posto poreza u Italiji, u pravu ste. Ali ni Tebas nije u krivu. Jer u sklopu revitalizacije poharanog i osiromašenog juga zemlje, koji u odnosu na bogati sjever izgleda kao da nije u istoj državi, Italija na jugu porez spušta do samo 10 posto. Zbog toga će iznimno profitirati i stranim nogometašima atraktivni postati primjerice Napoli, Cagliari i Lecce, južnjački klubovi koji se iduće sezone natječu u Serie A. 

Real i Barcelona s tugom se sjećaju "Lex Beckhama"

Španjolska je u prošlom desetljeću bila atraktivna nogometašima zbog takozvanog "Lex Beckhama" koji više nije na snazi. Njime su strani nogometaši plaćali samo 24 posto poreza na zaradu u Španjolskoj, dok im se nije dirala zarada ostvarena u inozemstvu. Talijani će bogatim stranim nogometašima za to uzimati fiksni iznos koji je zvijezdama sića, tek 100 tisuća eura. 

Tako se vraćamo De Ligtu. Jučer smo pisali da bi mu u Juventusu godišnja plaća s bonusima mogla biti 12 milijuna eura. Nakon što mu od toga novi porez odbije 30 posto, ostat će mu 8,4 milijuna. U Španjolskoj bi mu država od navedenih 13 milijuna eura uzela čak 48 posto, ali nakon toga mu ne preostaje ni samo 6,76 milijuna. Jer na to u Kataloniji ide i "porez na luksuz" ili dodatno davanje.

Jasno je dakle zašto je inozemnim zvijezdama, a De Ligt je prva od njih, odjednom Serie A privlačnija od La Lige.