HRVATSKA je propustila prvu meč-loptu za odlazak na Europsko prvenstvo. Remi protiv Walesa u gostima (1:1, Vlašić / Bale) nije veliki problem jer Hrvatska u posljednjem kolu dočekuje Slovačku, a čak i u slučaju poraza ima šansu za direktan plasman. No Zlatka Dalića brinu problemi u igri i bezopasnost momčadi. Hrvatska je sinoć odigrala jednu od najlošijih utakmica u kvalifikacijskom ciklusu, a sve je manje vremena za rješavanje problema.

Nelogično korištenje Vlašića

Hrvatska je sinoć igrala bez Marcela Brozovića, a u paru s Modrićem krenuo je Mateo Kovačić. Ispred njih od prve minute igrao je Nikola Vlašić, koji je po karakteristikama idealan igrač za ovu reprezentaciju. Njegova mogućnost da igra između suparničkih linija protiv Slovačke se pokazala ključem kvalitetnog napada. Wales se branio u formaciji 4-1-4-1, pri čemu su James i Williams vrlo visoko markirali Modrića i Kovačića, dva najdublje postavljena hrvatska vezna igrača. To je otvaralo velik prostor iza njihovih leđa za Vlašića, ali on se u ovom susretu krivo koristio. Osim postignutog pogotka, nije imao gotovo nikakav utjecaj na igru, a to je posljedica toga što je zamijenio uloge s Petkovićem. 

Grafike za Index Sport: Sofascore

Kao što se vidi iz priložene grafike i zone u kojima su igrali, Petković je igrao dublje nego Vlašić, čije su kretnje puno bliže ulozi centarfora. Hrvatska je time ponovno izgubila pravu desetku i igrača koji bi povezao početnu i završnu fazu napada. Petković je svojim kretnjama donekle to pokušavao kompenzirati, ali on igra prvenstveno okrenut licem prema svojem golu i puno češće služi za zadržavanje lopte nego za njezinu distribuciju prema naprijed. 

Takva igra prelomila je Hrvatsku u napadu u dva dijela - stražnju šestorku i prednju četvorku. Šestorku su činili obrambena linija te Kovačić i Modrić koji su do lopte mogli doći tek povlačenjem u liniju s Lovrenom i Vidom. Prednja četvorka bila je previše udaljena od igre, a rezultat toga bila je nevjerojatno impotentna igra Hrvatske, koja nije mogla prenijeti loptu u sljedeću fazu.

Lovren i Vida ne smiju voditi igru

Kad ekipa na raspolaganju ima Modrića, Kovačića ili Rakitića, logično je da će oni biti glavni playmakeri. To je u pravilu slučaj s hrvatskom reprezentacijom - ovisno o tome tko je na terenu, dvojica od trojice spomenutih veznjaka najčešće imaju loptu kod sebe i vode igru. Protiv agresivnijih i kompaktnijih suparnika stoperi imaju nešto važniju ulogu u izgradnji napada, ali baš ova utakmica pokazala je što se dogodi kada se u potpunosti izgubi ravnoteža i kada stoperi igru vode cijeli susret.

Grafika za Index Sport: Sofascore

Lovren i Vida imali su gotovo dvostruko više dodavanja od sljedećeg igrača na ljestvici, Luke Modrića. To jasno ukazuje na nemogućnost Hrvatske da organizirano izađe s loptom iz zadnje linije i na manjak rješenja u igri. Osim spomenutog problema s Vlašićevom ulogom, tome je svakako doprinijela i igra bekova. Barišić korektno odrađuje sve svoje zadatke, ali ne daje dodatnu vrijednost u izgradnji napada i dojam je da u tom pogledu mladi reprezentativac Domagoj Bradarić može više pružiti ovoj ekipi. 

Bradarić je bolji tehničar, ali uz to ima i bolji osjećaj za prostor oko prve linije suparničkog bloka, zbog čega ga se može koristiti u izgradnji napada kao igrača koji može iznijeti loptu iz obrane. Jedvaj, koji u klubu igra isključivo na stoperskoj poziciji, pokazuje velike probleme u donošenju odluka kada se nalazi na boku, ali donosi i zabrinjavajući broj neforsiranih tehničkih pogrešaka. 

Rezultat svega toga bila je utakmica po mjeri velškog izbornika Ryana Giggsa, koji je pri tome uspio iskoristiti izostanak Brozovića, koji je koncepcijski jedan od najvažnijih igrača ove ekipe. 

Kaos koji je Wales priželjkivao

Hrvatska nije imala rješenja u napadu. Petković, Brekalo, Vlašić i Perišić primali su lopte u teškim pozicijama i bez prave kontrole nad situacijom. Svako dodavanje prema naprijed djelovalo je kao napola izgubljena lopta i za svaku loptu se trebalo dobro potući kako bi se zadržala u posjedu. Takva igra rezultirala je velikim brojem duela i točno onakvim kaosom kakav je Wales priželjkivao u oba smjera. 

Plan domaćina u napadu bio je jednostavan i nastavljao se na opći stil igre - provociranje duela. Dugim loptama na Moorea preskakali su igru, a agresivnim pritiskom na odbijene lopte iskoristili su ranjivost hrvatske vezne linije koja bez Brozovića vrlo teško kontrolira takve situacije. Gol Balea, iako mu je prethodio prekršaj nad Kovačićem, ogledni je primjer takve situacije. Hrvatska je u utakmicu s bitno više duela od svojeg prosjeka ušla bez ključnog igrača za prljave poslove. Time je i izgubila puno više duela nego inače i to u ključnim zonama, oko vlastitog šesnaesterca.

U ključnom ogledu protiv Slovačke (16. studenog) Dalić ne može računati na Vidu i Lovrena, čime su ionako teški kadrovski problemi u obrani produbljeni. Pitanja je puno, a rješenja na vidiku nedovoljno. 

Izbornik i igrači vjeruju u plasman. Hrvatskoj treba još jedan bod, no pitanje je kakvu momčad možemo očekivati na Europskom prvenstvu. Dalić ima velikih razloga za brigu. Loše individualne reakcije u ključnim trenucima, kao i nedostatak opcija na nekim pozicijama, nisu njegova krivnja. No pitanje za izbornika jest zašto svojim najjačim adutima nije pružio optimalne uvjete za uspjeh. Vremena da nađe pravu formulu za to sve je manje.