MIHAEL MIKIĆ O DERBIJU

"Zbog Olića sam bacio devetku i sanjao Žutog kako promašuje penal na Poljudu"

"Zbog Olića sam bacio devetku i sanjao Žutog kako promašuje penal na Poljudu"
Foto: Guliver Image/Getty Images, Epa

HAJDUK i Dinamo u srijedu na Poljudu od 19 sati igraju utakmicu 27. kola HNL-a. Koncem 90-ih Dinamo, odnosno, Croatia je bila ozbiljan europski klub. Dvije godine zaredom Modri su igrali grupnu fazu Lige prvaka, a momčad u kojoj su igrali Robert Prosinečki, Edin Mujčin, Silvio Marić, Joško Jeličić, Goce Jurić, Dario Šimić, Dražen Ladić, Mark Viduka ravnopravno se nosila s velikanima poput Manchester Uniteda, Porta, Ajaxa Marseillea… Zagrebački klub bio je dominantan i u HNL-u, ali s Hajdukom su uvijek igrali "na nož".

Neizostavni član te generacije bio je i Mihael Mikić koji je za Index najavio današnji derbi te evocirao uspomene i anegdote iz nezaboravnih utakmica s Hajdukom.

Mikić je sa 16 godina iz zaprešićkog Intera stigao na Maksimir. U Dinamo je došao s reputacijom najboljeg mladog golgetera u državi, a trpati je nastavio i u juniorima Dinama. Jedne sezone zabio je više od 50 golova. Imao je 18 godina kada je postao dio prve momčadi i protiv velikog Ajaxa 1998. godine u 1. kolu upisao prvi nastup u Ligi prvaka. U 3:1 pobjedi protiv Porta te iste sezone zabio je prvi gol za Modre u povijesti Lige prvaka. U to vrijeme tepali su mu da je ''hrvatski Owen'', a mnogi domaći novinari su vršili pritisak na Ćiru da Mikića vodi na SP u Francuskoj jer su u njemu vidjeli nasljednika Davora Šukera. Ipak, to se nije dogodilo.

Mikić je karijeru nastavio u ulozi desnog beka i na istoj poziciji se oprostio od aktivnog nogometa, prije četiri mjeseca, u 39. godini. U Dinamu je igrao od 1997. do 2004. godine kad je otišao u Kaiserslautern. Uslijedile su dvije sezone u Kaiserslauternu, pa kratki period u Rijeci i povratak u Dinamo 2007. godine na još jednu sezonu prije odlaska u Japan gdje je igrao punih deset godina. 

Koliko pratiš zbivanja u HNL-u?

"Naravno, sve pratim. Vratio sam se u Zagreb, tu sam već četiri mjeseca i sve pratim. Pratio sam i kad sam bio u Japanu, ali sad je to puno intenzivnije. Dinamo je previše odmaknuo i prvenstvo je odavno riješeno. Čak bih rekao i da prave borbe za drugo mjesto više neće biti. Rijeka nakon pobjede protiv Slavena neće ispustiti drugu poziciju. Ostaje nam velika borba za treće mjesto između Hajduka, Osijeka i Lokomotive. Iskreno, Hajduk mi se čini najozbiljniji i mislim da će Splićani na kraju završiti treći. Velika stvar za Hajduk je dolazak Siniše i njegovog stručnog stožera. Velik je to pomak u odnosu na ranije. Hajduk igra pametno, kompaktno, organizirano i zrelo. Za mene su oni najugodnije iznenađenje ovog proljeća"

Može li Hajduk iznenaditi Dinamo ili da budemo konkretni, pobijediti večeras na Poljudu? Kakav rasplet prognoziraš?

Dinamo je individualno puno jača momčad od Hajduka. Tu nema spora. Svaki igrač Dinama je pojedinačno jači i tu su Modri u velikoj prednosti. Međutim, fanatičnom igrom, zalaganjem i uz pomoć Torcide, Hajduk u jednoj utakmice može pobijediti Dinamo. Bit će im jako teško jer Dinamo svakako u Split neće doći na izlet, ali sve je moguće. Bit će zanimljivo u svakom slučaju.

Možeš li usporediti derbije u kojima si igrao s derbijima koje gledamo danas? 

Tada su te utakmice bile puno jače, izjednačenije. Rezultatski, ali i u svakom drugom pogledu bile su zanimljivije. Dinamo je dvije godine zaredom igrao ozbiljnu ulogu u Ligi prvaka. Hajduk je par sezona prije toga igrao četvrtfinale Lige prvaka. Tada je koncentracija kvalitete bila puno jača nego danas. Sjećam se, čak i tada, kad smo bili najjači, s Hajdukom je uvijek bilo strašno teško. Odigrao sam mnogo derbija i uvijek kad bih istrčavao na Poljud, bio bi to neki poseban osjećaj. Paklena je atmosfera tih godina bila i na Maksimiru. Boysi su tada bili puno aktivniji nego danas i žao mi je što se izgubio naboj derbija. Nije to ni približno kao što je bilo nekad. Preveliki bodovni jaz je glavni razlog za to. Teško je animirati i nabrijati navijače kad nema prave rezultatske draži. Nekad se deset dana prije samo pričalo o utakmici. I u Splitu i u Zagrebu. Na ionako užarenu atmosferu samo se dolijevalo ulje. Sada nije tako. Barem se meni tako čini. Sve je puno tiše.

Možeš li izdvojiti neki derbi koji ti je bio posebno drag?

Najdraža mi je pobjeda u Splitu 2:0 u prvoj utakmici finala Kupa 2001. Poljud je tada gorio, Hajduk je bio strahovito jak, a mi smo ih dobili. Prvo je gol zabio Šokota, a drugi sam postigao ja nakon što mi je Cvita podvalio fenomenalnu loptu. Uzvrat je bio formalnost, imali smo preveliku prednost i u Zagrebu smo to rutinski odradili. Pamtim još i derbi koji je 1999. u Splitu završio 1:1. Gabrić me srušio, sudac je svirao penal, a onda je Tonći Žutome skinuo šut. Tu ću utakmicu pamtiti valjda dok sam živ jer sam noć prije sanjao bizaran san. Zamislite, sanjao sam da će se dogoditi točno ono što se zbilo. Da će utakmica završiti 1:1, da ću ja iznuditi penal, a da će ga Robi promašiti.

Protiv kojeg hajdukovca ti je bilo najteže igrati?

Vjerujem da će vas ovaj odgovor iznenaditi. Bio je to Ante Jazić. Za Hajduk je odigrao samo jednu sezonu, mislim 1999./00., a u HNL je došao iz Kanade. Baš u to sam vrijeme ja prebačen na desnog beka pa sam morao ići na njega. Malo ga se ljudi sjeća, ali bio je jako zanimljiv i dobar igrač.

Karijeru si počeo kao napadač, a nastavio i završio kao bek. Kako to komentiraš? Je li ti krivo što nikad pravu šansu nisi dobio u vrhu napada?

Kad sam došao u Dinamo, iskreno, bilo mi je svejedno gdje ću igrati. Meni je san već bio samo to što hodam po svetoj travi Maksimira. Ono što za svakog klinca iz Dalmacije predstavlja Hajduk, meni je to bio Dinamo. Tada je trener bio Vlak, a Dinamo na poziciji desnog beka nije imao rješenje. U početku je to bilo dobro, odlično sam se snašao, ali kasnije sam shvatio koje sve probleme nosi ta pozicija. Kad igraš beka, moraš svih 90 minuta jednako aktivno igrati i obranu i napad. U defenzivi ne smiješ pogriješiti, prema naprijed se također očekuje da nešto napraviš, a u očima gledatelja si totalno nezanimljiv i nebitan. Tek danas kad su ljudi shvatili da je užasno malo pravih bekova čak i u vrhunskom nogometu, na tu se ulogu napokon počelo gledati drugačijim očima. Je li mi krivo što nisam nikad dobio pravu priliku u napadu? Vjerojatno je, ali sad nema smisla žaliti.

Je li istina da si jednom odbio nositi Dinamov dres s brojem 9 i objasnio da je taj broj previše svet da bi se s njim trčalo uz aut-liniju?

Istina je. U to je vrijeme u klub došao Ivica Olić, pravi, rasni napadač i bilo mi je glupo da ga ja nosim. Kad samo pogledate kakvi su sve igrači kroz povijest bili Plavi 9, onda je budalasto da taj mitski dres nosi desni bek, zar ne?

Na koncu, jesi li zadovoljan karijerom koja je iza tebe? Što bi mijenjao da imaš tu mogućnost?

Što bi bilo kad bi bilo... Kad podvučem crtu, zadovoljan sam. Imao sam lijepu karijeru. S Dinamom sam osvojio toliko toga, u Japanu sam također doživio mnogo lijepih trenutaka, igrao sam skoro do 40 godine. Je li moglo bolje? Možda i je, ali moglo je i gore, tako treba gledati na tu priču"

Rezultati by SofaScore

 

Rezultati by SofaScore
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara