HAJDUK

Zbog Zvezde u Splitu okupila se Torcida, a Matošić je morao na partijski sud

Zbog Zvezde u Splitu okupila se Torcida, a Matošić je morao na partijski sud
Foto: Index

- Frane, pazi! Kod elfera ti je ovako - vratar uvik može poć na jednu ili na drugu stranu. Ti se lipo odlučiš u koju ćeš stranu pucat. Pucat ćeš u desnu, jesi razumija? Ako vidiš da vratar gre u desnu, još uvik moš prominit i pucat u livu. Neš falit ako gre u sredinu jer je vratar već na krivoj nozi i ne more se vratit. Jesi razumija?
- Barba Tonći, je li smin punon?
- Ma ne smiš punon, punon moš lako falit, bolje ti je plasirat lipo.

Tako je u Velom mistu prikazan jedan trening "tića" i "rebaca" Hajduka iz 1928., na kojem devetogodišnji Frane Matošić, uz navijačku podršku vršnjaka, zabio gol iz penala. 

Najbolji Hajdukov strijelac svoj je debi upisao sedam godina kasnije. Prije utakmice protiv Slavije iz Sarajeva došao je pomoći čuvaru staviti mreže i ostao pucati po golu dok nije stigla publika. Trener Luka Kaliterna je uoči te utakmice imao veliki problem - koga staviti na najprestižniju poziciju, onu centarforsku? Lea Lemešića ili Vladimira Kragića Kaluna? Problem je riješio jednim potpuno neočekivanim pitanjem.

"A bi li ti, mali, igra?" upitao je barba Luka 16-godišnjeg Franu prije početka utakmice. Mali Frane nije se puno mislio. Zaigrao je od prve minute, u uvjerljivoj pobjedi odmah je upisao hattrick te počeo ispisivati povijest. Zabio je 729 golova u 739 utakmica koje je odigrao, no od svih dvije se posebno ističu. Prva je spomenuti debi protiv sarajevske Slavije. Druga je ona protiv Crvene Zvezde koja se dogodila na današnji dan prije 69 godina. Također, na današnji dan prije 12 godina, Frane Matošić preminuo je u svom rodnom gradu.

Heroj jedne od najvećih Hajdukovih pobjeda

U subotu, 28. listopada 1950., dalmatinski studenti u Zagrebu okupili su se s jasnom namjerom. Impresionirani pričama o navijanju u Brazilu, odlučili su osnovati navijačku skupinu, a glavni povod i motivacija bila je utakmica protiv Crvene Zvezde koja se sutradan igrala u Splitu. 

Ta utakmica se igrala u sklopu predzadnjeg prvenstvenog kola i odlučivala je o naslovu prvaka. Beogradska momčad ušla je u susret bodovno poravnata s Hajdukom, no s boljom gol razlikom, tako da joj je i remi odgovarao. Ipak, Hajduk je imao na čemu temeljiti svoj optimizam jer je još uvijek bio neporažen, a novoformirana navijačka skupina bila je garancija za fantastičnu domaćinsku atmosferu.

Šok za publiku stigao je nakon pola sata igre, kada je za Zvezdu pogodio njihov kapetan Rajko Mitić. Gostima je i jedan bod bio dovoljan. U drugom poluvremenu Hajduk je pritisnuo, no sve do 15 minuta prije kraja nije uspio doći do izjednačenja. Tada je Bernard Vukas iz mrtvog kuta uspio zabiti od stative i dao još malo vjere svojoj momčadi.

Nakon jednog žešćeg prekršaja, Zvezdin bek Branko Stanković udario je Matošića. Stanković je u Split stigao tek na dan utakmice, a imao je tu nesreću da bude u vlaku s pripadnicima Torcide, zbog kojih nije uspio zaspati. Umoran i iznerviran prekršajem, raskrvario je Hajdukova kapetana koji mu nije ostao dužan.  

Matošić je tada doslovce nokautirao Stankovića koji je nekoliko minuta bio u nesvijesti, a utakmica je nakratko prekinuta. Kada se sve smirilo, Hajduk je nastavio pritiskati, da bi četiri minute prije kraja Božo Broketa neobranjivo pucao s 20-ak metara za 2:1.

Navijači su tada uletjeli u teren i utakmica je ponovno prekinuta. Slavilo se kao da je sudac već označio kraj, no ostalo je još nekoliko minuta koje je trebalo odigrati. Kad se teren raščistio, hajdukovci su uspješno priveli utakmicu kraju. Ostala je još jedna domaća utakmica protiv Budućnosti, ali bilo je potpuno jasno da je Broketin gol bio taj koji će Hajduku donijeti prvu poslijeratnu titulu.

Matošić završio na partijskom sudu 

Hajduk je te 1950. postao prvak bez da je doživio poraz, što je bio jedini takav uspjeh u povijesti bivše države. Ključna utakmica protiv Zvezde obilježena je brojnim problemima, a Frane Matošić je, iako nije zabio gol, bio jedan od glavnih aktera. Zbog udaranja Branka Stankovića imao je problema. Doveden je pred partijski sud, gdje su ga pitali kaje li se zbog učinjenog.

"Kajem se što ga nisam još jače udario", u svom je stilu odgovorio jedan od najvećih kapetana splitskog kluba.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara