Foto: Igor Kralj/PIXSELL; Video: Mia Brdarić/Index

OD 2010. godine, bez obzira na broj ljudi u posadi, na disciplinu ili broj vesala kojim moraju baratati, Valent i Martin Sinković sa svakog su se velikog natjecanja vratili s medaljom. Nakon 13 godina, 19 medalja, od čega 14 zlatnih, a 13 samostalnih, sa Svjetskog prvenstva u češkim Račicama vratili su se bez ičega.

Braća koja su više od desetljeća donosila veselje pobjeda gladnoj hrvatskoj javnosti, prvo kao članovi četverca, a od 2014. u dvojcu, na jezeru kod sela stotinjak kilometara udaljenog od Praga prvo su u polufinalu dočekala kraj dugačkog pobjedničkog niza, a onda u finalu završila na četvrtom mjestu, bez realne šanse da dohvate ikakvo odličje.

Takav podbačaj odjeknuo je senzacionalno u veslačkom svijetu, među hrvatskim ljubiteljima sporta i u medijima, ali i u očima samih Sinkovića, 34-godišnjeg Valenta i dvije godine mlađeg Martina, koji su se nakon dugačke sezone vratili u Zagreb, prije nego što će svatko svojim putem na odmor.

Da su osvojili bilo kakvu medalju, bila bi im to jubilarna 20. s velikih natjecanja (OI, SP, EP) i jubilarna 50. kada se pribroje i natjecanja Svjetskog kupa. Ovako će oba jubileja morati odgoditi za iduću godinu, a prvu priliku za 50. medalju imat će baš u Zagrebu, gdje će se na proljeće održati prvo natjecanje Svjetskog kupa 2023.

Poraz kao PR potez

Osjećaj poraza još je gorak, ali više od svega neobičan, to je novo iskustvo, neistraženi teritorij, nakon kojeg će s trenerom Bralićem analizirati sve što je prošlo krivo i potražiti formulu za povratak pobjedama. Do tada su u nešto više od sat vremena razgovora u Indexovu studiju pokušali objasniti što se dogodilo, pa se i šalili na svoj račun.

S obzirom na senzacionalnost ovog rezultata, pitali smo ih koliko su novca okrenuli na kladionicama, na što je Martin Sinković u jednako neozbiljnom tonu demantirao da se radi o klađenju te prebacio "odgovornost" na ljude iz svog PR-a. 

"Rekli su nam da ne bi bilo loše da jednom izgubimo jer bi to bila veća vijest nego kad pobijedimo. Pa smo im ispunili želju i sad možemo opet pobjeđivati sljedeće godine", rekao je Martin, prije nego što će Valent krenuti u nešto ozbiljniju analizu:

"Ima objašnjenja, ali nikad nije jedan faktor, neka ozljeda... Stvarno smo odradili završne pripreme super, brzine su nam bile super, čamac je išao dobro, prvu utrku smo bili moćni, onda je krenulo nizbrdo. Za polufinale i finale jednostavno nismo imali energije, svježine i snage, morat ćemo s trenerom vidjeti zašto. I drugi rade, znaju ljudi sad da nije nama tako lagano."

Valent je pokušao približiti što mu je prolazilo kroz glavu tijekom utrke i kad je shvatio da ovaj put neće osvojiti medalju. "Već na sredini utrke vidjeli smo da je zlato nedostižno, nadao sam se da ćemo ući u medalju iako je izgledalo daleko. U zadnjih 500 metara se vidjelo da nećemo ni medalju uzeti, a i to bi bio velik rezultat.

Nije nam se često događalo da ne uzmemo ni medalju, da budemo toliko ispod razine koju očekujemo, bio je šok, nešto čudno, nešto nepoznato. Nakon utrke uzmeš čamac i odeš na ponton, inače imaš dodjelu, intervjue, slikanje, to sve traje dugo. A sad smo odmah na ponton i nismo imali pojma što dalje. To nam je jako novo."

Nije ovo kraj

Obojica su već u tridesetima, ali smatraju da mogu veslati i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028., no priznaju da će morati više birati natjecanja na kojima će ići maksimalno u svakoj utrci. 

"Ne možeš više toliko puta dizati formu kao kad smo bili mlađi, kad je duga sezona... Kad smo tek dolazili, bio je SP na Novom Zelandu još kasnije u godini, ali ništa nije teško kad si mlad. Bilo nam je čudno jer su govorili da neke starije posade nisu došle jer je prekasno, sad mi je jasnije. 

Kad si mlad, imaš energije, nemaš ni toliko obveza, sad to očito ostavi danak, treba ti duže da se odmoriš nakon treninga, sezone. Ubuduće ćemo morati paziti na te stvari, tijelo traži svoje i trebaš ga poslušati", smatra Valent, a Martin tvrdi da ovo nipošto ne znači kraj njihove dominacije, a kamoli karijere.

"Nije čudno što ljudi misle da je kraj, bili smo svaki put u medalji, od 2014., otkad smo prešli na dvojac na pariće, drugo mjesto nam je bilo najgore, pa je ljudski zapitati se je li kraj. Naravno da nama isto prođe kroz glavu, napravit ćemo sve da nije. Osvojili smo tri Svjetska kupa i EP, nije da smo cijelu sezonu loši. 

Imamo još to u sebi i potrudit ćemo se da se vratimo. Nije kraj, nego samo natjecanje na kojem to nismo očekivali. Znali smo da će prije ili kasnije doći kraj pobjedničkom nizu."

Hoće li ponovno u četverac?

U nastavku razgovora braća su govorila o svom treneru Braliću, preostalim članovima četverca s kojima su osvojili prve medalje, Damiru Martinu i Davidu Šainu, ali i svom najstarijem bratu Matiji, za kojim su i krenuli u veslanje, no on ga se brzo ostavio.

Govorili su i o veslanju kao obiteljskom sportu u Hrvatskoj, o čemu svjedoči činjenica da su preostale dvije hrvatske posade na SP-u činile blizanke Ivana i Josipa Jurković, koje su bile šeste na svijetu, te blizanci Patrik i Anton Lončarić, s kojima bi mogli formirati novi četverac za Olimpijske igre u Los Angelesu.

"Oni su velik potencijal, ali se još moraju izgraditi. Treba im još koja godina stasanja da bi se borili za finala Olimpijskih igara ili Svjetskog prvenstva, ali to je normalno jer je prelazak iz juniora u seniore najteži u sportu, posebno danas, kad se vijek sportaša produljuje. Treniraju s nama, trener Bralić im pomaže, imaju sve preduvjete", rekao je Valent, a Martin se nadovezao:

"Mi smo i rekli, kad su oni dolazili iz juniora, da bismo voljeli veslati četverac, to bi nam bio još jedan izazov, ali oni moraju doći na razinu blizu nas, ako mi budemo na razini na kojoj se nadamo da ćemo biti, da bi to imalo smisla i da se možemo boriti za medalje u četvercu."

"Taman nakon Pariza, ako oni stvarno stasaju, mislim da bih i radije opet veslao u većoj posadi, da probamo i disciplinu koju još nismo, četverac bez kormilara, jer prije smo bili u četvercu na pariće", dodao je Valent.

Samo jedna želja od Grada Zagreba

Kažu da im se od smrti Milana Bandića i promjene vlasti u Gradu Zagrebu ništa nije promijenilo u uvjetima, ni nabolje ni nagore, ali ponavljaju davnu želju kao jedinu koju bi voljeli da im se ispuni prije završetka karijere.

"Jarun ima jako puno lopoča po ljeti, to je jako skup projekt da se odmulji. Volio bih da se mulj makne iz Jaruna jer je ljeti stvarno kaljuža. Ima neki stroj koji kosi i miče lopoče, ali već sutradan narastu novi. To je dugoročno najveći problem hrvatskog veslanja jer je Jarun jedina regularna staza za natjecanja u Hrvatskoj", kaže Martin.

Kako se podnose s obzirom na to da toliko vremena provode zajedno?

Sinkovići i za braću i za sportske partnere provode neprirodno puno vremena zajedno, pa su objasnili što još zajedno rade, koliko su kompetitivni jedan prema drugome i kako se podnose bez svađa.

Govorili su i o veslanju u zagađenim vodama, prevrtanjima i zanimljivim anegdotama sa svojih putovanja, a usporedili su i tri izdanja Olimpijskih igara na kojima su se natjecali - u Londonu, Riju i Tokiju. Za kraj su najavili kad će konačno proslaviti jubileje koji su im prošlog tjedna promaknuli u Češkoj - 20. medalju s velikih natjecanja i ukupno 50., računajući i natjecanja Svjetskog kupa.