REAL Madrid svladao je Barcelonu s 2:0 i preskočio je na vrhu ljestvice Primere. Time je barem trenutno ublažio krizu vlastitih rezultata, ali je i još jednom otkrio duboke probleme u igri Blaugrane.

Barcelona ne može disati bez Albe, a Zidane je povukao pravi potez

Quique Setien odlučio je napuniti sredini terena. Izveo je postavu bez krila, s četiri centralna vezna igrača koji su u fazi napada igrali u rombu te Messijem i Griezmannom u napadu.

S obzirom na to da Barcelona često sama sebe zaguši viškom igrača u sredini terena, jako joj je potreban "ventil", igrač koji može dati širinu i dubinu jer joj je tako lakše igrati protiv suparničkog presinga. To je u pravilu Jordi Alba koji na lijevom boku nije samo jako bitan kako bi se sačuvao posjed, već je vrlo često i meta Messijevih dijagonala kojima Barcelona iz nakrcane sredine terena direktno ugrožava suparnički gol, a baš je Real često bio žrtva Albinih utrčavanja. Ovog puta, Zidane je bio spreman. 

Iako su mnogi očekivali Luku Modrića od prve minute, Zidane je povjerenje dao Federicu Valverdeu. I premda Urugvajac nije odigrao utakmicu koju će javnost pamtiti, njegov učinak dobrim dijelom žrtvovan je za dobro ekipe. Valverde je veći dio utakmice igrao ne kao vezni igrač, nego kao krilo uz aut liniju. Od tamo je mogao mnogo bolje kontrolirati Albu i većim dijelom utakmice ga isključiti iz igre. Ovo nije bio samo bitan defenzivni manevar, nego i napadački. Valverde je loptu tražio uvijek uz aut liniju, čime je tjerao Albu da se postavi puno šire u odnosu na ostatak svoje momčadi.

U nekoliko navrata, Valverde je duplim pasom i utrčavanjem iza leđa Albi koristio činjenicu da je najbliži stoper Umtiti predaleko da Albi na vrijeme pokrije leđa. To je ujedno značilo da Modrić ili Kroos neće moći startati od početka. Nijemac je ipak pronašao svoje mjesto u sastavu jer je odmorniji i njegova mogućnost okretanja strane dugom loptom od naročite je važnosti u ovakvim susretima. Zidane je ostavio Modrića na klupi i u potpunosti opravdao svoju odluku.

I takva Barcelona imala je u sredini terena brojčanu superiornost u prvom dijelu u kojem su u dugim periodima mogli držati loptu na Realovoj polovici i tražiti pukotine u Realovoj obrani. Zidaneov Real nema kompaktan blok i uigranu zonu pa su u tim situacijama jako teško osvajali posjed. 

Najveće probleme Barcelona im je stvorila kada bi Griezmann i Messi tražili loptu široko i time razdvojili Ramosa i Varanea na stoperima. To je otvaralo rupe za Barcelonine vezne i bočne igrače koji su se iz drugog plana u njih ubacivali i stvorili četiri ili pet vrlo opasnih situacija pred golom domaćina. Nije djelovalo kao puno od Barcelone, ali moglo je biti sasvim dovoljno za vodstvo da je u nekim situacijama Messi bio samo malo više inspiriran i raspoložen.

U prvom poluvremenu obje ekipe imale su svoje trenutke i obje su pokazale svoje slabosti. Činilo se kao da se čeka tko će prvi naplatiti protivničke mane, ali onda je stiglo drugo poluvrijeme u kojem je Barcelona potpuno nestala s terena.

Realova simultanka u nastavku

Sve do posljednjih 15 minuta u kojima je već gubila i principom "sve ili ništa" nastojala doći barem do boda, Barcelona nije pokazala baš ništa u nastavku. U potpunosti su bili izvan ritma i Real ih je brzim probijanjima preko krila u potpunosti izdominirao.

Realov presing mnogo je bolji nego pozicijska igra u obrani, a to se najbolje vidjelo u drugom dijelu kada su osvojili dvostruko više lopti nego u prvom poluvremenu, a agresivnom i kompaktnom igrom na čovjeka nisu Barceloni dali disati. Bilo je samo pitanje trenutka kada će takav pritisak rezultirati golom, a onda i vjerojatnom pobjedom domaćina. 

U tom periodu najbolje smo vidjeli veliki problem ovakvog pristupa i igre koju je osmislio Setien. Barcelona u pravilu igra s jednim pravim zadnjim veznim (Busquets) pa u izgradnji svog napada imaju više prostora da iznesu loptu. 

U ovakvoj postavci uz njega se nalaze i Arthur i De Jong koji loptu traže u sličnim zonama, stvaraju gužvu i olakšavaju suparniku pritisak jer igraju na malom dijelu terena. Dodamo li na to Vidala kao četvrtog veznog koji se također uvlači u sredinu te Messija i Griezmanna koji povlačenjem dolaze u krilo veznim igračima, jasno je kako ovo dugoročno nije održiva strategija. Barcelona doslovno nema prostora da bi iznijela loptu iz svoje zadnje linije na smislen način. Jedini izlaz u takvim situacijama obično su bočni igrači, ali nisu se prilagodili situaciji na terenu i postali su beskorisni u izgradnji napada. 

Real je došao do vrlo bitna tri boda, a ne treba zaboraviti niti da je vrlo blizu ispadanja od Cityja u Ligi prvaka. To ga čini jako opasnim jer sve svoje snage može usmjeriti samo na Primeru (oba kluba ispala su iz Kupa kralja), dok se od Barcelone ipak očekuje kako će svladati Napoli i otići u četvrtfinale Lige prvaka. Ona nije ni izbliza riješila probleme koji sežu još iz Valverdeove ere i s pravom skeptično gleda prema kraju sezone.

Obje ekipe pokazuju kronične probleme, ali već drugi Clasico zaredom Zidane je onaj trener koji se uspijeva bolje prilagoditi i utakmicu privesti u svoju korist. To mu je nova velika trenerska pobjeda.