Zidane mora otići
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Getty Images / Guliver Image
BARCELONA je u današnjem Clasicu s 3:0 pobijedila Real na Santiago Bernabeuu i vjerojatno napravila odlučujući korak prema novom naslovu prvaka. Utakmica je podsjetila zašto je Busquets genijalan igrač, a Zidane ipak kratkoročno rješenje.
Igra bez krila
Teško se sjetiti kada smo posljednji put gledali nogometnu utakmicu bez ijednog krilnog igrača na terenu. Višak veznih igrača koji s bočnih pozicija ulaze u sredinu na obje strane odrazio se i na tempo utakmice. Kod Barcelone je izazvao spor napredak na terenu i međusobno gušenje igrača, dok je Realu igra u rombu ipak bliska. Gosti nisu imali opcija u igri, a nedostatak krila, odnosno širine, morao se kompenzirati kako bi povećali teren za igru. Obično se to radi aktivnijom igrom bekova, ali zbog straha od prevelikog prostora iza svojih leđa, ipak nisu bili dovoljno uključeni u igru u prvom dijelu. Barcelona je igrala rondo u sredini terena, bez dubine i širine, na terenu cirkularnog oblika.
Jedini opasan oblik napada bio je kad bi Messi kao povučeni playmaker navukao na sebe obranu, a to bi iskoristio Paulinho i trkom iz drugog plana tražio dubinsku loptu. Prva prava šansa Barcelona bila je upravo takva, a još su jednom ozbiljnije zaprijetili Navasu u prvom dijelu – opet preko Paulinha, ovaj put na skoku gdje je iskoristio svoju eksplozivnost i skočnost.
Oba kluba su visokim pritiskom, ali drugačijom strukturom, nastojali suparnika zadržati duboko na njegovoj polovici. Kroos, Modrić, Kovačić i bekovi dolazili su pritiskati jako visoko, što je statičnu veznu liniju Barcelone ostavilo bez rješenja. Real je bio otporniji na presing, a važnu ulogu odigrali su Ramos i Varane koji su u nekoliko teških situacija pokazali izrazitu tehničku potkovanost.
Ronaldo u novoj ulozi
Ronaldo je bio jedini igrač viška na terenu. Izvlačenjem s pozicije napadača na krilo mogao je jednostavno primiti loptu. Na lijevoj strani je imao fizičku i motoričku prednost nad Sergi Robertom koji ga se bojao aktivnije markirati kako ne bi ispao iz igre. Na desnoj je uz strahovito aktivnog Carvajala koji je neumorno trčao od linije do linije imao višak nad Albom i Real je u nekoliko situacija preko te kombinacije stvorio prednost. Problem Reala bila je slaba Ronaldova igra s loptom u nogama.
Dok se bez nje pametno kretao i uspio pronaći malo slobodnog prostora, s njom je donosio krive i zakašnjele odluke. Bilo je barem pet situacija u prvom dijelu u kojem bi njegova brža reakcija i čitanje igre doveli do pat pozicije za goste.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Činilo se da domaćin kontrolira susret, da gosti ne žele i ne mogu napraviti ništa prema naprijed. A onda je taj domaćin zaboravio da je taj gost ipak – Barcelona.
Busquets je oživio Del Bosqueovu izjavu o njemu
Nekoć davno, kada je najinteligentniji veznjak svijeta itekako bio osporavan, Vicente Del Bosque briljantno je objasnio o kakvom se igraču radi: „Gledaš utakmicu i ne vidiš Busquetsa. Gledaš Busquetsa i vidiš cijelu utakmicu.“ Katalonac koji u srcu vezne linije Barcelone stoji već skoro cijelo desetljeće radi posao koji je teško uočiti. Način na koji predviđa igru i situacije na terenu jedinstven je, a na vidjelo je izašao kod prvog Barcelonina pogotka. Sekunda odgode dodavanja dok je bio pod pritiskom natjerala je Realovce u rotaciju, od koje se nisu uspjeli pozicijski oporaviti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Rakitić je prvi put ušao iza leđa veznoj liniji i Sergio ga je idealno pronašao – bilo je to prvo rješenje Barcelone protiv visokog pritiska Reala. Taj pritisak toliko je dobro funkcionirao u prvom dijelu, da se Real postavio kako ima protiv sebe suparnika koji mu baš ništa ne može dok imaju 8 igrača na suparničkoj polovici.
Drugi pogodak koji je efektivno završio utakmicu bio je varijacija na temu. Suarez je loptu dočekao u koridoru u kojem treba biti Carvajal, koji je za njim na početku akcije kasnio 30-ak metara, iako je napad bio na suprotnoj strani. Barcelona nije ništa mogla na postavljenu obranu, ali je iskoristila sve slabosti Realove strukture u kojoj je orijentacija na Messija ostavila prostora za Albu, Roberta, Suareza i veznjake koji su se priključivali iz pozadine. Odjednom je bilo 0:2 i time je završila ovosezonska Primera.
Jesu li Real i Zidane stigli do kraja?
Bilo bi pomodno definirati Zidaneovu etapu u Realu kao završenu samo na temelju jedne utakmice ili čak polusezone, ali dojam je da Francuz nema puno više pružiti Realu. Veliki dio okosnice momčadi su igrači za koje treba tražiti dugoročne zamjene, a lanjski trijumfi očigledno su ostavili traga. Ovo ni fizički niti emocionalno nije ekipa koja uzima trofeje. Taktička priprema uvijek je bila u drugom planu, a psihologija i galvanizacija u prvom, ali danas se vide posljedice takve politike. Real teško stvara prilike ako mu suparnik ne ponudi ogroman prostor, a nije opasan ako mu najveće vedete nisu inspirirane.
Ali, nitko se ne može kladiti kako ova momčad neće otići do kraja u Ligi prvaka, posebno u situaciji u kojoj im je naslov prvenstva upitan. U slučaju dobrog ždrijeba, gola u gostima ili jedne dobre utakmice šanse im rastu, ali prvenstvo je uvijek najbolji indikator nečije igre. A Real ovako nemoćno, slabo i ispuhano nije djelovao jako dugo, vjerojatno od pobune protiv Mourinha otprije 4 godine. Bal je trajao dugo i bio je lijep, ali čini se da Zidane mora otići. Ne kako bi spasio ovu sezonu, već kako bi novom treneru ostavio prostor za izgradnju nove ekipe za iduću.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati