HRVATSKA i Španjolska će danas od 10 sati po hrvatskom vremenu igrati polufinale SP-a u vaterpolu. Hrvatska brani zlato osvojeno prije dvije godine u Budimpešti, dok se Španjolska među četiri najbolje reprezentacije svijeta ubacila tako što je u četvrtfinalu izbacila najdominantniju vaterpolo silu svijeta u posljednjih 15 godina – Srbiju.

Srbije nema u polufinalu nakon jako puno godina, a razlog je što u polufinalu nećemo gledati reprizu epskog meča iz Budimpešte između Hrvatske i Srbije taj što su naši istočni susjedi na ovaj turnir došli ciljano oslabljeni.

U polufinalu SP-a prije dvije godine gledali smo po mnogima najbolji susret u povijesti vaterpola. Hrvatska je nakon drame pobijedila Srbiju 12:11, a finale protiv domaćina Mađarske bilo je rutina. Hrvatska je tada drugi put postala svjetski prvak, a finale prije finala bila je utakmica sa Srbijom. Premda je Srbija izgubila, možda najbolji igrač utakmice bio je Andrija Prlainović. Zabio je šest golova, bio je nezaustavljiv. Srećom, Prlainovića se ne moramo bojati u polufinalu, no jednog od najboljih vaterpolista svih vremena zamolili smo za intervju.

S čovjekom koji je u vaterpolu osvojio sve, i to po nekoliko puta, pričali smo o rivalstvu između Hrvatske i Srbije, o nacionalizmu na ovim prostorima, o šansama Hrvatske protiv Španjolske. Prlainović nam je otkrio za koga navija na ovom turniru, objasnio je zbog čega je Srbija došla u B sastavu na ovo SP i ispričao nam je kako je došlo do toga da se rodi u "najvaterpolskijem" gradu na svijetu, u Dubrovniku.

Nažalost po sve ljubitelje vrhunskog vaterpola, u polufinalu nećemo gledati još jednom klasik između Hrvatske i Srbije. Nakon puno godina medalje će se dijeliti bez Srbije. Kako to tumačite?

Mislim da je ovo drugi put u posljednjih 15 godina da Srbija nije među najboljih četiri na bilo kojem velikom natjecanju. Ovaj put smo ciljano odlučili ići s rezervnim sastavom, a momci koji su igrali na ovom turniru pokazali su da Srbija ima i dalje ogroman potencijal i da se ne treba brinuti za budućnost srpskog vaterpola. Išlo se sa sastavom za koji se moglo pretpostaviti da će teško moći u kontinuitetu igrati jednako dobro cijeli turnir. U grupi smo igrali odlično, a u četvrtfinalu je Španjolska bila bolja i jača. Nije to ništa neobično, ova reprezentacija Srbije je imala znatno manje vremena za pripreme od ostalih ekipa na turniru. Ova ekipa je formirana praktično nakon završetka Svjetske lige, prije manje od mjesec dana. Najvažnije je imati strpljenja, a uvjeren sam da će Srbija i nakon Tokija imati moćnu reprezentaciju. To je ovaj turnir i potvrdio.

Mnogi će reći da su Hrvatska i Srbija svijet za sebe u odnosu na ostatak vaterpolo svijeta. Da su to utakmice nad utakmicama. Kako i gledate na taj rivalitet? Je li Vam gušt igrati protiv Hrvatske?

Srbija i Hrvatska su u posljednjih desetak godina odigrale nekoliko zaista epskih utakmica. Spomenuli ste utakmicu u Budimpešti, ali bilo ih je još nekoliko zaista čudesnih, poput ove posljednje u Beogradu u finalu Svjetske lige. Svaka utakmica s Hrvatskom je priča za sebe, u njima uživamo svi. Mi igrači, publika, kako ona u Srbiji i Hrvatskoj tako i fanovi vaterpola širom svijeta jer su dueli te dvije reprezentacije nešto najbolje što današnji vaterpolo nudi. Naše međusobne utakmice su prava sportska priča, u sjajnim smo odnosima s njima, stručni štab obje reprezentacije je također u prijateljskim odnosima i vjerujem da će tako biti i dalje. Nema potrebe da bude bilo kako drugačije jer politici nismo dopustili da pokvari ovo što imamo.

Regija je svaki put oduševljena kad se nakon utakmice izbornici Tucak i Savić zagrle. Je li tužno da se divimo stvarima koje bi zapravo trebale biti normalne? 

Nacionalizmom se i u Srbiji i u Hrvatskoj bave samo oni koji nisu sposobni kvalitetno obavljati ono što bi trebali raditi, zbog čega su izabrani i postavljeni na neke funkcije, pa zbog toga što su nesposobni u svojim profesijama posežu za nacionalizmom i udaraju po najnižim strastima kako bi trovali narod. Kako politika u svim zemljama bivše Jugoslavije nema što ponuditi narodu, bolji život i dobar standard, onda nude samo nacionalizam, a to je tužno. Nas sportaše, pogotovo nas koji smo među najboljima u svijetu, ta priča ne zanima i ne bi nas trebala zanimati. Naš jedini interes je sport, a s Hrvatskom imamo fantastično sportsko rivalstvo i na to sam ponosan.

Izbornik Savić u Koreju je poveo praktički B sastav. Cijela udarna momčad osim Mandića je na odmoru. Kako je došlo do te odluke? Sa sportske strane, je li u redu žrtvovati jedno SP?

Odluku da nas nekoliko starijih ne putuje u Koreju, da se odmorimo, donio je izbornik Dejan Savić. Nekolicina nas je u kadru reprezentacije već 15 godina. Osobno, odradio sam sve pripreme i svaki turnir od 2005. Nijedno ljeto nisam preskočio i mislim da je ovo dobra odluka, da se malo predahne pred najvažniju godinu u olimpijskom ciklusu kako bismo u Tokio otišli željni i motivirani da uzmemo zlato. To je glavni razlog zašto smo dobili predah ovog ljeta. Pitate me vrijedi li žrtvovati jedno svjetsko prvenstvo? Nije ovdje ništa žrtvovano. Poslali smo dobru reprezentaciju, a ti momci su budućnost ne samo srpskog nego i svjetskog vaterpola. Igrači koji su dobili predah u karijeri imaju po dva zlata na svjetskim prvenstvima, jedno srebro i broncu iz Budimpešte od prije dvije godine. Život nam se neće promijeniti zbog jednog propuštenog natjecanja, a momcima koji su sad dobili priliku ovaj turnir će značiti puno u karijeri.

Rukometaši tvrde da ih ubija hiperinflacija natjecanja u rukometu. Je li slično i u vaterpolu?

Jedan od razloga ovog predaha je i taj prekrcani kalendar. Ubija nas to. Čelnici FINA-e i LEN-a se ponašaju bezobzirno, kao da nismo ljudi, nego strojevi. Ne postoji ni minimum empatije prema igračima. Obje organizacije se preko leđa nas igrača međusobno prepiru i rade kalendar natjecanja, a da nikoga od njih zanima što na sve to imamo reći mi koji smo u bazenu. Takve brutalne kalendare rade ljudi koji spavaju u hotelima od pet zvjezdica i za to dobivaju dnevnice. Nikad nitko od njih nije ni pomislio vidjeti što imamo mi reći i da se pokušamo dogovoriti kako bismo pronašli najbolje rješenje pa da svi igrači na turnir dođu maksimalno spremni kako bi pružili najbolje što mogu i znaju. Svi sportovi su po tom pitanju napravili neki pomak, jedino se u vaterpolu dogodilo da je sad kalendar još gori nego što je bio prije 15 godina. Najgore je to što nisam siguran da će se bilo što promijeniti na bolje.

Hrvatska za finale igra protiv Španjolske. Kako vidite taj susret? Tko je po Vama favorit i za koga navijate sad kad na turniru više nema Srbije?

Hrvatska je sigurno bolja i kvalitetnija od Španjolske. Bilo bi ogromno iznenađenje da Hrvatska ne uđe u finale, ali u sportu su iznenađenja moguća. Španjolska je podigla nivo igre u odnosu na nastup u grupi, dok se Hrvatska nakon furioznog otvaranja turnira namučila protiv Njemačke. Španjolci su nezgodni, ali vjerujem da je Hrvatska bolja i da će doći u priliku da brani zlato iz Budimpešte. Ono što je sigurno, to je da ćemo u oba polufinala moći uživati u pravom vaterpolu. Italija i Mađarska su također vrhunske reprezentacije i ne sumnjam da ćemo u oba polufinala svjedočiti vaterpolo spektaklu. Navijat ću za Mađare. Svaki put kad Srbija ne igra, navijam za njih jer nijedna nacija na svijetu ne uživa u vaterpolu kao oni.

Igor Milanović je jednom rekao da vaterpolo mora pod hitno promijeniti pravila i postati atraktivniji za gledatelje jer ovako ono što se događa u bazenu ne razumiju ni igrači ni treneri. Što Vi kažete? 

Nova pravila koja su na ovom turniru stupila na snagu su dobra, dodatno će ubrzati igru. Bude li se nagrađivala kretnja te bude li se sankcioniralo svako držanje igrača u kretnji bez lopte, to će spasiti vaterpolo i ovaj sport tu bi, uvjeren sam, dobio na popularnosti i kvaliteti. Situacije u kojima obrambeni igrač drži dvije ruke na napadaču u fazi presinga bio je najgori dio vaterpola i s uvođenjem novih pravila siguran sam da bi se dobilo na popularnosti i zanimljivosti. Vaterpolo je jedini sport uz nogomet u kojem se velika natjecanja igraju u lipnju i srpnju. Tu nemamo konkurenciju i bilo bi sjajno kad bi više vaterpolo utakmica bilo televizijski popraćeno kako bi se ovaj divan sport još više približio gledateljima. Također bih volio da se utakmice više igraju na otvorenim bazenima nego u zatvorenim. Vidjeli ste finale Svjetske lige između Hrvatske i Srbije na Tašmajdanu. Bio je to pravi doživljaj i mislim da bi za sve bilo bolje i klupsku sezone koncentrirati tijekom ljeta kako bi se puno više utakmica igralo na otvorenom.

Dubrovnik je grad vaterpola, "najvaterpolskiji" grad na svijetu, a malo ljudi zna da ste i Vi rođeni u Dubrovniku. 

Istina je da sam rođen u Dubrovniku, "najvaterpolskijem" gradu na svijetu. Dodao bih kako je na potezu od Dubrovnika do Kotora, a to je stotinjak kilometara, rođeno toliko svjetskih klasa u vaterpolu da je to fenomen koji je teško objasniti. U Dubrovniku sam rođen, ali to je jedino što me veže za Dubrovnik. Naime, koncem osamdesetih u Herceg Novom nije bilo rodilišta i postojale su samo dvije mogućnosti: ili otići u Kotor ili Dubrovnik. Dubrovnik je bio bliži, a i inače smo više gravitirali Dubrovniku nego Kotoru, tako da sam, eto, rođen u gradu u kojem je vaterpolo više od sporta.