SIN LEGENDARNOG Zinedinea Zidanea, Luca, bit će jedan od trojice vratara reprezentacije Alžira na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Time je ispunio svoju dugogodišnju želju da predstavlja zemlju iz koje potječu njegovi djed i baka s očeve strane, Smaïl i Malika.

Obitelj Zidane tako će postati peti par oca i sina koji su nastupili na Svjetskom prvenstvu za dvije različite reprezentacije, ne računajući slučajeve igrača iz bivših ili podijeljenih država, poput Vladimíra Weissa oca, koji je 1990. igrao za Čehoslovačku, i sina, koji je 2010. nastupio za Slovačku.

Od Brazila do Španjolske: Slučaj Thiaga Alcantare

Među poznatijim primjerima je i Thiago Alcantara, sin Mazinha, koji je s Brazilom nastupao na svjetskim prvenstvima 1990. i 1994. godine. Thiago je rođen u Italiji dok je njegov otac igrao za Lecce, no nogometno se vezao za Španjolsku. S 14 godina pristupio je Barceloninoj školi nogometa, prošao sve uzrasne kategorije španjolske reprezentacije te je za "Furiju" zaigrao na Svjetskom prvenstvu 2018. godine.

Rođen na moru, igrao za Francusku

Jedna od najneobičnijih priča je ona obitelji Mavuba. Mafuila Mavuba bio je član zloglasne reprezentacije Zaira, s brojem 18, na Svjetskom prvenstvu 1974. godine, iako na turniru u Njemačkoj nije zaigrao. Deset godina kasnije, bježeći od građanskog rata, sa svojom trudnom suprugom Therèse ukrcao se na brod koji je pod filipinskom zastavom plovio prema Marseilleu.

Njihov sin Rio, bivši veznjak Lillea i Bordeauxa, rođen je 8. ožujka 1984. na brodu, negdje u Atlantskom oceanu. U njegovoj putovnici stoga stoji "né en mer" - rođen na moru. Rio je kasnije postao francuski reprezentativac i bio je dio momčadi na Svjetskom prvenstvu 2014., gdje je nosio dres s brojem 12.

Bijeg od rata i nova domovina u Meksiku

Povijesne okolnosti oblikovale su sudbine Luisa Regueira Pagole i Martíja Ventolràa Forta. Obojica su igrala za Španjolsku na Svjetskom prvenstvu 1934., no nakon izbijanja Španjolskog građanskog rata 1936. godine emigrirali su u Meksiko. Regueiro, koji je bio republikanskih uvjerenja, ostao je u Meksiku nakon turneje s baskijskom selekcijom Club Deportivo Euzkadi te je karijeru završio u Club Américi.

Ventolrà je pak odluku donio nakon turneje s Barcelonom. U luci Veracruz, neposredno prije povratka u Europu, predomislio se i odlučio nastaviti igrati u Americi. Godinama kasnije, njihovi sinovi, Luis Regueiro Urquiola i José Vantolrà Rangel, pozvani su u reprezentaciju Meksika za svjetska prvenstva 1966. i 1970. godine.