Foto: Radio Mrežnica

DVADESET i jedna godina, 150 metaka u tijelima 13 ratnih zarobljenika, šest suđenja, tri oslobađajuće presude, jedna osuđujuća. Sve to za četiri godine zatvora.

> Mihajlu Hrastovu za ubojstvo 13 razoružanih vojnika u Karlovcu samo četiri godine zatvora

Slučaj Mihajla Hrastova, bivšeg MUP-ova specijalca, koji je 21. rujna 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu pobio rezerviste JNA, godinama je bio i nažalost ostao velika mrlja na ionako okaljanom obrazu hrvatskog pravosuđa.

Triput oslobođen

Županijski sud u Karlovcu tri puta je Hrastova oslobađao krivnje, jednom je to zbog proceduralne greške učinio Ustavni sud, da bi danas Vrhovni sud donio presudu koja opasno smrdi na kompromis: ratni zločinac je ipak osuđen, ali na minornu kaznu. Dovoljnu da ne mora odmah ići u zatvor, te sasvim prikladnu s obzirom da je više od polovine kazne već odslužio u pritvoru na prethodnom suđenju.

Krivnja Mihajla Hrastova nedvojbeno je utvrđena.

On je doista pobio goloruke rezerviste JNA na Koranskom mostu, nije to učinio u nužnoj obrani, učinio je to rafalnom paljbom, ali sve to ipak nije bilo dovoljno za kaznu veću od četiri godine zatvora.

Karlovački heroj

Začudo, među olakotnim okolnostima Vrhovni sud spomenuo je njegovo nekažnjavanje, sudjelovanje u Domovinskom ratu, PTSP i maloljetno dijete, ali ne i činjenicu da je Hrastov dobitnik počasne nagrade Grada Karlovca. Sve ove godine one je uživao status istinskog ratnog heroja tog grada i nije bilo nikakve šanse da on bude osuđen pred karlovačkim sudom. Pa ipak, suđenje punih osamnaest godina nije prebačeno u drugi grad.

A onda, kad ga je Vrhovni sud 2009. godine napokon osudio na sedam godina zatvora, Ustavni sud je poništio presudu zbog proceduralnih razloga i Hrastova pustio iz pritvora. Da bi današnja presuda bila gotovo prepolovljena.

Za 150 metaka pronađenih u tijelima 13 nenaoružanih zarobljenika.

Cijena hrvatskog ratnog zločina

To je očito cijena hrvatskog ratnog zločina. Zločina koji ni nakon dva desetljeća nije ispran sa savjesti Domovinskog rata. Zajedno sa smaknućem obitelji Zec, s ubojstvima staraca u Gruborima i Varivodama, s likvidacijama civila u Sisku i drugim slučajevima koji još uvijek nemaju sudski epilog.

Ili je taj epilog, kao u ovom slučaju, naprosto sramotan.

Je li štitio druge krivce?

Nevladine udruge koje su godinama pratile ovu pravosudnu sagu tvrde kako Hrastov možda nije jedini krivac za ova ubojstva, s obzirom da su neki svjedoci u istrazi spomenuli kako su u pratnji zarobljenika bila tri hrvatska policajca, dok su vještaci u leševima pronašli više metaka nego što ih je Hrastov imao u strojnici.

Ali sada već davne 1992. godine optužen je bio samo Hrastov. I neki su skloni višestruko oslobađanje tumačiti kao kompenzaciju za njegovu šutnju i solidarno žrtvovanje.

Tarifa po ubijenom

Ta kompenzacija sada je (privremeno) okončana kompromisnom presudom Vrhovnog suda. Četiri godine zatvora, s već odslužene dvije i pol, koje praktički znače oslobađajuću presudu za policajca koji je hladnokrvno strijeljao trinaest nenaoružanih rezervista.

Ili, kako su to neki već izračunali, 112 dana po svakom ubijenom čovjeku.

Ali čak ni to nije konačna presuda, jer slijedi nova žalba i nova mogućnost da ubojica bude ponovno oslobođen. A pravosuđe opet osramoćeno.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje