KUNA je u Hrvatsku uvedena 30. svibnja 1994. godine, kada je zamijenila hrvatski dinar koji je bio službena valuta od isključenja iz Jugoslavenskog monetarnog sustava, a ušao je u optjecaj 23. prosinca 1991.

Hrvatski je dinar trebao, baš kao i euro, biti uveden 1. siječnja, a građani su trebali imati točno 5 dana da zamijene sve svoje jugoslavenske dinare u hrvatske. No u zadnji čas je donesena odluka da se u zamjenu za građane kreće prije Božića kako bi ga mijenjati mogli i građani koji rade u inozemstvu.

Mediji su u to vrijeme pratili i uvođenje hrvatskog dinara, a i kune nakon njega, iako u mnogo manjoj mjeri nego što je to danas. Kada je hrvatski dinar stizao u Hrvatsku iz Švedske, gdje se tiskao, pratio se put novog novca. Naslovnice novina tada su imale i prigodne naslove: "Hrvatski dinar stigao iz Švedske." Kada se išlo u redizajn dinara, nacionalne su novine čak radile reportažu iz male tiskare u Čakovcu, gdje je novi novac trebao biti tiskan.

Tuđman o kuni

Kuna se najprije trebala zvati kruna i trebala je biti podijeljena na tri banice. No od toga se na kraju odustalo i odluka je pala na kunu, s obzirom na to da je krzno kune u hrvatskoj povijesti bilo najrasprostranjenije platežno sredstvo.

"Kuna je bila platežno sredstvo od davnina u hrvatskim zemljama od Slavonije do Istre. Njezino krzno bilo je platežno sredstvo i u drugim zemljama svijeta. Ali ne znamo ni jednu drugu zemlju koja bi obilježila kunu na taj način kako je obilježena u hrvatskoj povijesti. Naime, mi kunu imamo u povijesnom grbu povijesnog hrvatskog kraljevstva Slavonije", govorio je Tuđman kada je predstavljao novo ime hrvatskog novca na državnoj televiziji 1994. godine.

"Bez zapreka i u Dubrovniku i Slavoniji"

Kada se kuna prvi put pojavila i kada su građani morali zamijeniti svoje hrvatske dinare, na televiziji se budno pratio cijeli proces.

"Proces razmjene teče vrlo dobro, vrlo smireno, razmjena se obavlja u svim dijelovima Hrvatske, gotovo bez ikakvih zapreka, zastoja. To vrijedi podjednako za istočnu Slavoniju i Dubrovnik, a o drugim dijelovima da ne govorim", rekao je 1994. na HRT-u prvi guverner Narodne banke Hrvatske Ante Čičin-Šain.

"Ovaj veliki dan za Hrvatsku dočekali smo zahvaljujući rezultatima mudre i principijelne gospodarske politike Hrvatske. Taj je čin također dokaz čvrstog i jasnog opredjeljenja naše zemlje za miroljubivu politiku i politiku gospodarskog preporoda, temeljenu na svestranom uključivanju Hrvatske u suvremene europske i svjetske gospodarske tokove. Međutim, ovome su najviše pridonijeli građani Hrvatske koji su na svojim leđima podnijeli najveći teret rata i stabilizacije i koji su i dalje spremni dati sve od sebe za slobodu, izgradnju i prosperitet svoje domovine", rekao je 1994. guverner NBH-a Pero Jurković.

"Kuna kao sredstvo daljnjeg razvitka"

"Posebnu zahvalnost dugujemo vama, gospodine predsjedniče, koji ste nam u svakom trenutku pružili savjete i podršku da ustrajemo na ovom poslu. Neka našu kunu i lipu uz Božju pomoć prati sreća i mirno more, na njenom putu u društvo stabilnih i svjetski priznatih valuta", dodao je.

"U sva vremena i u svim zemljama, uvođenje nacionalne valute imalo je veliko značenje, u moralno-političkom, psihološkom smislu, pa prema tome i gospodarskom. Ja sam siguran da će u tom pogledu imati i uvođenje naše valute, kune i lipe. Hrvatski narod je to zaslužio. Hrvatski narod je dao prilog, učinio i u političkom i gospodarskom i ratnom smislu. Hrvatski narod ima u svojim rukama i svoju valutu kao sredstvo daljnjeg razvitka", poručio je Tuđman u to vrijeme.