Ilustracija: HTV

KATOLIČKOG svećenika i teologa Adalberta Rebića upitali smo za stav o novom prijedlogu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji bi dopustio zamrzavanje zametaka. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:

Razumijemo sve one bračne drugove koji ne mogu dobiti djecu prirodnim putem, a toliko ih žele. Takvi poduzimaju sve što im je na raspolaganju. Odlaze liječnicima na savjetovanje i na liječenje. Nekima se na taj način i uspije pomoći.

U novije vrijeme medicina je uspjela postići mogućnost da takvim osobama medicinski pomogne oplodnju djeteta. Taj je postupak vrlo složen i treba imati mnogo strpljivosti da se podnese sve te neugodne liječničke pothvate. Zakon koji je sada u Saboru vrlo je problematičan. On uključuje ne samo vrlo teške i bolne čine za ženu, pa i za muškarca, nego i omogućuje etički nedozvoljenu manipulaciju embrijima. Zakon zadovoljava želju neplodnih osoba da dobiju dijete, ali ne vodi računa o djeci i o pravima djece. Stječe se dojam kao da taj zakon ima u vidu samo neplodne osobe, a zanemaruje sudbinu embrija i sudbinu djece koja će se takvim postupkom roditi. Prvo, zamrzavanje embrija na kraće ili duže vrijeme, dijeljenje tih embrija onima koji ih budu poželjeli, a uništavanje drugih embrija koji ostanu, etički je nedopušteno. Što će biti s tim embrijima? Embrij predstavlja početak ljudskog života. A ljudski život treba poštivati od začeća pa do smrti.

Homoseksualne osobe koje žele dobiti i odgajati dijete ne želim komentirati, to je za mene jedva pojmljivo!
 
Vrlo je sporno i biranje embrija po njegovoj kakvoći (eugenetika): prihvaćati dobre, izgledne embrije a odbacivati loše ili neizgledne embrije. Tko to može odlučivati koji je embrij eugenetski izgledan, a koji nije? Ovaj postupak me podsjeća na neke pothvate koje su u prošlosti činili, dakako na drukčiji način, neki drugi ljudi sa željom da stvore čistu rasu "nadčovjeka". Njih svijet danas jako osuđuje upravo zbog toga.

Na kraju, tu se uopće ne radi o liječenju neplodnosti, jer nakon što takvi dobiju dijete nisu izliječeni od neplodnosti, nego ako žele još jedno dijete moraju se opet podvrgnuti istom vrlo spornom medicinskom postupku. Pri tom nitko ne misli na djecu koja se iz takvog medicinski potpomognutog postupka rode. Ona će živjeti bez oca, neće osjetiti očinsku ljubav i brigu. A svatko želi imati sretno i sređeno djetinjstvo, imati svog oca i svoju majku, barem znati tko mu je otac. Prema spomenutom Zakonu svatko ima pravo saznati tko mu je biološki otac. Onda će, pretpostavimo, jednoga dana, kad sazna tko mu je biološki otac, pokucati na njegova vrata i reći mu: "Gospodine, vi ste moj biološki otac!" Je li predlagateljima tog zakona jasno što će doživjeti ta djeca i njihovi biološki očevi? Treba imati razumijevanja za takve nesretne ljude koji ne mogu prirodnim putem imati djecu, ali ima na kraju u svemu i nekih granica.

Homoseksualne osobe koje na svaki način žele pa i na način MPO dobiti i odgajati dijete ne želim komentirati. To je za mene nešto jedva pojmljivo!