Foto: Arhiva

SUĐENJE za aferu Wessels primaklo se klimaksu. U protekla dva dana sudac Zoran Kežić saslušao je Normana Douglasa Thomasa, vlasnika tvrtke McArthur i Reina Amelsa, Wesselsovog direktora, koji je pogađao posao u Brodosplitu. 

Bajić se nije pokolebao ni kada se ustanovilo da vlasnik McArthura postoji

Državno odvjetništvo isprva je bilo uvjereno da Douglas Thomas uopće ne postoji nego da je McArthur fantomska tvrtka preko koje je isparilo 4,7 milijuna dolara iz splitskog škvera. No, tijekom istrage suca Nevena Cambija utvrdilo se da čovjek postoji i da o cijelom poslu ima nekakvu suvislu priču. Ipak, unatoč tome, Bajić je optužnicu ipak digao.  

Wessels je pogodio četiri tankera u Brodosplitu, a o detaljima posla danas je vrlo opširno svjedočio Amels.

4,7 milijuna dolara koji su iz Brodosplita isplaćeni u Austriju preko Cipra na McArhturov račun kojim je raspolagao prvooptuženi Drago Maček, broker Iceberga, predstavljaju novac koji se platio za intelektualnu uslugu, tj. izradu "training ship" koncepta za izobrazbu mladih kadeta. Platilo se milijun po brodu plus 700 tisuća dolara provizije.

Afera je pukla u ožujku 2006. godine kada je Austrija od Hrvatske zatražila provjeru sumnjive transakcije u Grazu. Bajić je istragu zatražio točno godinu dana kasnije, a nakon više godina istrage konačno je i dignuta optužnica, koja je iznenadila pravne stručnjake.

Tko zapravo daje ponudu, škver ili brodovlasnik?

Ako je htio dokazati Fimi mediju prije Fimi medije, Bajić je napravio loš posao. Svima se činilo da bi istraga trebala biti usmjerena ka tome, no Državno odvjetništvo skoncentriralo se na loše pogađanje posla i neuobičajenosti u odnosima brodograditelja i brodovlasnika. Bilo je to, podsjetimo, vrijeme kada se glavni državni odvjetnik još nije mogao razmahati punom snagom. 

Premda je obrana upozoravala da ponudu za gradnju daje škver, a ne brodovlasnik, u optužnici se navodi kako je Brodosplit prihvatio posao s Wesselsom, iako su imali bolje ponude od Scorpia i Marinvesta. Problem je samo što to u istrazi nije utvrđeno, a prema stajalištu braniteljice Ankice Luetić to i nije bilo moguće s obzirom na to tko daje ponudu.

Wesselsov direktor: Pobočna pisma uobičajena su stvar u brodogradnji

Amels je danas naveo kako je u brodogradnji i brodarstvu već punih 30 godina te da je ugovorio gradnju preko 200 brodova. Pobočna pisma, oko kojih se u splitskom škveru diglo toliko prašine jer reguliraju naknadnu isplatu 4,7 milijuna dolara van osnovnog ugovora, sasvim su uobičajena stvar u brodogradnji i redovito se pojavljuju, naveo je Amels.

Pojasnio je detalje pregovora te kako su se za training ship concept odlučilo jer su primijetili sve veći nedostatak časničkog kadra. Po procjenama će 2015. godine nedostajati čak 10 do 15 tisuća časnika, kazao je Amels.

"Zato je naša ideja bila da uz prijevoz nafte imamo i obuku kadeta. U Japanu, Koreji i Kini nisu imali tehnoloških mogućnosti za provedbu takvog koncepta. Takvo što u svijetu ne postoji", naveo je Amels. Dodao je i kako mu je Maček bio bitan jer je hrvatskoj strani pojašnjavao što treba napraviti.

Dobar posao u Splitu

Unatoč krizi i kolapsu tržišta, brodovi nisu otkazani. Amels je kazao kako je posao sa splitskim škverom bio među najboljim ikada pogođenim.

"Za koga najbolji?", zanimalo je suca Kežića.

Amels kao da je shvatio da je malo pretjerao sa samohvalom pa se zauzdao i diplomtaski odgovorio kako je posao bio dobar i za Wesselsa, ali i za škver koji se zaštitio od promijene cijene čelika i valute.

Amels je pojasnio i kako je oprema za školovanje kadeta ugrađena na tek dva posljednja broda iz serije. "U pregovorima je bilo nekoliko opcija. Prva ponuda je bila 20 milijuna dolara za opremu na sva četiri broda, no to nam je bilo preskupo pa smo pogodili po 1,5 milijun eura po brodu", kazao je Amels.

Koncept tajna, a Korejci ga drže na internetu?

Tužiteljicu Marinu Matušan zanimalo je zašto na izradi projekta training ship koncepta bili angažirani Wesselsovi stručnjaci već su se platili hrvatski konzultanti, što ih je na koncu dovelo na optuženičku klupu zajedno s Mačekom i direktorima Brodosplita Goranom Vukasovićem i Antom Luetićem.

"Oni su kod nas na plaći pa im se nije trebalo plaćati posebno", imao je Amels spreman odgovor.

"Kako to da ste se baš odlučili za njih", nije odustajala Matušan.

"Trebao nam je netko blizak brodogradilištu", uzvratio je Amels.

Onda je Matušan izvukla adut iz rukava: "Kazali ste da je vaš koncept bio tajna. Znate li da brodogradilište u Koreji ima taj koncept objavljen na internetu?"

"Nije mi poznato", nije se odviše uzbudio Wesselsov direktor.

Što je u aferi Wessels software, a što hardware?

"Po pobočnom pismu kupcu se trebalo vratiti 4 miilijuna dolara, a po vašem iskazu iz istrage 20 milijuna dolara. Kako ste mislili namiriti tu razliku", upitala je tužiteljica.

Odmah je reagirala odvjetnica Luetić te prigovorila pitanju: "Insinuira se da je iznos iz pobočnog pisma cijena ugovora training ship koncepta, a svjedok je rekao da je to izrada studije, što se ne može povezivati."

4 pa 20, onda 3 milijuna. Sudac Kežić zatražio je da mu Amels pojasni.

"To je makar lako. 4 milijuna dolara bio je software, troškovi razvoja studije, a ovo ostalo hardware, dakle, troškovi ugradnje na brodove", kazao je Amels, ali suca Kežića nije zadovoljio informatičkim terminima. Ono što se Wesselsovom direktoru isprva činilo lako, ispalo je poprilično teško i komplicirano.

"Problem je što ste suče dozvolili tužiteljici da postavlja nesuvisla pitanja", ubacio se Anto Nobilo, odvjetnik prvooptuženog Mačeka.

"Odvjetnik Nobilo trebao bi znati svoju poziciju", revanširala se Matušan.

Tužiteljica Matušan digla sudnicu na noge

Iduće pitanje diglo je sudnicu na noge. Skočili su redom i branitelji i optuženici nakon što je Matušan zatražila da joj Amels objasni razliku između 1,5 milijuna dolara blokiranih na računu banke u Grazu, što je dio tranše od 4,7 milijuna dolara za izradu koncepta, te 3 milijuna eura, koliko je potrošeno za implementaciju programa, odnosno, ugradnju dodatne opreme, palube i ostalog. Pitanje nije ni ušlo u zapisnik.

Neki od optuženika požalili su se i Indexu nakon rasprave. Nije im jasno kako tužiteljica i nakon toliko godina istrage brka osnovne pojmove.

Burna reakcija nije, međutim, zbunila Matušan, već je još malo izroštiljala Amelsa: "Rekli ste u istrazi da je banka bila upoznata s pobočnim pismima, a oni kažu da nisu.

Amels se malo smeo, no na kraju je zaključio kako kod prve tranše kredita u Bremer Landesbanci nisu znali o pismima, ali su poslije sve doznali.

Suđenje će se nastaviti 5. rujna. Tužiteljica Matušan traži da se video linkom ispita brodovlasnik Reinhard Wessels, koji do dana današnjeg nije saslušan. Obrana drži da to sadržajno neće donijeti ništa novog jer je u Split došao potpisati ugovor, dok je sve detalje posla vodio Amels.

Što je bilo u kuverti?

Zanimljiv je bio idući prijedlog tužilaštva. Poziv za svjedočenje Šimi Luketinu, direktoru propale Credo banke i braći Slavenu i Jozi Žužulu iz Skladgradnje, kooperanata splitskog škvera. Luketin je, naime, nedavno tužilaštvu dao izjavu kako su se u banci jednog dana pojavili Maček i Žužuli. Na čuvanje mu je na mjesec dana predana kuverta. Sadržaj ne zna. Kuvertu nije otvarao nego ju je vratio Mačeku.

Obrani nije najjasnije što Matušan kani s kuvertom i predloženim svjedocima.