Akademik Stamać: Čitajte, zanimljivo je!

Akademik Stamać: Čitajte, zanimljivo je!

Screenshot: NG Buntovnici/YouTube

ČITAJTE, zanimljivo je, poručio je akademik Ante Stamać u srijedu s tematske tribine Društva hrvatskih književnika (DHK) o Biblioteci "Stoljeća hrvatske književnosti" (SHK) Matice hrvatske i time pozvao, kako je rekao, "narod koji danas ne čita" da promijeni tu lošu naviku.

Tematska tribina priređena je u povodu izlaska prve i druge knjige Izabranih djela Augusta Cesarca kako bi se podsjetilo na važnost te Matičine biblioteke koju, podsjetio je Stamać, uređuju četvorica akademika - Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Tonko Maroević i on (Stamać), te dvojica istaknutih profesora Josip Lisac i Nedjeljko Mihanović.

Stajalište kako se doista radi o važnoj biblioteci, Stamać je potkrijepio primjerom prošlogodišnjega obilježavanja stotinu godina od smrti Antuna Gustava Matoša kada su priređeni brojni skupovi u čast toga velikana hrvatske književnosti, ali, istaknuo je, stvarni hommage Matošu su četiri knjige njegovih sabranih djela objavljene u Biblioteci SHK, a priredio ih je pokojni akademik Miroslav Šicel.

Bez prepotencije

Stamać je ukazao, uz ogradu da ne želi biti prepotentan, i na to, da bi hrvatski pisci "trebali čitati hrvatske jezikoslovce jer su im rečenice dosta 'iskidane', što se onda pak zove postmoderna i rodno oslobađanje, a takav duh ne može prihvatiti biblioteku kao što je ova". Kao primjer nerazumijevanja i omalovažavanja potrebe čitanja hrvatskih književnika i jezikoslovaca spomenuo je i "slučaj jedne njegove bivše učenice koja je rekla da danas učenici ne trebaju čitati epski spjev 'Smrt Smail-age Čengića' Ivana Mažuranića", koji je pak, ustvrdio je, "u temelju hrvatske poezije 19. stoljeća".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, osvrnuo se na filološke probleme s kojima se susreću priređivači te biblioteke koja, ocijenio je, ne mora i ne sadrži kritička izdanja.

Jer, rekao je, 'Stoljeća' su namijenjena svim ljubiteljima knjige i moraju biti priređena tako da ih čitatelji mogu slijediti i u njima uživati. Probleme je objasnio, među ostalim, i na primjeru prvoga priređivačkog načela da se piščev jezik poštuje do najsitnijih pojedinosti, ali se prenosi u skladu s navikama suvremenoga primatelja, što znači u suvremenoj hrvatskoj abecedi i pravopisu. Pri tome, upozorio je Damjanović, moramo biti jako oprezni kako ne bismo, primjerice, promjenom interpunkcije, promijenili smisao. Dodao je kako je često spominjani primjer toga ono što se dogodilo s Matoševom pjesmom "Hrastovački nokturno" čiji zadnji stih glasi "Hajči Smiljček, hajči picek moj" što znači "Spava Smiljčica, spava pile moje", a vrlo poznati urednik je 1958. godine stavio zarez i ispred riječi 'Smiljček' i ispred 'picek' pa smo dobili značenje "Spavaj Smiljčico, spavaj pile moje". Od tada su, podsjetio je Damjanović, ostali priređivači nastavili slijediti urednika, a ne pjesnika. Taj nas primjer, istaknuo je Damjanović, upozorava da samo vrhunski stručnjaci mogu odrediti je li riječ o pravopisnoj konvenciji ili jezičnoj vrednoti.

Konceptualni nasljednik "Pet stoljeća hrvatske književnosti"

Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti pokrenuta je 1993. godine, a prvi svesci tiskani su u proljeće 1995. godine. Cijeli bi niz, podsjetio je Stamać, u više od tristo predviđenih svezaka trebao obuhvatiti književna djela u rasponu od prvih srednjovjekovnih spomenika do suvremene književnosti, a niz je zamišljen kao nasljednik koncepcijski sličnoga niza "Pet stoljeća hrvatske književnosti".

Pitanje iz publike zašto se sustavno smanjuje naklada knjiga objavljenih u Biblioteci SKH, bio je i povod Stamaćevom odgovoru - poruci da se promijeni činjenica što se malo čita, pa će i naklada biti veća.

Isječke iz Cesarčevih djela čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara