Foto: FAH

PREDSJEDNIČKE izbore je uz visok odaziv birača obilježio i vjerojatno rekordan broj nevažećih listića, što po ocjeni analitičara pokazuje da dio biračkog tijela ne podupire ni jednu od dviju političkih opcija.

Više od 60.000 nevažećih listića evidentiranih u drugom krugu predsjedničkih izbora pokazuje da dio građana u velikoj mjeri nije zadovoljan ni s jednom ni s drugom političkom opcijom, rekao je Hini profesor sa zagrebačkog Fakuleta političkih znanosti Zdravko Petak. Smatra da to pokazuje broj glasova koje je u prvom krugu osvojio trećerangirani kandidat Ivan Sinčić iz Živog zida.

No, Petak kaže kako treba reći da većina Sinčićevih birača nije postupila po njegovom naputku i precrtala oba kandidata u drugom krugu jer bi broj nevažećih listića bio puno veći s obzirom da je on u prvom krugu osvojio gotovo 300.000 glasova.

"To znači da je broj ljudi koji su poslušali Sinčića bio relativno malen", zaključio je Petak.

U odnosu na prvi krug u kojem je evidentirano 27.791 nevažeći glasački listić (1,56 posto), u drugom krugu taj se apsolutni broj povećao za više od dvostruko i iznosi 60.728 (2,69 posto).

Iako je u postocima veći broj nevažećih listića zabilježen na europskim izborima 2013. (5,07 posto) i godinu kasnije (3,06 posto), na posljednjim predsjedničkim izborima gledano u apsolutnim brojkama broj nevažećih listića bio je veći. Na izborima za Europski parlament 2013. kad je uveden novi, preferencijalni način glasovanja bilo su 39.572 nevažeća glasa, a 2014. 29.076 glasova, dok je na ovim izborima nevažećih listića 60.728.

Nevažeći listići pokazuju raspoloženje djela birača

Predstavnik GONG-a Dragan Zelić smatra da visoka brojka nevažećih listića treba biti jasna poruka političkim strankama da se same moraju mijenjati i da moraju mijenjati način vođenja politike. "Očito je da je dio birača nezadovoljan načinom vođenja politike i da je to prosvjed protiv protiv političkog establišmenta", zaključio je Zelić.

Zdravka Ćufar Šarić iz Državnog izbornog povjerenstva (DIP) kaže da još nije izvršena analiza postotka nevažećih listića u odnosu na prijašnje izbore, ali se čini da bi to mogao biti jedan od većih postotaka nevažećih glasačkih listića.

Iako smatra da visok odaziv birača možda opravdava relativno visok postotak nevažećih listića, Ćufar Šarić kaže da 60.000 nevažećih listića pokazuje određeno raspoloženje jednog djela biračkog tijela.

"Ovo nisu izbori na kojima građani nisu bili upućeni u način glasovanja, nije bio kompliciran listić zbog čega bi se birač mogao zbuniti, kao na izborima za europski parlament kad je uvedeno preferencijalno glasovanje", kazala je Ćufar Šarić.

DIP, po njezinim riječima ne zna što se nalazi na neispravnim listićima i zbog čega su proglašeni nevažećima jer ih to tijelo povlači s terena samo u slučaju provjere.

Ljevica izgubila velike gradove koje je dosad najčešće osvajala

Petak uočava da je predsjedničke izbore obilježio i gubitak velikih gradova koje je dosad najčešće osvajala ljevica.

Od 15 velikih gradova kandidat SDP-a Ivo Josipović dobio je njih pet - Zagreb, Rijeku, Pulu, Varaždin i Dubrovnik, dok je HDZ-ova kandidatkinja i izborna pobjednica Kolinda Grabar Kitartović osvojila 10 gradova - Split, Osijek, Zadar, Veliku Goricu, Slavonski Brod, Karlovac, Sisak, Šibenik, Bjelovar i područje Kaštela.

Petaku je zanimljiv iznimno veliki postotak koji je HDZ-ova kandidatkinja osvojila u Zagrebu iako je u tom gradu pobjedu odnio Josipović. "Ona je u Zagrebu prešla 48 posto. Od Franje Tuđmana HDZ nije dobivao tolike postotke u Zagrebu", kazao je Petak.

Jedan od razloga zbog kojeg je Josipović izgubio izbore je i taj što u Zagrebu nije pobijedio s dovoljnom razlikom. "To je ključna matrica jer Josipović u Zagrebu nije pobijedio s dovoljnom razlikom", zaključio je Petak.

Iako je izbore obilježila i visoka izlaznost birača, njih 2.258.801 (59,06 posto), Petak primjećuje da je ona ispod razine političke participacije 2000. kad je na predsjedničke izbore u drugom krugu izašlo 2.589.120 birača ili 60,88 posto.

Petak to smatra izrazom visokog političkog nepovjerenja u političke institucije koji je najvjerojatnije najviši u Europi. To pokazuje da je povjerenje u politički ustanove relativno nisko i treba vidjeti hoće li se išta promjeniti na parlamentarnim izborima.