Foto:deseti-korpus.com

PALJENJEM krijesa na trnjanskom nasipu, tradicijom oživljenom zahvaljujući Mladim antifašistkinjama Zagreba, jučer je simbolično obilježena 70. godišnjica oslobođenja glavnog grada. Pobjeda nad fašizmom svečano je proslavljena i u Starogradskoj vijećnici sa sudionicima NOB-a. S Media servisom neki od njih spremno su podijelili trajna sjećanja na vrijeme u kojem su pobijedile ideje slobode, jednakosti i tolerancije.

U jednoj od partizanskih jedinica koje su 8. svibnja 1945. skelom prešle Savu i prve ušle u Zagreb bio je i Franjo Svrtila. Sedamdeset godina kasnije neshvatljivi su mu pokušaji relativiziranja povijesti bez koje ne bi bilo slobodne Europe, kao ni Hrvatske. Nove generacije to moraju znati, upozorava ovaj član Saveza antifašista Hrvatske.

''Kad u jednom društvu dolazi do ovakve situacije onda nije dobro. Ljudi bi trebali razmišljati. Ja sam ateista, nisam vjeru birao, pa prema tome ni onaj drugi koji je pravoslavne, muslimanske vjere. Ljudi trebaju skupit glave i razmisliti. A ne da na ovaj način netko bira političke poene da bi zaveo druge. Vi mladi trebate trebate nešto napraviti. Kako ćete napraviti, tako ćete spavati. Na koncu, ljudi su kao ljudi, a teško je biti čovjek'', poručuje Svrtila.

''Ja sam Milan Surla, borac 6. ličke proleterske divizije Nikola Tesla. Od osnivanja do kraja rata sam bio u njoj. Naša divizija je bila jedna od monolitnih divizija. Od '41., '42. ratovala je po Lici i tim dijelovima Hrvatske, a poslije toga je dobila nalog da krene u Bosnu''.

Prisjeća se Surla svog partizanskog puta na kojem se u svibnju 1944. zatekao u Drvaru, u vrijeme njemačkog desanta i neuspjelog pokušaja zarobljavanja Tita. Rat je potrajao još godinu dana.

''Te desantne jedinice njemačke vojske smo uspjeli savladati i onda smo krenuli dalje. U Crnu Goru, gdje smo imali humani zadatak spasiti 1 059 ranjenika koje su saveznički avioni prebacili u Italiju. Kad smo to završili, dobili smo zadatak da krenemo za Srbiju''. Kao nekadašnjim borcima antihitlerovske koalicije, sudionicima pobjede nad velikim zlom, teško im padaju pojave neofašizma na području bivše države koje malo malo zazivaju atmosferu mržnje i straha, otvorenih prijetnji. Surla kao primjer izdvaja pokušaj rehabilitacije Draže Mihajlovića.

''Mi smo vanstranačka organizacija i zato imamo dobru suradnju sa svim boračkim organizacijama u bivšoj Jugoslaviji. Ne želimo se baviti politikom, ali bi rado sačuvali one ideale za koje smo se borili. To je naš jedini cilj. Zato nas vrijeđaju ovi novi pokušaji nekih povjesničara koji žele prekrajati povijest, njenu reviziju. Ne može to. Što je bilo, bilo je. Neka ostane kako je bilo, da se ti ideali poštuju. Jer su oni jedini pošteni'', zaključuje naš sugovornik.