Ilustracija: Wikipedia

BADNJAK je. Na taj dan, po tradiciji se uređuje kuća, a mnogi baš tada kite jelku.

Na splitskim Prokurativama danas je u tradicionalnoj manifestaciji „Splitu s ljubavlju“, koja se organizira devetu godinu na Badnjak, podijeljeno 5000 porcija bakalara.

Bakalar su mnoštvu okupljenih Splićana dijelili i gradonačelnik Ivo Baldasar, splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja, predsjednik Županijske skupštine Petroslav Sapunar te gradski i županijski vijećnici.

Gradonačelnik Baldasar primijetio je da je ove godine na bakalar došlo mnogo starijih građana te da je to znak kako u društvu, kako je rekao, "nešto ne štima". Župan Ževrnja rekao je da je dolazak mnogobrojnih građana pokazatelj da se gospodarska kriza u Hrvatskoj dodatno produbila.

U kratkom govoru gradonačelnik Baldasar i župan Ževrnja čestitali su nazočnima Božić i zaželjeli svako dobro u novoj godini.

Tradicionalnu manifestaciju „Splitu s ljubavlju“ zajedno financiraju grad i županija.

Ove je godine, rekli su kuhari, potrošeno 220 kilograma bakalara i 700 kilograma krumpira.

Bilogorci obavljaju posljednje pripreme pred Božić

Božićne pečenke kod bogatijih, race i guske kod siromašnijih, prhki i suhi kiflići, šape, salenjaci i paprenjaci i kod jednih i kod drugih. Spreman je na Badnjak svaki bilogorski stol. No, blagovat će se obilno tek na Božić. Dio je to tradicije koja se održala do danas, sve ostalo i u širem bjelovarskom kraju promijenilo se.

Umjesto grane bora u kutku kuće ili na stropnoj gredi da ne smeta, danas bor nikako manji od dva metra. Nekada ukrašen kinčom koji se od svete Barbare u krugu obitelji izrađivao od slame, pucanaca i 'oraja' oslikanih zlatnom bojom od peći, danas gotovim ukrasima za koje ne treba ništa do puno novca i brzog shoppinga. Sva sreća da i u našem kraju još ima ljudi kojima je održavanje tradicije svetinja.

"Hvaljen Isus i Marija. Na vijeke. Hvala Bogu došao nam opet Božić. Hvala Bogu da smo to dočekali i ove godine. Sinko, samo posloži onako kako treba da to bude nekako kako je to uvijek bilo".

U Velikom Trojstvu nije im teško svake godine prirediti bilogorske božićne običaje, onakve kakvim ih pamte naše majke i bake. Voditeljica Gordana Matunci i danas u svom domu peče kovrtanj, bilogorski svečarski kolač od finog dizanog tjesta s mlijekom, ukrašen pletenicama. Prenosi i kupi blagoslov i dobre želje, a načima se isključivo rukama i to tek na Novu godinu. Nakon Badnjeg dana, s dolaskom večeri u bilogorske se kuće unosila slama, vezivala u obliku križa, te stavljala na stol kojem je domaćin potom vezivao sve četiri noge.

"Djede, a što to vežeš?", pita unuk.
"Vežem svo zlo i nevolju, neka sve ide s naše zemlje, a sve dobro na našu zemlju i po našem dvorištu. Mojom rječju, božjom pomoći i blažene Djevice Marije. Amen", odgovorio je djed.

Slama pod stolom bila je raj za dječju igru, a kićenje božićne jelke pred odlazak na polnoćku posljednji posao koji se u kući radio. Na Božić se ne mete, niti se otvaraju prozori kako nazlobe ne bi ušle u kuću, a mlade djevojke lica bi trebala umivati vodom u kojoj je bila potopljena žarko crvena jabuka. Na božićno jutro selom je išao čestitar, položajnik.

"Hvaljen budi Isus i Marija u ovoj poštenoj kući. Na vijeke. Na tom mladom ljetu veseli i zdravi bili. Daj nam Bog", dio je običaja.

Na Božić se nekada nije išlo nikome, pa niti prvim susjedima niti najbližoj rodbini. A stari su Bilogorci u božićne dane zaobilazili i gostionice, kako u selu sljedeće godine ne bi bilo skitnica.