Bakić ima rješenje za dužnike: Građanima omogućiti vraćanje stanova, neka ih preuzmu mirovinski fondovi
Foto: Index/Shutterstock
GRAĐANI moraju moći vratiti nekretnine, koje bi se objedinile i sekuritizirale, pa bi to kupili mirovinci.
1. Prije godinu i pol dao sam uvjerljivo najbolje rješenje problema u CHF. Da se to napravilo, u ovom zadnjem potresu ne bi izgubio nitko: ni dužnici, ni banke, ni država.
Naime, poanta je da ne bi puno ljudi otišlo od svojih stanova, nego bi prijetnja odlaska natjerala banke da se počnu ponašati realno, natjecati u kamatnim stopama i aktivno štititi svoje klijente da ne dođu na tanak led. One bi u tom slučaju SIGURNO (ako su barem poluprofesionalne) već odavno kupile zaštitu i za ovakve slučajeve (zbog sebe naravno, da klijentima omoguće konverziju da ovi ne bi otišli).
Kao i svemu, sama mogućnost promjene tjera monopolistu ili onoga s vladajućom pozicijom da se ponaša bolje, tako je i u politici (smjenjivost znači da se privremeni monopolist na vlast mora ponašati bolje).
2. Evo sada i drugog prijedloga. Omogućiti SADA ponovo walk out, naime vraćanja ključeva od stana. Budući da je trend cijena stanova i dalje loš (a ovaj potres će ga još pokvariti), sada bi više ljudi vratilo ključeve stana (ali samo da im se maknu od svega ostaloga, svih ostalih osiguranja).
Pri čemu, kad bi građanin vratio stan, imao bi prednost pri unajmljivanju tog istog stana, ali sada po tržišnoj cijeni! Pa bi cijena najma bila manja od postojeće rate u svakom slučaju (a nekretnine ionako sve manje vrijede u ovoj zaostaloj i zatucanoj zemljici i, po mene, nema puno nade da se trend preokrene).
Za 3 mjeseca pogledati koliki je skup vraćenih stanova bankama. To se objedini i sekuritizira (izdaju se obveznice s time kao kolateralom). I to se uvali NAŠIM mirovinskim fondovima. To je puno bolje nego da im se prodaju obveznice za ceste.
Tako smo sanirali banke, a mirovinski fondovi su ionako postali kvazi-državni fondovi – preko 70% u državnim ‘junk’ obveznicama (ovo mislim da bi bio manji junk), i to tako jako povećano upravo kad je proračunu najviše trebao novac (pa recite da to nije politika, a onda se sjetite njihovih aktivnosti oko propalih tvrtki gdje ‘njihove’ banke imaju interese, pa se sjetite sinkrone akcije oko INA-e, pa se sjetite toga kako su zaobišli ulaganja u turističke dionice BAŠ kad su se strani vlasnici stali okrupnjivati u njima …).
Ujedno bismo smanjili % vlasništva stambenih nekretnina koji je perverzno visok (jedini Bugarska u EU ima sličan, ali kad se nama pribroje vikendice, uvjerljivo smo najveći). Dovelo bi se do mobilnosti radne snage i rušenju jedne destruktivne socijalističke zatucanosti: vlasništva nekretnina kao smisao života (čak i višegeneracijski: ‘Kad umrem, djeci ću bar ostaviti taj stan!’).
3. Paradoksalno, sami Švicarci imaju najmanji postotak vlasništva stambenih nekretnina u Europi! Mislim negdje oko 35% (vlasnici stanova su upravo banke, osiguranja, mirovinski fondovi i slično).
Drugo najmanje vlasništvo je u – Njemačkoj! (oko 50%).
Ovdje imate jedan stariji grafikon (mislim da su sada RH i Bugarska na samom vrhu): Nasljeđe socijalizma: Nekretnine i nezadovoljstvo životom.
4. Koliki su diletanti upravitelji mirovinskih fondova, možete vidjeti na primjeru Đure Đakovića, u kojem sam drugi najveći dioničar, i o njenu znam puno. Da se razumijemo meni jako odgovara da nisu upisali puno novih dionica po patetičnih 20 kuna i nas ostale razrijedili.
ALI, kao što znamo, ĐĐ je predstavnik naše industrije s velikim prilikama za najveće izvozne poslove ikada u Hrvatskoj. I oni po tim smiješnim cijenama svi ukupno upišu manje od 10 mil. kn?! A najveći među njima je samo na INGRI izgubio stotinjak. I sad recite da to nema veze s time da sam i ja, kao privatni investitor, bio izložen velikim pritiscima vladajućih stranaka oko glavnog direktora kojeg su oni tvrdo imenovali i još tvrđe branili, a na koncu su ga (jedva) smijenili udruženi predstavnici privatnih investitora i radnika?
Nenad Bakić / Eclectica
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati