Foto: Hina

NA SUĐENJU za ratni zločin u selu Grubori nakon Oluje svjedočio je umirovljeni general Ivan Čermak.

Čermak, koji je u vrijeme ubojstva šest srpskih civila u Gruborima nakon Oluje bio civilni zapovjednik zbornog mjesta Knin, svjedočio je da je informaciju o zločinu dobio od svojih časnika za vezu. Njih su, tvrdi, o tome obavijestili predstavnici UN-a koji su vidjeli paljevinu kuća. Njegovi ljudi su zatim otišli izvidjeti što se dogodilo i to su prijavili policiji u Kninu. Sa Željkom Sačićem i civilnom policijom potom je dogovoreno da se u Gruborima provede očevid. Čermak je na terenu u kamere zatim prenio ono što mu je rekao Sačić, da su civili stradali tijekom oružanog sukoba s paravojnim srpskim snagama.

"Ni danas ne znam što se točno dogodilo u Gruborima", rekao je Čermak koji se o tome kasnije nije raspitivao jer mu to, kaže, nije bilo u djelokrugu. Nakon njegovog svjedočenja obranu će iznijeti optuženi Frano Grlja i Božo Krajina.

Drljo i Krajina tvrde da nisu krivi za ratni zločin u Gruborima

Bivši pripadnici ATJ Lučko Frano Drljo i Božo Krajina danas su u svojim obranama odbacili optužbe da su odgovorni za ubojstva srpskih civila nakon akcije Oluja 1995. u zaseoku Grubori pored Knina.

"S ovim kaznenim postupkom se nosim gotovo pet godina i to mi je teže od bilo koje akcije iz rata", kazao je Drljo, koji je pristao odgovarati na pitanja tužiteljstva i suda, kako se ne bi mislilo da nešto skriva.

Ispričao je da su tijekom akcije možda prošli pored jedne ili dvije kuće, ali tvrdi da se ne sjeća da su prošli kroz Grubore, niti da su vidjeli ubijene civile i spaljene kuće. No, kazao je da je tijekom akcije čuo pucnje, dodavši da "tko kaže da nije čuo pucnjavu naprosto laže".

Dodao je također da su oni trebali osiguravati "Vlak slobode", ali su poslani na unsko-sansku prugu koja od 1991. nije u funkciji i kojom vlak nije prolazio, zbog čega smatra da se možda radilo o sabotaži.

Drljo tvrdi da specijalci nisu bili podijeljeni u grupe, te da je bila samo jedna skupina od tridesetak pripadnika ATJ Lučko kojom je zapovijedao Josip Čelić, koji je bio samo običan vojnik, bez obzira na to što je bio instruktor.

Za tvrdnje Čelića i Branka Balunovića da su postojale grupe, Drljo je rekao da oni to govore samo kako bi spasili sebe.

Ustvrdio je također da je karta sa smjerom kretanja njihove jedinice napravljena nakon akcije, odnosno da je lažirana. Tek poslije akcije doznao je da je Čelić napustio postrojbu, što smatra čistim dezerterstvom.

Drljo tvrdi da je 1997. ili 1998. pozvan u ATJ Lučko radi izrade lažnih izvješća o Gruborima, ali je on to odbio zbog čega su ga dva dana ispitivali haški istražitelji, koji su potom zaključili da su nova izvješća lažna.

Krajina je također ustvrdio da nije vidio Grubore i da u njegovoj blizini nije bilo borbenog djelovanja. Nakon akcije u prvom izvješću je napisao da se ništa nije dogodilo, ali nakon toga mu je u bazi zapovjednik jedinice Josip Turkalj naredio da mora napisati nova izvješća uz prijetnju da će dobiti otkaz.

Ustvrdio je kako je morao napisati lažno izvješće po diktatu Čelića u kojem je naveo da je tijekom akcije došlo do sukoba s neprijateljskom vojskom i da su bili u Gruborima.

Nastavak postupka zakazan je za 28. veljače, kad bi se u Gruborima trebalo provesti geodetsko vještačenje kako bi se utvrdila linija kretanja pripadnika ATJ Lučko i zona njihove odgovornosti. Tada bi trebala biti saslušana i dvojica svjedoka, od kojih je jedan našao mrtve civile.