Foto: AFP

ODLUKA argentinske predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner da nacionalizira najveću domaću naftnu kompaniju YPF izazvala je neviđene kontroverze u Argentini, ali i na relaciji Madrid - Buenos Aires.

Podsjetimo, Fernandez je prije dva dana konačno objavila kako će Argentina renacionalizirati kompaniju, i to na način da će dosadašnjem većinskom vlasniku, španjolskom Repsolu, naprosto smanjiti vlasnički udio s 57,4 na 6,5 posto. U trenucima kada je Fernandez uz podršku okupljenih pristaša objavljivala vijest na televiziji, njeni izaslanici su već bili u zgradama YPF-a s porukom španjolskim direktorima da imaju 15 minuta da zauvijek napuste svoje urede.

Evita 21. stoljeća

Ovaj potez možda i najbolje pokazuje politički smjer kojim je Fernandez odlučila krenuti, kada je u pitanju vođenje Argentine. U peronističkoj maniri odlučila je u Argentinu vratiti nacionalni zanos, pa makar i po cijenu da zbog toga stekne ponekog neprijatelja. Velik dio nacije s oduševljenjem je prihvatio njene poteze. List Cronica nazvao ju je "žena hrabrost", dok je mnoštvo okupljeno ispred njene rezidencije vikalo "Učinit ćemo sve" - isti onaj slogan koji je Fernandez koristila da opiše borbu svoje "nacionalne i narodne" vlade protiv medija i korporacija koje je prošlih godina optuživala da joj rade o glavi.

Renacionalizacija YPF-a samo se nadovezuje na oživljeni spor s Britancima oko Falklandskih otoka, ili Malvina kako ih zovu Argentinci. "Malvini su argentinski, baš kao i YPF", piše na plakatima diljem zemlje. "Ovim potezom se zaključuje pet stoljeća španjolske dominacije", kazao je jedan od njenih pristaša, prenosi Guardian.

Međutim, koliko god bi joj ovo buđenje nacionalnog zanosa moglo donijeti političkih poena kod kuće, toliko bi ih Fernandez mogla izgubiti na međunarodnoj pozornici. "Argentina se upravo upucala u nogu i to na vrlo ružan način. Zbog ovakvih stvari će joj biti onemogućen pristup na brojna tržišta, ali i kreditima. Šteta bi za Argentinu mogla biti nepopravljiva i ona će postati međunarodni izopćenik", kazao je španjolski ministar vanjskih poslova Jose Manuel Garcia-Margallo.

Oporba nikad ne spava

I domaća oporba je odmah iskoristila priliku za pokoji udarac ispod pojasa. "Ova odluka će samo pogoršati stvari, jer ona nije u interesu argentinskog naroda. Već dogodine ćemo biti u lošijoj situaciji no što smo danas", kazao je gradonačelnik Buenos Airesa Mauricio Macri - glavni konkurent na sljedećim predsjedničkim izborima. "Ovo pokazuje da ne postoji energetski plan. Kako da očekujemo od ljudi koji su zakuhali ovaj problem da ga sad riješe", kazao je članica oporbe Maria Eugenia Estenssoro.

U međuvremenu je i Repsol najavio kako će od Argentine tražiti odštetu od 10 milijardi dolara zbog "izgona" iz YPF-a. "Sve ovo se radi kako bi se zataškala i prikrila socijalna i ekonomska kriza u Argentini", kazao je šef Repsola Antonio Brufau.

Argentina je porušila sve postulate neoliberalne doktrine

Međutim, jasno je kako ova teza baš i ne pije vodu, već se njom pokušava baciti sjena na proces reverzije neuspješnih neoliberalnih politika, koji je Argentinu u samo deset godina od zemlje na koljenima doveo do statusa velesile južne hemisfere. Mjere štednje i divlja privatizacija, potaknute od strane MMF-a i Washingtona, zemlju su u periodu između 1998. i 2002. godine dovele u najgoru recesiju ikad, a naposljetku i do bankrota.

Argentina je potom počela raditi "sve suprotno" od politike devedesetih, i u samo devet godina njen je BDP narastao za 90 posto, razina siromaštva smanjena je za dvije trećine, a socijalna davanja su se utrostručila. Nije ni čudo da je Fernandez glatko reizabrana na prošlim izborima. Nacionalizacija energetskog sektora samo je odgovor, možda čak i zakašnjeli, na još jednu propalu neoliberalnu politiku devedesetih - privatizaciju naftnih i plinskih kompanija.

Repsol nije mogao pratiti ritam argentinske industrije

Argentina je imala jasne ekonomske razloge za ovaj čin, ne samo političke. YPF pod vodstvom Repsola naprosto nije proizvodio dovoljno da drži korak s rastućim potrebama zahuktale argentinske industrije. U zadnjih sedam godina, produkcija nafte u Argentini je čak pala za 20 posto, a upravo je YPF, odnosno Repsol, najodgovorniji za to.

Kako piše Guardian, to je i veliki makroekonomski problem za Argentinu, jer je zbog porasta cijene nafte na međunarodnom tržištu, pojačan uvoz energenata prošle godine doslovno izbrisao trgovinski suficit. A taj trgovinski suficit je ključan za stabilnost argentinskih platnih bilanci, jer je zemlji i dalje otežan pristup kapitalu na međunarodnom financijskom tržištu, iako je od bankrota prošlo već 11 godina.

I noga u (španjolsku) guzicu je korak naprijed

Stoga je još fascinantnija priča o argentinskom uspjehu zadnjih deset godina, jer se dogodio bez utjecaja dvaju faktora koje su "tutori sa Zapada" promovirali kao nužne - direktnih stranih investicija i zaduživanja na tržištu kapitala. Valja uzeti u obzir kako "oslanjanje na vlastite snage" nije argentinska izmišljotina, već svojevrsni trend u Južnoj Americi, koja doživljava (bolje reći osvaja) svoju drugu nezavisnost. Gotov sve zemlje, od Meksika preko Venecuele, Bolivije i Ekvadora sve jače igraju na kartu potrebe državne kontrole nad strateškim industrijskim granama.

Stoga se ovo "šutiranje" Repsola iz argentinske naftne kompanije može simbolično shvatiti kao politički čin kojim se jasno daje do znanja da zemlje Latinske Amerike više neće biti tretirane kao zemlje Trećeg svijeta, jer one to, zahvaljujući vlastitim zaslugama i resursima, više nisu.  Uostalom, Mao Ce-tung je davno kazao kako je i noga u guzicu korak naprijed.