Ispitanici iz cijelog svijeta prepoznali su potrebu za djelovanjem na kritičnim pitanjima kao što su vodstvo (86 %), zadržavanje i zapošljavanje (79 %) i dodatno osposobljavanje funkcije ljudskih potencijala (77 %). Istovremeno, mnogi su izrazili sumnju u sposobnost svojih timova da adekvatno odgovore na ova pitanja.

 

 

"Većina globalnih organizacija našla se pred izazovom kako se nositi s novim trendovima koji mijenjaju današnju radnu snagu.“ kaže Andreja Bekavac, viša konzultantica u Deloitteovom Odjelu poslovnog savjetovanja. „Imajući u vidu radikalne demografske i tehnološke promjene, primjena postojećih metoda na nove trendove u upravljanju ljudskim potencijalima neće dati željene rezultate. Poslovna organizacija 21. stoljeća je u svojoj naravi globalna, visoko povezana i zahtjevna. Ukoliko žele zadržati i razvijati odgovarajuće talente, organizacije, osobito voditelji ljudskih resursa, se trebaju kvalitetnije prilagoditi novonastalim uvjetima na tržištu.”

 

Ispitanici imaju dojam da je razvoj vođa na svim razinama glavni problem većine organizacija, no samo ih 13 posto vjeruje da su sposobni kvalitetno djelovati u smislu razvoja vodstva. Čak 66 posto ispitanika smatra da su njihove sposobnosti nedovoljne da iznjedre fokusirane programe vodstva za generaciju milenijalaca, a više od polovice (51 %) uglavnom sumnja u svoju sposobnost očuvanja konzistentnih programa nasljeđivanja.

 

Prema istraživanju, zadržavanje i zapošljavanje radnika drugi je glavni izazov. Više od trećine (38 %) rukovoditelja naglasilo je da se osjeća nemoćno u pogledu integracije društvenih programa i programa za zajednicu s korporativnim programima, kao i na području usklađivanja ciljeva radnika i tvrtki. Povrh toga, njih 40 posto navodi da njihove organizacije ne mogu pomoći radnicima ostvariti ravnotežu između osobnih potreba i rada.

 

Istraživanje je pokazalo da mnogim timovima za ljudske resurse nedostaju vještine potrebne za hvatanje u koštac s izazovima današnjeg globalnog poslovnog okružja obilježenog erodiranim tržištem rada, promjenom demografske strukture radne populacije, tehnološkim inovacijama i promjenom samog načina rada. Više od jedne trećine (34 %) ispitanika smatra da su njihovi programi razvoja ljudskih potencijala na razini prolazne ocjene ili čak ispod nje. Štoviše, manje od 8 posto voditelja ljudskih resursa smatra da njihovi timovi imaju vještine potrebne za rješavanje izazova današnjeg globalnog okruženja i kontinuirano osmišljavanje inovativnih programa koji će se pozitivno odraziti na poslovanje.

 

"Nedvojbeno je da strategije upravljanja ljudskim resursima postaju jedan od glavnih čimbenika rasta poslovanja“, naglasila je Bekavac "Deloitteovo istraživanje je ukazalo i na činjenicu da dodatno zalaganje više nije dovoljno. Tvrtke bi danas trebale prilikom upravljanja ljudskim potencijalima staviti naglasak na inovacije i promjenu ustaljenih načina rada. Kad svemu tome pridodate intenzitet dinamike kojom se mijenjaju tehnologije koje se koriste za upravljanje ljudskim resursima, poput cloud tehnologija te njihov utjecaj na privlačenje, zadržavanje i razvoj talenta, postaje jasno da je osposobljavanje timova za upravljanje ljudskim resursima definitivno najkritičnija misija današnjih organizacija.”

 

Osnovni trendovi utvrđeni u Deloitteovom izvješću mogu se podijeliti u tri glavne kategorije: privlačenje i zapošljavanje, vođenje i razvijanje te transformiranje i reinženjering funkcije ljudskih resursa.

 

 

Prenatrpani radnik: Prevelik broj informacija i stalna povezanost sa sustavom tvrtke, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, opterećuju radnike, potkopavaju njihovu produktivnost i smanjuju razinu angažiranosti. Više od trećine ispitanika uvrstilo je ovaj problem među pet glavnih prioriteta.

 

Društvene mreže: Unatoč tome što se većina ispitanih organizacija (62 %) u potrazi za radnom snagom oslanja na društvene mreže, kada je riječ o maksimalnoj iskorištenosti analitike u regrutiranju i popunjavanju radnih mjesta, više od polovice navodi da su tom segmentu slabi.

 

Zapošljavanje radnika 21. stoljeća: Radna će snaga do 2025. većinom biti sastavljena od pripadnika generacije milenijalaca, dok s druge strane 58 posto izvršnih rukovoditelja navodi da njihove tvrtke nisu spremne privući i zadržati ovu skupinu. Osim toga, naveli su zabrinutost zbog nedostatnih kapaciteta u osmišljavanju programa za mlađu, stariju i višegeneracijsku radnu snagu.

 

Od raznolikosti ka uključivanju: Gotovo sve organizacije promiču raznolikost, međutim većina ih ne zna koje prednosti raznolika radna snaga doista donosi poslovanju. Jedna trećina tvrtki uključenih u istraživanje navodi da je nespremna za ove izazove, a njih tek 20 posto tvrdi da su potpuno spremni.

 

 

Razvijanje vođa na svim razinama: 86 posto poslovnih rukovoditelja ocijenilo je vodstvo važnim pitanjem, no tek je njih 13 posto izjavilo da su u razvoju globalnih rukovoditelja izvrsni, što je najveći raskorak utvrđen u ispitivanju.

 

Redefiniranje učenja u poduzeću: Preko dvije trećine (70 %) izvršnih direktora smatra nove metode učenja, poput besplatnih tečajeva dostupnih putem Interneta ili mobilnog telefona, hitnim ili važnim, međutim, samo šest posto je izjavilo da su ovladali sadržajem i tehnologijama potrebnim za uspostavljanje on-line sustava učenja i poticanje svojih zaposlenika na učenje.

 

 

Ovladavanje gomilom podataka: Velika količina podataka zasigurno omogućuje odjelima za upravljanje ljudskim resursima informirano donošenje odluka o zaposlenicima, predviđanje uspješnosti radnika i napredno planiranje radne snage. S druge strane samo je sedam posto organizacija današnjice uvjereno u svoju sposobnost primjene podataka.

 

Utrka ka oblaku: Dvije trećine poslovnih rukovoditelja smatra da su tehnologije u upravljanju ljudskim resursima važne, pa ipak ih 56 posto izjavljuje da nemaju konačne planove u vezi sa sustavima za upravljanje ljudskim resursima.

 

"Trendovi u upravljanju ljudskim resursima u Hrvatskoj nedvojbeno slijede globalne trendove. “, naglasila je Bekavac "Kompanije više nego ikada osjećaju potrebu za prilagodbom i drugačijim pristupom svojem najvrijednijem resursu. Unatoč nepovoljnim ekonomskim prilikama koje ostavljaju vrlo malo prostora ulaganju u interne snage, ipak je primjetan pozitivan trend u razumijevanju važnosti strukturiranog pristupa ljudskim resursima prilagođenog novim kretanjima na tom području i zahtjevima generacije milenijalaca.“