Ilustracija: AFP

NA SUĐENJU Goranu Hadžiću danas je nastavljeno svjedočenje svjedoka tužiteljstva Veljka Džakule, bivšeg potpredsjednika vlade tzv. RSK, koji je potvrdio kako je Hadžić imenovao generale i naređivao napade na hrvatske snage, bio je protiv suživota Hrvata i Srba i smjenjivao one koji su pregovarali s hrvatskim vlastima.

"Hadžić 1992. nije bio ni za povratak Hrvata ni Srba, niti za bilo kakav suživot", rekao je Džakula, dodavši da je Hadžić javno zagovarao Vanceov plan, kojim je 1992. zaustavljen otvoreni rat u Hrvatskoj, ali ga nije bio spreman provesti. Prisjetio se kada ga je Hadžić pitao je li istina da zagovara suživot s Hrvatima.

"Rekao sam da to nije istina. Nisam bio hrabar pred njim to reći jer sam se bojao konzekvenci koje bi mogle nastupiti, a to se na kraju i dogodilo", rekao je Džakula.

Svjedok je potvrdio da je Hadžić zastupao tezu kako Hrvati genetski mrze Srbe i da srpsko i hrvatskoj stanovništvo treba preseliti prema tome "tko je gdje živio prije Drugog svjetskog rata". Džakula je izjavio da je nakon akcije hrvatskih snaga u Maslenici Hadžić naredio tenkovski napad na Novsku i Novu Gradišku.

"Pitao sam zapovjednika vojske generala Milu Novakovića zašto je izdao to naređenje. On mi je odgovorio da o tome sa mnom nema što razgovarati, jer mu je vrhovni zapovjednik Hadžić i da izvršava njegova naređenja. Potom sam nazvao Hadžića koji mi je rekao da se nalazimo u okruženju ustaških snaga koje će svakog trena napasti, iako sam od UNPROFOR-a i naših lokalnih zapovjednika čuo da nema opasnosti", rekao je Džakula.

Svjedočenje Džakule nastavlja se idućega tjedna.

"Do incidenta na Plitvicama Hadžić je bio tolerantan"

Džakula je jučer rekao da je u srpnju 1991. osobno primio prijetnju smrću od srpskog šefa policije u Pakracu Jove Vezmara "zbog pasiviziranja Srba u zapadnoj Slavoniji i zato što još nije došlo do rata", nakon koje se na dva tjedna sklonio u Srbiju. 

Na pitanje tužitelja kada je upoznao Gorana Hadžića Džakula je rekao je da je to bilo u svibnju 1990. godine kada je osnovan SDS u Slavoniji. "Otkako sam upoznao Hadžića, kad smo surađivali u SDS-u, bio je jako tolerantan", rekao je Džakula te dodao da se Hadžić promijenio nakon incidenta na Plitvicama potkraj ožujka 1991., kada je bio uhićen i pretučen. "Krajem lipnja 1991. našli smo se u Beogradu i on je rekao da je odlučio ići u rat jer ne vidi više normalan suživot", rekao je Džakula.

Antunović opisao mučenje

Prije Džakule svjedočio je Zlatko Antunović iz Erduta koji je ispričao kako je u njegovom mjestu, nakon napada JNA na Vodovod, posvuda bilo krvi, a osjećao se "smrad paljevine i smrti". Također je prepričao kako je bio zarobljen i mučen. Tukli su ga palicom po golim stopalima, tjerali da golim rukama pere zahode te često "usputno" mučili i udarali. "Rezali su mi kosu tupim nožem ili bajunetom", opisao je Antunović i dodao kako je tad imao kosu do pola leđa. Kako je imao tetovažu HDZ-a na ruci, naredili su mu da izbriše tu tetovažu pa je cigaretama palio kožu kako bi skinuo tetovažu, pod prijetnjom da će mu u suprotnom odrezati ruku.

Haški sud Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji.