Screenshot i video: Tomislav Brdjanović

OVO JE još jedna priča o tome kako hrvatske institucije "sjajno odrađuju" svoj posao. Još jedna priča o majci kojoj je suprug doslovno oteo dijete (koliko god neki tvrdili da je to nemoguće). A nadležne službe opet ne poduzimaju ništa i nabacuju se djetetom kao "lopticom" - jedni se nisu ni oglasili, drugi se "ne bave pojedinačnim slučajevima".

> Ministarstvo socijalne politike: Nismo nadležni za slučaj Sulimani, oštećena će pravdu morati potražiti na sudu

Sirijka Samah Sulimani u travnju 2007. godine udala se za hrvatskog državljanina koji je radio u Siriji, kao visokopozicionirani zaposlenik jedne hrvatske tvrtke. Da bi sklopili brak prema šerijatskom zakonu, on je čak prešao i na islam, svjedoči službena dokumentacija. U lipnju 2008. godine dobili su kćer. Tijekom godina bračne idile, Samah nije ni slutila da njen suprug zapravo vodi dvostruki život.

Nakon nekoliko zajedničkih godina Samah je saznala kako je njen suprug još od 1998. godine u braku sa Slovenkom, s kojom ima dvoje djece. Prema hrvatskim zakonima tako brak kojeg je sklopio sa Samah nije važeći, a on je počinio kazneno djelo bigamije. Iako ju je ta spoznaja šokirala, Samah mu je ipak odlučila dozvoliti da viđa njihovu zajedničku kćer.

Maltretirao je i prijetio joj, a potom je drogirao da bi joj oteo dijete: "Kćer više nikad nećeš vidjeti!"

Kad je u srpnju ove godine Samah došla u Zagreb kako bi sa kćeri posjetila supruga, on ju je, kako priča Samah, fizički i psihički zlostavljao te joj je prijetio. Zato i danas sa strahom dolazi u glavni grad Hrvatske.

Unatoč svemu, Samah svojoj kćeri nije željela oduzeti pravo na to da dijete ima oca pa je tako u rujnu pristala naći se sa suprugom u Bejrutu. Nekoliko idiličnih dana rezultiralo je time da joj je, kako priča Samah, stavio drogu u sok kako bi je omamio. Kad se nekoliko sati kasnije probudila, djeteta nije bilo. Pozvana je policija, prijavljena je otmica. Idućeg dana joj je suprug poslao poruku u kojoj je naveo kako su on i djevojčica u Hrvatskoj te kako kćer više nikad neće vidjeti.

Majčine suze i pokušaji da se četverogodišnju djevojčicu zaštiti od gorke istine: "Mama, zašto me više ne želiš?"

Kad su se vidjele prvi put nakon otmice, Samah je kćeri morala lagati o tome zašto se tako dugo nisu vidjele, a sve kako bi je zaštitila. Djetetu, koje se pitalo: "Mama, zašto me više ne želiš?", kazala je kako je zakasnila na avion pa zato nije mogla odmah s njom i njenim ocem doći u Hrvatsku.

Kroz suze nam je Samah ispričala kako i njoj i kćeri razdvojenost teško pada, kako je dijete, kad ju je posljednji put vidjelo, u suzama vrištalo da se ne želi odvojiti od majke pa je pozvana i policija, koja je u ovom slučaju "išla niz dlaku" njenom suprugu hrvatskom državljaninu, te kako, kad se telefonski čuje sa kćeri, ne zna što bi malenoj odgovorila na pitanje: "Mama, sad kažeš da si u Hrvatskoj, zašto onda nisi sa mnom?".

"Gluhim" hrvatskim institucijama Samah je, tijekom intervjua za Index, i na hrvatskom jeziku uputila apel da se ubrzaju i pomognu joj da što prije dobije svoje dijete natrag.

Mučna borba sa sporim, lijenim i gluhim hrvatskim institucijama

Ni hrvatskim državljanima nije lako izaći na kraj s hrvatskim institucijama i birokratskom zavrzlamom pa možete samo zamisliti kako se u raljama hrvatske birokracije naći ukoliko se stranac. Institucije su dodatno zbunjene, usporene i "gluhe" za problem.

Kako bi vratila svoju kćer, Samah je 10. listopada stigla u Hrvatsku. Odmah po njenom dolasku podnesena je kaznena prijava. Jedini tko se potrudio odraditi posao bio je MUP koji je po brzom postupku regulirao i njen status u Hrvatskoj te joj je odobreno privremeno boravište u Rijeci.

A Centar za socijalnu skrb još se jednom pokazao kao institucija koja ne radi ništa, bar ne onda kad bi trebala! Umjesto da oni do okončanja postupka za skrbništvo brinu o tome da majka ima mogućnost viđanja djeteta te da netko od njihovih djelatnika prisustvuje tim sastancima, Samah je kćer po dolasku u Hrvatsku uspjela vidjeti isključivo zahvaljujući pomoći volonterske udruge - Centra za participaciju žena u društvenom životu.

Lagao da je dijete dobiveno u izvanbračnoj zajednici te da ga majka više ne želi!

Nakon što je protivno njenoj volji doveo dijete u Hrvatsku, Samahin suprug zatražio je skrbništvo nad djetetom. U zahtjevu za skrbništvo je lagao kako se majka više ne želi brinuti za dijete te da je dijete dobiveno u izvanbračnoj zajednici iako je, svjedoče dokumenti, sa Samah sklopio brak u Siriji (poznavatelji prilika u Siriji navode kako u toj zemlji zbog zakona i društvenih normi izvanbračna djeca ne postoje jer za to "nekome ode glava", a par ne može čak ni biti u vezi nego isključivo u braku, op.a.).

I Samah je zatražila dodjelu skrbništva. Do odluke o skrbništvu, njena odvjetnica Katja Jajaš zatražila je i izricanje privremene mjere kojom bi se odredili susreti djeteta s majkom, no ništa nije poduzeto i još uvijek nije donesena nikakva odluka. Iz Ureda pravobraniteljice za djecu su im poručili kako se "ne bave pojedinačnim slučajevima", a Ministarstvo socijalne politike i mladih nije se uopće potrudilo odgovoriti na dopis!

U Ministarstvu krše međunarodne zakone, ali nikome ništa...

Budući da su libanonske vlasti izdale dokumentaciju iz koje je vidljivo da je riječ o otmici djeteta, pomoć u ovom slučaju se tražila i od Ministarstva socijalne politike i mladih. Budući da je Hrvatska potpisnica Haške konvencije, kojom se reguliraju slučajevi međunarodne otmice djece, Ministarstvo je bilo dužno reagirati u roku od 24 sata! A oni ne samo da nisu pomogli, već ni mjesec dana kasnije Samah još uvijek nije dobila odgovor planiraju li ili ne planiraju postupati prema međunarodnim zakonima budući da Sirija i Libanon nisu potpisnice iste konvencije.