Foto: Hina

ENERGETSKU obnovu u Hrvatske treba promatrati u širem kontekstu energetskog i ekološkog usmjerenja Europske unije, koje se očituje nizom strategijskih relevantnih odrednica, među kojima treba istaknuti energetsko-klimatske ciljeve, popularne kao 20-20-20, odnosno ciljeve koji do 2020. predviđaju unutar EU: 20 % manje emisija stakleničkih plinova nego 1990. godine, 20 % udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji te 20 % manju potrošnju energije, u odnosu na potrošnju koja se do 2020. očekuje u slučaju neprovođenja posebnih mjera, navodi se u analizi HGK.

Građevinski sektor ima najveći potencijal za uštedu energije

Građevinski sektor ima najveće potencijale uštede energije, veće čak i od prometnog te industrijskog sektora, stoga, je upravo tu primjena energetske učinkovitosti izuzetno važna. Primjerice, stambeni fond EU troši 40% ukupne energije cijele Unije i odgovoran je za preko 30% emisije stakleničkih plinova iz energenata. Iz perspektive krajnjeg korisnika obnova u području zgradarstva nije trošak, već prilično sigurna investicija koja u Hrvatskoj tek zadnjih nekoliko godina dobiva zadovoljavajući značaj. Energetskom obnovom zgrada i kuća, sredstva koja bi bila utrošena na plaćanje energenata, bit će potrošena na energetsku obnovu.

Mjere postizanja energetskih ušteda u području zgradarstva (obiteljske kuće, stambene zgrade, komercijalne zgrade i zgrade javne namijene) bitna su europska, ali i nacionalna komponenta energetske politike, prema Strategiji energetskog razvoja RH te trenutno aktualnom 3. Nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost. Program energetske obnove stambenih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine predviđa obnovu 3 % stambenog fonda RH godišnje, no prethodnih godina Hrvatska nije uspijevala energetski obnoviti taj fond građevina.

Neodstatak kvalificirane radne snage

Tijekom obnove zgrada postoje dva tipa problema: jedan je administrativne naravi, a drugi je stručne naravi te se odnosi na graditeljski sektor. Administrativni su problemi neuredna ili nepotpuna projektna dokumentacija koja se upućuje institucijama i fondovima, a koja proizlazi iz lošeg uvida u katastarske planove i zemljišne knjige. Također, postoje i brojni neriješeni sudski predmeti na nadležnim sudovima, što otežava početak procesa obnove svih spornih nekretnina.

Građevinski se izvođači susreću s velikom potražnjom za uslugama obnove, a u isto vrijeme i s nedostatkom kvalificirane radne snage, pogotovo na područjima RH gdje je proces obnove intenzivnije zaživio. Postoji opravdana bojazan da će u budućnosti ovaj problem dodatno eskalirati. Problem izvođačima, među ostalima, predstavlja i predugi rok za naplatu, pogotovo manjim tvrtkama koje imaju manje sredstava na raspolaganju.