Foto: Shutterstock (Ilustracija)

SVIJET je skrojen po mjeri njegovih najbogatijih stanovnika, piše kolumnistica The Guardiana Suzanne Moore u osvrtu na Oxfamovo istraživanje prema kojem će iduće godine jedan posto najbogatijih kontrolirati više od 50 posto ukupnog globalnog bogatstva.

"Nejednakost nije neizbježna, ona je stvorena. Tako je jedan posto najbogatijih preuzelo svijet", naslov je komentara objavljenog na stranicama najuglednijeg britanskog dnevnog lista.

Oni su krivi

"Većina nas - uključujući i mene - smo ekonomski neuki. Gospodarska klima predstavlja nam se kao sila prirode, poput vremenskih nepogoda koje nije moguće kontrolirati. Šteta je što se planet zagrijava, šteta je što se bogati dodatno bogate. Ali te pojave su rezultat ljudskog djelovanja i nisu uopće neizbježne. Štoviše, postoje namjerni i sustavni razlozi zbog kojih se događa nejednakost", piše Moore.

Najbogatiji dio svjetske populacije, tvrdi kolumnistica Guardiana, aktivno radi na sprečavanju redistribucije bogatstva, a zamršeni porezni zakoni to im olakšavaju. U tome imaju svesrdnu pomoć, tvrdi Moore, i mnogih mainstream ekonomista, koji uopće ne dovode u pitanje uzroke rastuće nejednakosti.

"Taj argument se sada urušava", tvrdi Moore koja ekonomiste koji uporno brane neobranjivo opisuje kao "kućne ljubimce" najbogatije kaste. Njihova objašnjenja da su svi ultra-bogati poduzetnici nevjerojatno talentirani i sve su stekli samo zahvaljujući vlastitom radu i sposobnostima više jednostavno ne drže vodu, tvrdi Moore, navodeći primjer međunarodnih bankarskih kuća koje svoje direktore i dalje nagrađuju milijunskim bonusima usprkos činjenici da su ti isti direktori direktno uzrokovali veliku recesiju koja je započela 2008. godine.

Bankari plaćaju sami sebe duplo više nego prije deset godina

"Međunarodne financije čini hrpa promjenjivih tipova koji u osnovi same sebe jednostavno plaćaju duplo više nego prije deset godina. Oni možda imaju potrebu da za sebe misle da su posebni, ali mi to ne moramo činiti", piše Moore.

"Kada govorimo o neoliberalizmu, govorimo upravo o pogonskom gorivu nejednakosti koje je omogućilo dominaciju jedan posto najbogatijih. To je zapravo faza kapitalizma u kojoj su financijska tržišta deregulirana, javne usluge privatizirane, sustavi socijalne skrbi uništeni, zakoni koji štite radnike ukinuti, a sindikati odbačeni kao neprijatelji", tvrdi Guardianova kolumnistica.