Hrvatska kao veliko skladište eksplozivnih sredstava i ujedno samoposluživanje

Foto: Ivica Čolić

TIJEKOM Domovinskog rata osim klasičnih borbenih djelovanja topništvom i pješaštvom, ispred vlastitih linija u tišini se odvijala aktivnost inženjerije (pionira) koji su postavili mnogobrojna i raznovrsna minska polja.

Navedeni MEP (minsko-eksplozivne prepreke) zajedno sa NUS-om (neeksplodiranim ubojnim sredstvima) i odbačenim streljivom nalaze se na područjima borbenih djelovanja koji danas čine dio MSP-a (minsko sumnjivog područja). O veličini MSP-a kao i o broju postavljenih MES-a napisano je puno članaka, a podaci se razlikuju, što vjerojatno ovisi o izvorima iz kojih su dobiveni.

Pionir razminiranja, ako izuzmemo hrvatsku vojsku i policiju bila je tvrtka AKD Mungos d.o.o. u sustavu MUP-a RH, osnovana 1996. godine, a 1998. godine osnovan je Hrvatski centar za razminiranje, odgovoran za provođenje svih poslova razminiranja, sukladno Zakonu o razminiranju, NN 19/96 i njegovim podzakonskim propisima. Pri tome ne smijemo zaboraviti MUP RH koji sa svojim djelatnicima PEZ-a (protueksplozijske zaštite) pomaže u hitnim intervencijama zbog pronađenog MES-a i/ili NUS-a na području unutar ili izvan MSP-a. Osim navedenih intervencija djelatnici MUP-a kontinuirano provode akcije vraćanja oružja, u koje spadaju mine (protupješačke i protuoklopne) i streljivo (topnički meci, minobacačke mine i sl.), koje često završi kao odbačeni NUS (neeksplodirana ubojna sredstva) u kanalima, šumama ili rijekama.

Zakona o oružju građanima dopušta vraćanje oružja bez sankcija

Građani vjerojatno nisu upoznati sa člankom 97. Zakona o oružju, NN 63/07 koji im dopušta vraćanje oružja bez sankcija, a takvim postupkom bi se smanjio i broj pronalazaka eksplozivnih sredstava na površina u MSP-u. Kao i po završetku Drugog svjetskog rata i našoj državi nakon Domovinskog rata jedan od prioritetnih ciljeva je bio razminiranje površine Hrvatske koja je bila izložena ratnim djelovanjima te se stoga omogućilo otvaranje privatnih tvrtki za obavljanje poslova razminiranja.

Paralelno s komercijalizacijom, 2009. godine Sabor prihvaća Nacionalni program protuminskog djelovanja Hrvatske, NN 120/09. Osim što se do planirane 2010. godine poslovi razminiranja nisu završili, komercijalizacija je uzela veliki zamah, što je dovelo do apsurdne situacije koja ukazuje da poslova ima, ali novaca dovoljno nema. Kako je u početku razminiranje prepoznato kao ozbiljan problem funkcioniranja države u svim socijalno ekonomskim i sigurnosnim pogledima, problematika je 2002. godine unesena u Strategiju nacionalne sigurnosti RH u točku 38. koja u kratko, ali na jednostavan način ukazuje da mine i eksplozivna sredstva zaostala u ratu ugrožavaju ljudske živote i gospodarski razvoj. Sama strategija nije doprinijela bržem čišćenju teritorija RH-a, ali je ipak naznačila veliki problem sa navedenim sredstvima.

2019. godina nije zadnja godina obavljanja poslova razminiranja?


Svjedoci smo istupa nekih političara koji tvrde da 2019. godina nije zadnja godina obavljanja poslova razminiranja iz više razloga, a jedan od njih je novac. To je točno, ali kad pogledamo povijest razminiranja, kao da nitko ne želi izvući neke vidljive zaključke, a oni se ne svode samo na nedostatak novaca.

Osim što evidentno kasnimo sa razminiranjem, Hrvatska je postala jedno veliko skladište eksplozivnih sredstava u kojem se kao u samoposluživanju može opskrbiti bilo tko, na vrlo jednostavan i jeftin način, u širokom spektru sa proizvodima kao što su mine, streljivo, eksplozivi, upaljači, detonatori, i sl., a koja svojom funkcijom u rukama potencijalnog neprijatelja postaju izravna opasnost za nacionalnu sigurnost. Kad uđemo u Europsku uniju vrijednosti i prednosti bezgraničnog prijevoza i dostupnost navedenih sredstava u određenim krugovima (globalni terorizam i kriminal) će se itekako cijeniti.

Osim standardne problematike u poslovima razminiranja, evidentan je problem u javnoj nabavi sa potresima u cijenama razminiranja, što se vidi u nedavno provedenoj javnoj nabavi sa cijenama ispod tri kune po metru kvadratnom. Uzevši kvalitetu kao jedan od bitnih segmenata nacionalne sigurnosti u domeni razminiranja, možemo si postaviti pitanje: Je li to realno? Uz takvu komercijalizaciju poslova sigurno nije, jer je na sceni tzv. trka za kvadratima. Sama zakonska regulativa u nekim segmentima je razrađena do savršenstva, a s druge strane ugrađene su bizarnosti kao npr. zbog jednog pješačkog metka pada čitavo radilište / projekt te ga tvrtka-izvođač mora ponoviti.

Terorizam kao jedna od glavnih sigurnosnih prijetnji 21. stoljeća

U zadnjem nacrtu Strategije nacionalne sigurnosti RH iz 2010. godine (na stranicama MORH-a) izbačeno je "uklanjanje mina i eksplozivnih sredstava" kao jedan od primarnih nacionalnih ciljeva, a kao prijetnja je uvrštena dostupnost ručno prenosivih raketnih sustava. Točno je da se npr. RRB (ručni raketni bacač) RPG-22 može sakriti ispod jakne i s njim izvršiti učinkoviti atentat, ali nije dostupan, kao MES i streljivo na širem području RH.

Navedenim ne želim umanjiti važnosti dostupnosti malog i lakog oružja već ukazati na lako dostupni MES i streljivo i predložiti obavezno vraćanje tzv. zaostalih mina i eksplozivnih sredstava u novi nacrt strategije. Važno je napomenuti da i Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma iz 2008. godine također prepoznaje problematiku prijenosa i nabave eksploziva jer terorizam prepoznaje kao jednu od glavnih sigurnosnih prijetnji 21. stoljeća.

Ako su navedena sredstva prijetnja nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, a životi građana temeljne vrijednosti države koja postoji zbog svojih građana, politika i struka se moraju puno više potruditi da proces razminiranja smanji navedene opasnosti na najmanju moguću mjeru za živote ljudi i što prije stvori preduvjete za obavljanje važnih djelatnosti kao što je poljoprivreda, eksploatacija šumskih prostora, građenje, turizam i sl., na razminiranim površinama u Republici Hrvatskoj.

Stalni sudski vještak
Ivica Čolić
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara